Ishrana konja voćem i povrćem - da ili ne?

Ishrana konja voćem i povrćem može biti pravi pogodan, ali i nezgodno iskustvo, u zavisnosti od toga koje voće i povrće je u pitanju, na koji način se daje i da li ima perioda prilagođavanja ishrani. Na to kako će ovi proizvodi uticati na konja zavisi još i od individualnih osobina jedinke, ali i od drugih hraniva koja se koriste.

Da li je voće i povrće prirodna hrana za konje?

Iako konji mogu da prežive i bez voća i povrća, pojedini farmeri, sportski jahači, etno domaćinstva ili entuzijasti odlučuju se za voće i povrće kao dodatak ishrani konja. Dok jedni to rade kako bi uvećali nutritivnu vrijednost obroka (kod sportskih konja, na primjer), drugi to rade zbog ostvarivanja bližeg kontakta sa životinjom (etno domaćinstva i entuzijasti), dok pojedinci voće i povrće koriste kao strategiju kojom se rešavaju nusprodukata (iz bašte, restorana i sl.).

Bilo koji razlog da je u pitanju, treba napomenuti da konjima u osnovi voće i povrće nije potrebno, a u nekim slučajevima može biti pogubno. Ishrana konja prvenstveno je bazirana na travama i leguminozama sa zelenih površina, značajno manje lišćem i grmljem, a najmanje povrćem i još manje voćem. Zelene travnate površine u većini slučajeva nude sve potrebne vitamine (vitamin A, većinu vitamina B kompleksa, vitamin C i E, masne kiseline u dovoljnoj mjeri i mnoge mikro i makro elemente). Sve ono što se nalazi u voću i povrću nalazi se (ponekad u višestruko većem broju i u pašnjačkim te livadskim travama) - grafikon 1.

Grafikon 1. Poređenje sadržaja nekih elemenata i vitamina u travi i voću

Voće i povrće može biti prirodna strategija socijalnog prevaspitavanja konja, prije svega za dresure, zbližavanje sa životinjom i druge svrhe uzgoja, ali nikada prehrambena strategija.

Gdje nastaje problem sa voćem i povrćem?

U ishrani konja najvažnija stvar je omogućiti dovoljnu količinu vlakana (ne-ligninskog porijekla), zatim dovoljan izvor kvalitetnih proteina (kroz bijelu ili crvenu djetelinu, lucerku i, kod povećanih potreba - sojinu sačmu ili sojine koncentrate proteina). Ipak, kod davanja voća situacija je bitno različita. Prvo...

Šećer - glavni krivac za ograničenu upotrebu voća kod konja

Šećer je prvi na spisku, kao glavni krivac ograničene upotrebe voća u ishrani konja. Iako kod mnogih monogastričnih životinja (poput svinja i kokošaka) ne predstavlja naročit problem, šećer kod konja izaziva niz negativnih posledica, a najveći broj vezan je gastrointestinalne probleme. Konji imaju specifičan sistem za varenje koji nije klasični monogastrični, niti klasični poligastrični kao kod preživara.

Takođe, evolucija kod konja bila je takva da ove životinje nisu navikle na visoko kaloričnu i ishranu koja je bogata skrobom, a još i više šećerima. Otuda nepotpuna razgradnja velikih količina šećera iz voća i nekog povrća dovodi do njegove dalje penetracije u slijepo crijevo (koje je kod konja izuzetno važno), remeti njegovu mikrofloru izazivajući - kolike, laminitis (upala kopita), dijareju i acidozu (povećanu kiselost).

Voće kao izvor pektina

Osim šećera, voće sadrži visok sadržaj pektina, rastvorljive vrste vlakana koja brže fermentiše u odnosu na celulozu, hemicelulozu i lignin. Povećan sadržaj pektina može poremetiti mikrofloru u slijepom crijevu kod konja, izazivajući gasove, nadutost i lošije varenje. Iako  u osnovi prolazno i manje lošije od šećera, prevelike količine pektina mogu izazvati probleme, a čak i aisistenciju veterinara.

Fruktani (voćna vlakana) i neskrobni polisaharidi su još jedna grupa vlakana u voću koja može biti problematična za varenje kod konja. Ova vlakna, poput pektina, brzo fermentišu, a fruktani posebno mogu biti nezgodni, jer u velikim količinama mogu dovesti čak do insulinske rezistencije.

Gumaste i sluzave materije (u voću poput smokava) dodatno pojačavaju problem sa varenjem kod konja, pa bi ovo voće trebalo držati u potpunosti van ishrane konja.

Voće - pozitivne strane

Nisu sva vlakna u voću loša. Oligosaharidi na primjer, ali i već pomenuti NSP (neskrobni polisaharidi) u malim količinama mogu biti čak i korisni. Ove materije podstiču pozitivne bakterije na razmnožavanje, hraneći ih i omogućavajući da se bolje takmiče sa lošim bakterijama. Oligosaharidi imaju i druge pozitivne uticaje kod ljudi, mada kod konja još uvijek nisu potvrđeni.

Osim nekih korisnih vlakana, voće sadrži i druge materije koje konjima mogu biti od koristi. Vitamini su među prvim namirnicama kada se priča o voću kao proizvodu. Provitamin vitamina A (β-karoten) nalazi se u velikom broju vrsta voća. Kajsije, nektarine, višnje i trešnje, mango i sl. bogati su izvori β-karotena. Takođe, mnoge vrste voća sadrže visoke nivoe vitamina C. Pomorandže na primjer odličan su izvor vitamina C, dok su jabuke i šljive osrednje bogate.

Od minerala voće je bogato kalijumom i magnezijumom, a imajući u vidu njihov elektrolitički uticaj na organizam konja, neizostavni su i posebno vrijedni minerali u ishrani konja koji su pod povećanim stresom (opterećenjem).

Koja je gornja granica za voće?

Nema specifičnih preporuka koje bi bile zasnovane na posebnim istraživanjima uticaja svake pojedinačne vrste voća na organizam konja. Ipak, kao osnovno pravilo podvlači se da se konjima ne daje preko 1 kg voća na dan. Takođe, voće bi trebalo davati povremeno, a nikako svakodnevno.

Sigurno je davati voće poput jabuka, šljiva, breskvi i krušaka, ali umjereno. Treba izbjegavati voće koje sadrži velike količine šećera ili ima visok sadržaj oksalata, kao što su grožđe i kisele vrste voća.

A šta je sa povrćem?

Kod povrća je situacija nešto bolja. Razlika između voća i povrća ogleda se prije svega u značajno manjem sadržaju šećera, što je inače glavni problem kod voća. Ipak, to nije razlog da se povrće izabere kao opcija koja je automatski bolja i koja se može redovno koristiti u ishrani ovih životinja.

Mnoge vrste povrća sadrže supstance poput goitrogena (štetni za štitnu žlijedzu životinja), nitrata (lisnato povrće), raznih kiselina, i sumpornnih jedinjenja (lukovičaste vrste).

Sve ove materije negativno utiču u većim količinama, dok neke treba u potpunosti izbjegavati. Zeleno lisnato povrće, naročito kupus, treba izbjegavati da se daje u velikim količinama. Do pola kilograma bi bila sigurna granica, dok se za preživare navodi gornja granica od čak 30% ukupnog dnevnog obroka. Veće količine kod konja bi mogle izazvati nadimanje, a svakako i loše uticanje na rad štitne žlijezde.

Lukovičaste vrste povrća (bijeli, crni, crveni, divlji luk) trebalo bi izbjegavati u potpunosti. Luk može biti uzrok hemolitičke anemije u većim količinama.

U malim količinama (zbog ograničene upotrebe) voće i povrće može biti izvor nekih nutrijenta. Ipak, voće i povrće nikada ne mogu biti "nosioci" hranljive vrijednosti niti jedne domaće životinje, pa tako ni konja. Baš kao i kod ljudi, voće ostaje poslatica koja zadovoljava druge afinitete kako konja tako i ljudi, a povrće za konje treba tretirati na sličan način.