Kompenzacioni tov junadi – i do duplo veća profitabilnost?

Šta je kompenzacioni tov junadi?

Kompenzacioni tov (ili tov sa nadoknadom porasta) predstavlja jednu vrstu, ili bolje reći tip tova, koji se zasniva na biološkom fenomenu kompenzacije porasta. Fenomen je to koji se karakteriše time da životinja koja je u mladosti (tele) bila uskraćena u ishrani i bila nedovoljno razvijena, u kasnijem periodu to može dobrom ishranom ne samo da nadoknadi, već da sustigne druge životinje. Drugim riječima, životinja kada iz lošeg pređe na bolji sistem ishrane nadoknađuje izgubljenu kilažu, i to uz značajno bolji odnos konverzije hrane u meso i manje troškove po kilogramu prirasta.

Kompenzacioni tov stoga predstavlja dobar vid da se od "lošeg" grla napravi kvalitetan tovljenik, te da se nižom kupovnom cijenom smanje ukupni troškovi na početku tova i postigne značajno veća profitabilnost uzgoja. Još jedna od karakteristika ovakvog tipa tova leži u činjenici da je manje zahtjevniji u radnoj snazi. Uz dobru organizaciju može se postići i duplo manje fizičkog rada što je svakako važna činjenica.

Kako funkcioniše kompenzacioni tov junadi?

1. Kupovina jeftinije neuhranjene junadi

Prvi korak jeste kupovina junadi. Ovo je najvažniji korak u kompenzacionom tovu, jer od njega direktno zavisi da li će rentabilnost proizvodnje biti visoka. Kada se kupuju junad poseban akcenat stavlja se na tjelesnu kondiciju grla, istovremeno uz konstituciju životinje. Tjelesna kondicija trebalo bi da bude u donjem rangu, poena 1,5 do 2 (skala od 1 do 5). Grla sa velikom tjelesnom masom treba izbjegavati u širokom luku. Takođe, uzrast je bitna tačka u odabiru junadi pri čemu treba birati junad uzrasta od 6 pa do 12 mjeseci. Čini se da je ovo najbolji uzrast za najrentabilniji tov, iako i starija junad (preko 12 mjeseci) mogu ostvariti zavidne dnevne priraste i odličnu rentabilnost u tovu.

Grla moraju biti zdrava i pravilne konstitucije (izražene dubine i širine su poželjne, dok je zakržljalost nedopuštena). Dakle, životinja genetski mora biti što bolja, jer je dobra genetika pola posla.

Kupovina jeftinije neuhranjene teladi najčešće je koncentrisana u siromašnim ruralnim djelovima gdje ishrana mladih životinja nije na zadovoljavajućem nivou kako u sadržaju proteina tako ni u sadržajem energije (često korišćeni samo nisko kvalitetno sijeno i nešto prekrupe).

2. Obezbjeđivanje kvalitetne ispaše

Ispaša je osnova tova koja treba životinjama da obezbijedi dovoljne količine proteina i vlakana. Paša je takođe odličan izvor minerala i vitamina - prijeko potrebnih neuhranjenim junadima.

Junad se puštaju na sijane ili prirodne pašnjake, već u zavisnosti od mogućnosti kojima raspolaže farmer. Bitno je istaći da razlika može biti ogromna ili minimalna, u zavisnosti od toga kakav je prirodni pašnjak. Kultivisani prirodni pašnjaci (gdje je vršeno podsijavanje, redovno đubrenje i navodnjavanje i uklanjanje korova) mogu biti respektabilna zamjena za sijane travnjake/pašnjake. Osim toga, prirodni travnjaci imaju veću bioraznolikost, više vrsta biljaka po kvadratnom metru i bolju dugoročnu održivost.

Ispaša osim hrane obezbjeđuje kretanje životinja koje pogoduje pravilnom razvoju muskulature, kostiju i hrskavica. Svjež vazduh i sunčevo zračenje štite još uvijek slabašnu junad od plućnih i kožnih oboljenja. Ipak, budite pažljivi sa parazitima koji na pašnjacima mogu biti veliki problem. Kupanje ili jednostavno tretiranje - prskanjem često se primjenjuje u zaštiti životinja od ovih štetočina.

3. Dodavanje jeftinih koncentrovanih hraniva

Sledeća bitna stvar za kompenzacioni tov odnosi se na obezbjeđivanje koncentrovanog dijela obroka. To može biti bilo koje energetski bogato hranivo, od kukuruza pa do ovsa i pšenice. Kao najpogodnije, kako sa nutritivnog tako i ekonomskog stanipšta izdvaja se kukuruz. Može biti prekrupljen ili u zrnu, s tim što treba naglastiti sledeće:

• kukuruz u zrnu je jeftinija alternativa, ali
• grubo prekrupljen kukuruz je značajno bolja opcija, jer posjeduje značajno bolju svarljivost i iskorišćenost.
  
  

Količina kukuruza ili drugog energetsko-koncentrovanog hraniva ide od 1,5 do 3 kg, nekada više - nekada manje u zavinosti od tjelesne mase grla. U početku treba početi sa manjom količinom koja bi trebalo da bude 30% maksimalne količine koja će se koristiti u tovu. Ako "znamo" tj. proračunamo da ćemo u najaktivnijoj fazi tova davati tovnim grlima recimo 3 kg, to znači:

3 x 30 (%) / 100 = 0,9 kg

4. Maksimalni prirasti

Kao rezultat već pomenutog biološkog fenomena kompenzacionog rasta i poštovanja tehnike uzgoja, ovakav tov junadi rezultira maksimalnin prirastima. Ovaj tip tova jedan je od najboljih, jer obezbjeđuje i do 200% veću profitabilnost u odnosu na klasičan tov (bilo u zatvorenom sistemu ili na pašnjacima). Osim toga, jedna od prednosti koja se često zanemaruje jeste olakšan rad. Izostanak izđubravanja štala značajno olakšava rad oko tova, a pametna rotaciona strategija na pašnjaku može osigurati odličan prinos bez potrebe za đubrenjem pašnjaka.

Dnevni prirasti u kompenzacionom tovu izrazito su visoki (naročito imajući u vidu nešto jeftiniju ishranu) i trebalo bi da se kreću između 1,2 - 1,5 kg. Takvi prirasti uporedivi su sa onima u intenzivnom tovu, ali sa značajno nižim troškovima ishrane i održavanja objekata. Prije svega, zbog nedavanja skupe soje, sojine sačme ili suncokretove sačme troškovi rapidno opadaju, dok je prirast zadržan na istom ili probližno istom nivou.

Prirodni ili sijani travnjaci?

Prirodno se nameće pitanje da li je bolje koristiti prirodne pašnjake ili sijane pašnjake. Ovo pitanje je jedno od ključnih, jer ispaša u kompenzacionom tovu učestvuje sa preko 50 % energije obroka. Obezbjeđuje, kao što je i napomenuto - proteine vlakna, vitamine, minerale i masne kiseline (ALA) što je od koristi kako za prirast tako i za zdravlje grla.

• Prirodni pašnjaci su izvanredan izbor ako su kvalitetni i visoko produktivni. Trave koje rastu na takvim pašnjacima su se prilagodile terenu, otpornije su na vremenske neprilike i smanjuju startne troškove tova. Takođe, prirodni pašnjaci su bogatiji u biljnoj flori što obezbjeđuje bolji kvalitet mesa i pozitivno utiče na sprečavanje obolijevanja kod tovnih grla.
• Kultivisani odnosno sijani travnjaci su izbor za proizvođače koji ne posjeduju kvalitetne prirodne pašnjake. U sušnim regionima, zatim predjelima gdje su pašnjaci ugroženi erozijama, poplavama ili nepravilnim korišćenjem, neophodno je započeti sa sijanim pašnjacima ili raditi kultivacija prirodnih (zahtijeva duži vremenski period).
  Sijani pašnjaci su manje otporni na klimatske ekstreme, najčešće siromašniji u raznolikosti, ali daju veće i stabilnije prinose, poznatog hemijskog sastava. To omogućava dodatni stepen intenzivnosti i predvidivosti u ovakvom tovu. Sijani se travnjaci najčešće navodnjavaju, a ponekad i dopunski đubre mineralnim đubrivima.

Odabir između dvije vrste pašnjaka treba donijeti pažljivo i sagledavajući cjelokupno stanje na terenu. Za sijane travnjake treba dobro poznavati vrstu zemljišta, cijenu đubriva i dostupnost vode u okolini. Takođe, moguće je koristiti i jedan i drugi. Na pojedinim mjestima može biti nemoguće ili čak bespotrebno sijati, dok na drugima može biti idealno. Zbog toga ne treba isključivati mogućnost njihove koegzistencije.

Na šta obratiti pažnju pri nabavci grla i tovu?

1. Obavezna dehelmintizacija

Ukoliko postupak tretiranja životinje protiv parazita nije završen, posao pada na kupca. Kada kupujete grla koja nisu vakcinisana i tretirana protiv parazita - obavezno izvršite sami dehelmintizaciju u posebnom objektima. Treba izbjegavati izvođenje stoke na pašnjake prije navedenog.

2. Nisu sva mršava grla potencijal

Ovo je jako bitna stvar koja pravi razliku, i to takvu da se može zaboraviti na duplo veću profitabilnost u odnosu na intenzivan tov ukoliko se precijeni grlo i njegov potencijal. Sem toga, rizikuje se obolijevanje i smanjen prirast, a u najgorem i istina, rijetkom slučaju - uginuće.

Najbolje je da pristupite analizi jednog, a idealno dva roditelja grla kojeg kupujete. Tek poslije toga detaljno analizirajte junad koju kupujete. Sve što važi za kupovinu teladi o kojoj smo pisali u prethodnom tekstu, manje-više važi i za kupovinu junadi za kompenzacioni tov.

3. Postepeno na nove uslove ishrane

Već je u tekstu spomenuto da sa davanjem koncentrata treba biti oprezan. Ovo je posebno važno za ovakve tipove tova, gdje postoji mogućnost da se životinje možda i prvi put susreću za koncentrovanim hranivima. Isto tako i sa ispašom treba takođe biti oprezan, nekada i još više oprezniji. Ako junad nisu izlazila van štale dok ih niste kupili, obezbijedite im postepeno privikavanje na nove pašnjačke uslove. Na taj način smanjujete mogućnost probavnih oboljena (poput dijareje, ali i naduna) i omogućavate brže navikavanje.

Prvi dan izvedite junad svega pola sata, i posmatrajte ponašanje. Postepeno povećavajte njihovo vrijeme na pašnjacima, a kada utvrdite da nema "halapljivog" konzumiranja, tada ste prilično sigurno da mogu biti čitav dan na ispaši. Minimalan period do ispunjenja uslova da junad budu na ispaši treba da bude oko 15-ak dana.

4. Vaganje

Redovno vaganje nije specifično samo za kompenzacioni tov. Bilo koji oblik zahtijeva da se junad u tovu redovno mjere, kako bi se znalo da li se ide u pravom smjeru. Iskusniji farmeri mogu "odokativno" procijeniti napredak junadi u desetine kilograma, ali je to ipak neprecizno mjerenje. Za najbolje rezultate koristite vaganje na stočnoj vagi barem jednom u mjesec dana, a što češće to bolje.

Za koga je preporučljiva ova vrsta tova?

• Za farmere koji imaju ogromne površine dobrih ili vrlo dobrih pašnjaka
  Kada imate velike površine pod pašnjačkim površinama - imate već pola posla završeno. Potrebno je izabrati prava grla i obezbijediti dobru strategiju ispaše, koja će omogućiti maksimalizaciju prinosa.
• Za farmere koji nemaju da ulažu velika sredstva
  Klasičan tov nije preskupa, ali nije ni jeftina proizvodnja. Treba obezbijediti dobre objekte sa dobrim ventilacionim sistemom, skupu ishranu (naročito na početku) i prilično zahtijevan rad. Ukoliko farmeri nemaju objekte ili ih njihovo preuređenje dosta finansijski košta, mogu da probaju sa kompenzacionom vrstom tova. Troškovi ishrane su značajno jeftiniji, a sam tov ne zahtijeva toliko mnogo rada. Ukoliko se tov organizuje u ljetnjem vremenu tada objekti nisu ni potrebni.
• Za farmere koji žele da tržištu plasiraju kvalitet
  Kompenzacioni tov nudi nešto što sve veći broj ljudi traži, a to je zdravije meso. Pod zdravijim podrazumijevamo meso koje ima visok sadržaj CLA (konjugovane linolne masne kiseline), bolji odnos omega 3: omega 6, veći sadržaj vitamina E i EPA i DHA masnih kiselina, te zrelije i ukusnje i više "prirodnije" meso.

Zaključak

U zaključku - kompenzacioni tov nudi svojevrsni novitet, ukomponovanu komponentu biološkog saznanja i intenzivne ispaše. Profitabilnost može biti i do dva puta veća u odnosu na klasičan tov junadi, sa identičnim prirastima ali manjom cijenom koštanja. Da bi ovakva vrsta tova bila uspiješna, potrebno je solidno znanje o procjeni junadi prilikom kupovine, vrlo dobri do odlični pašnjaci i odlična organizacija ispaše, i rezultati neće izostati.