Ramalica kod ovaca – kako prepoznati prve znakove i spriječiti širenje bolesti

Šta je "ramalica"?

Pojava hramanja (kolokvijalno ramanja) ima nekoliko uzroka među kojima spadaju bolesti buraga, povrede rožnate tvorevine, ali i trulež papaka (ramalica) - opasna zarazna bolest.

Ramalicu najčešće uzrokuju bakterije Dichelobacter nodosus i Fusobacterium necrophorum, koje opstaju u vlažnoj sredini i lako se prenose kontaktom među životinjama.

Radi se o bolesti koja napada meko tkivo između rožine papaka, a kasnije i samu rožinu. Brzo se širi u:

• već pomenutim vlažnim uslovima
• prljavim torovima
• među zbijenim stadima
  
  

U Crnoj Gori, ali i šire na Balkanu, pojava truleži odnosno ramalice čest je problem kod ovaca. Radi se o veoma zaraznoj i kontagioznoj bolesti koja se lako širi među stadom. Bolest ima potencijal da se brzo širi, a ukoliko se na vrijeme ne uvedu posebne mjere nadziranja, preventive i djelovanja - može biti kasno, a ekonomski i zahtijevno.

Jedan od najčešćih načina unošenja bolesti u stado, odnosno same pojave ramalice, jeste kupovina novih, neprovjerenih, grla. Pa da krenemo redom...

Kako se ramalica unosi u stado?

Ramalica je bolest koja se u stado unosi na više različitih načina. Jedni od najčešćih su:

1. Kupovina novih grla

Kupovina novih ovaca predstavlja jedan od najrasprostranjenijih načina unošenja ramalice među grlima. Čak i kod farmera koji taj problem nisu imali godinama ili čak nikada, unos samo jedne zaražene ovce (ili koze) može za kratko vrijeme dovesti do masovne zaraze u stado.

Naročiti rizik predstavlja kupovina ovaca iz neprovjerenih stada te kupovina "na više mjesta".

Rešenje: KARANTIN.

Zbog svega navedenog obavezna je primjena karantina za novopristigle životinje, i to svih uzrasta. Konkretno za ramalicu karantin se sprovodi ne manje od 14 dana i to kako za odrasla tako i mlada grla (jagnjad). Obezbijedite visoke pregrade ukoliko se karantin sprovodi u istom objektu u kojem borave i zdrave životinje.

Osim unošenja iz sekundarnih izvora, pojava ramalice može biti endogenog (unutrašnjeg) porijekla, "stvorena" na samoj farmi. Nekoliko uslova koji pogoduju njenoj pojavi odnose se na: rijetko ili nestručno orezivanje papaka
. Kod grla koja se drže u zatvorenom prostoru najveći problem leži u izostanka orezivanja ili pak nestručnom. Neorezani i nepravilno zaobljeni papci stvaraju idealne uslove za razvoj bakterija koje uzrokuju ramalicu.

2. Blatnjavi tereni

Tereni koji su vlažni, blatnjavi ili močvarni takođe predstavljaju potencijal za nastanak ramalice u stadu. U praksi je dobro poznato da farmeri koji drže ovce u vlažnijim klimatima imaju dosta problema sa ovom bolešću.

Rešenje: HIGIJENA PAPAKA.

Naročito u ovakvim uslovima glavna mjera treba biti orezivanje, čišćenje i dezinfekcija papaka. Takođe, izbjegavanje blatnjavih područja i vlažnih predjela na pašnjacima mora biti prioritet i glavna preventivna mjera.

3. Nehigijenski smještaj

U zimskom periodu kada je vlaga znatno povećana, a higijena na ne tako visokom nivou, rizik od ramalice je značajno povećan. Zbog toga bi farmeri morali da preduzmu "agresivnije" higijenske metode. One podrazumijevaju redovnu kontrolu rožine i cijelih papaka, zatim korišćenje dezinfekcionih bazena, kao i održavanje higijene podova na visokom nivou.

Sem toga, preventiva jeste u redovnom izđubravanju ovčarnika, odnosno povećanom korišćenju slame/sijena (za duboku stelju).

Vakcinacija ovaca protiv ramalice postoji i u pojedinim sistemima daje određenu efikasnost. Primjenjuje se prije svega kod farmera koji godinama imaju probleme sa ovom zaraznom bolešću, zatim kod stalnog ponavljanja bolesti, a nekada i preventivno. Vakcinacija sama za sebe često nije dovoljna, tako da glavne preventivne mjere ostaju "stub odbrane" od ove infektivne bolesti. Bitno je takođe i naglasiti da plan vakcinacije uvijek treba pažljivo sprovoditi i u dogovoru sa veterinarom primijeniti.

Kako prepoznati prve simptome ramalice?


1. Promjene u kretanju grla

Jedan od prvih znakova ramalice jeste hramanje odnosno šepanje. I dok je ono u početku jedva primijetno, u kasnijim fazama postaje značajno uočljivije.

Ovca primarno zaostaje za stadom, ne oslanja se podjednako na sve četiri noge i ima blago umanjen apetit. Kasnije se simptomi pogoršavaju pa životinja više vremena leži, duže zaostaje za stadom i nerado se kreće ka pojilima i ispaši. Sada, u kasnijoj fazi, značajno je lakše uočiti šepanje životinje.

2. Promjene na samom papku

Tek u kasnijim fazama i agresivnijim oblicima ramalice dolazi do, okom vidljivijih, promjena. Te promjene obuhvataju:

• crvenilo i vlažnost između papaka
• neprijatan miris u tom predjelu
• mekanu i rožinu koja se raspada
• bol na dodir

3. Ponašanje i opšte stanje životinje

• Gubitak apetita
• Slabija kondicija
• Manja plodnost kod ovnova i ovaca
• Kod jagnjadi – sporiji rast

Grafikon prikazuje ilustrativni odnos između vlažnosti terena i učestalosti ramalice u stadu. Prikazane vrijednosti su aproksimativne i zasnovane na stručnoj literaturi i terenskoj praksi, a služe za lakše razumijevanje trenda – porast vlažnosti značajno povećava rizik od pojave i širenja ramalice.

Zašto je rano prepoznavanje ključno?

Prepoznavanje truleži papaka na vrijeme ključna je strategija da se izbjegnu veliki ekonomski gubici na farmi. U ranoj fazi ramalice:

• terapija je lakša i jeftinija
• životinja se brže oporavlja

Ukoliko se pak bespotrebno čeka tada dolazi do hronične šepavosti i izlučivanja takvih životinja iz stada. Sve to zajedno povećava stopu remonta na farmi, a sem toga - dolazi do stalnog izvora infekcije u zapatu. 

Kako razlikovati ramalicu od drugih problema sa papcima?

I dok je pojava hramanja odnosno šepanja često simptom ramalice, to uvijek ne mora biti tako. Postoje i drugi uslovi koji dovode do šepanja kod ovaca, a to su:


1. Mehaničke povrede nogu  - povrede nogu ili čak papaka često dovode do šepanja. Uzrok je bol koji se javlja na mjestu potencijalnog otoka. Međutim, kod mehaničke povrede:

   - obično se javlja samo na jednoj nozi (povrijeđenoj)
   - nema neprijatnog mirisa
   - prisutna rana ili otok
2. Upala, ali bez infekcije - kada se desi upala u mekom tkivu između rožine, tada se može posumnjati na ramalicu. Ipak, razlika između "obične" upale u odnosu na ramalicu leži u tome da upala prolazi relativno brzo uz obezbijeđene uslove.
   Takođe, trulež papaka (ramalica) se širi među stadom, pogoršava se vremenom i zahvata sve veći broj životinja.

Prevencija ostaje ključ uspjeha

Neke od najboljih mjera u praksi jesu:

• Redovna kontrola papaka.
• Suvi i čisti prostori.
• Izolacija sumnjivih grla.
• Planirana higijena stada.

Šepanje kod ovaca nije bezazleni simptom. U velikom broju slučajeva može ukazivati na ramalicu odnosno opasnu zaraznu bolest. Ramalica je jedna od glavnih bolesti koje dovode do visoke stope izlučivanja, koja ne bira grla po kvalitetu i koja može izazvati velike ekonomske posledice po farmu.

Sve u svemu, dobar čoban i posmatrač na vrijeme će uočiti šepanje, a rano otkrivanje ramalice bukvalno može spasiti pola stada.