Zimska ispaša ovaca - za i protiv

Kada padne prvi snijeg svaki ovčar zna da svom stadu morati obezbijediti izdašan dopunski obrok. Nema više ljetnje niti jesenje ispaše ovaca, a svo nutritivno zadovoljenje ovih životinja mora ići preko - dodatne ishrane. Najčešće se dopunski obrok sastoji od ječma, kukuruza ili rjeđe drugih žitarica, uz naravno obilne količine sijena. Sve ovo poskupljuje proces uzgoja ovaca pa se mnogi farmeri odlučuju za puštanje ovaca i po snijegu, vjerujući da će ove životinje već svojim načinom doći do zelene trave ispod pokrivača.

I ne varaju se, ovce će zaista u nedostatku drugih hraniva vrlo intenzivno ići u potrazi za travnim pokrivačem ispod snijega. Da li je ovo dobar ili loš način vođenja farme ovaca - donosimo u nastavku teksta kroz jednostavne sekcije - za i protiv ispaše.

Zimska ispaša - ZA

Zimska ispaša ima određene koristi po same životinje, ekonomiju i organizacioni proces na farmi.
 Evo koje su to konkretne prednosti:

1. Zdravije životinje

Životinje koje su puštene vani zaista mogu imati bolji zdravstveni status proistekao iz kretanja, čistijeg vazduha i kvalitetnije, zelene trave. Osim toga, životinje imaju više prostora, pa nema pravljenja novih socijalnih veza u grupama i nema stresa, što sve pogoduje boljem zdravstvenom statusu.

Problem koji treba izbjeći: kvašenje životinja. Obezbijediti ovcama nadstrešnicu ili jednostavan način da se vrate u zatvoren objekat. Takođe, trebalo bi razmisliti i o postavljanju sloja slame gdje će životinje moći da odmore.

2. Lakša organizacija posla

Osim što je fizički manje zahtjevnije (kroz smanjenje posla oko izđubravanja), i organizaciono zimska ispaša olakšava posao farmeru. Ovce su na otvorenom zimi mirnije, ne udaljavaju se mnogo od štale i torova, a stres i nervoza kod grla je značajno niža u odnosu kada su u zatvorenom prostoru. Rad sa takvim životinjama je lakši, jer su životinje pristupačnije.

Problem koji treba izbjeći: preveliko udaljavanje ovaca. Ovce zimi neće ići daleko isključivo ukoliko su dovoljno site. Stoga im je potrebno obezbijediti dostatne količine sijena i koncentrovanih hraniva. U praksi je potrebno osigurati 70–90% obroka koji bi dobijale u zatvorenom, a u težim zimskim uslovima i do 100%.

3. Ekonomska računica

Još jedna prednost puštanja ovaca tokom zimskog perioda jeste ona ekonomska. Ovce će zadovoljavati približno 15, a nekada i 25% svojih dnevnih potreba na pašnjaku. Ovo znači i cjenovno smanjene dnevnog utroška hraniva za otprilike 10-12% što može biti značajno ako držite veći broj grla.

Problem koji treba izbjeći: gubljenje volje za ispašom. Kod grla koja se prije puštanja vani dobro nahrane koncentrovanim hranivima često dolazi do slabije volje za napasivanjem. Stoga je važno da sijeno dajete neposredno poslije izlaska životinja vani, a koncentrate više puta na dan, dok poslednji obrok može biti unutar objekta.

Zimska ispaša - PROTIV

U nedostatke zimske ispaše spada veći broj, mada ćemo spomenuti one najznačajnije.


1. Rizik od prehlada i infekcija


Hladno i vlažno vrijeme, poput ovog zimskog perioda, može predstavljati pravi izazov za imuni sistem ovaca. Rizik od infekcija gornjih disajnih puteva raste, a jagnjad su posebno prijemčiva.

Problem najviše predstavlja snijeg koji pada, te koji kada počne da se topi na tijelu životinje dopire do kože i brzo rashlađuje organizam.

Poseban rizik: treba obratiti pažnju na ovce u kasnom graviditetu. Hipotermija može uticati na jagnjenje, dovesti do njegovih komplikacija, a na kraju i do pobačaja.

2. Oštećenje pašnjaka i slabljenje travne mase

Vegetacija na pašnjacima pod snijegom u fazi je mirovanja, a svaki pritisak znači degradaciju. Dan-dva pašnjak može izdržati, ali više dana znači i više štete. Snijeg omekšava teren, a ispaša ovaca bukvalno znači čupanje vegetativnih izdanaka i ogoljavanje terena.

Naročito problem predstavljaju počeci zime i godine sa manje padavina, kada dolazi do stvaranja blatnjavog terena, a ovce doslovno "izuvaju" biljke iz zemlje.

Negativne posledice su očigledne, i ne možda sledeće ali svakako brzih godina, a odnose se na:

• eroziju terena
• prorjeđivanje biljne mase
• veću pojavu korovskih vrsta

3. Gubitak tjelesne kondicije

Ukoliko se zimska ispaša pravilno ne sprovede, ovce mogu oslabiti u tjelesnoj masi. Rezultat je to povećanih potreba organizma za generisanjem metaboličke energije potrebne za zagrijavanje tijela.

Potrebe za hranivima rastu i do 25%, a ukoliko se to ne obezbijedi koncentratima i/ili kabastim hranivima - često vodi padu u tjelesnoj kondiciji. Sem kondicije, na udaru može biti i zdravlje životinje. Nutritivno vezane bolesti poput ketoze i drugih mogu praviti probleme te na kraju dovesti u pitanje i rentabilnost same ispaše.

4. Vukovi, psi lutalice i drugi predatori

Tokom zime može biti učestalija pojava predatora, naročito pasa lutalica i medvjeda. Ovce koje se nalaze na otvorenom terenu, bez vegetacije i zaklona, predstavljaju lak plijen, što može dovesti do značajnih gubitaka u stadu.

Treba izbjegavati puštanje životinja u ranim jutarnjim i kasnijim podnevnim časovima kada je divljač, generalno, najaktivnija.

 
Da li praktikovati zimsku ispašu ovaca?

Sada kada imamo prednosti i nedostatke zimske ispaše, lako je zaključiti da li je praktikovati. Da bi se organizovala, ispaša zimi mora da ispuni sledeće uslove:

1. 
Zdravo stado - visoko gravidne, slabe, bolesne i mlade jedinke treba ostaviti u objektu, a zdrave jedinke isključivo puštati vani.
2. Vremenske prilike stabilne - ukoliko su spoljašnje prilike bez padavina stoka se može pustiti vani. U suprotnom treba izbjegavati.

3. Prostrani pašnjaci - iako je za pašnjak bolje da nema ispaše, ukoliko već želite da je praktikujete, trebalo bi da imate velike zelene površine. Pritisak životinja na pašnjak mora biti što manji.
4. 
Nesmetan povratak životinja - obavezno je obezbijediti da životinje imaju zaklon u bilo kom trenutku. Zima je kolebljiva, pa ne treba računati na lijepo vrijeme.

   
   

Zimska ispaša čini se primamljivom kako za farmera tako i za životinju. Iako obezbjeđuje veću udobnost za ovce, a potencijalno i veću profitabilnost za farmera, zimska ispaša ima veliki nedostatak - pritisak na pašnjake. Stoga je zimsku ispašu neophodno vrlo dobro isplanirati, eventualno revidirati i pridržavati se dobrih praksi očuvanja i životinja i pašnjaka.