Romanovska - plodna ruska ovca

Romanovska ovca spada u ruske kratkorepe rase ovaca za proizvodnju kože/vune/mesa. Vodi porijeklo iz Jaroslavske oblasti, na zapadnom dijelu Ruske federacije. Danas je to ovca čije se kvalitetne linije mogu naći u gotovo čitavoj Evropi, sa naročito pristupačnim cijenama u Češkoj republici. Osim toga, rasa se dosta dobro "probila" i na balkanske terene, gdje su sve češći uvozi Romanovske ovce.

Porijeklo i istorija rase

Romanovska rasa je samo jedna u nizu ruskih autohtonih ovaca, koja je postala popularna poslednjih 40-ak godina. Rasa je nastala u Romanovskoj oblasti u Rusiji, u 18. vijeku. Upravo njeno ime i vuče korijene iz imena oblasti, a često je zovu i carskom ovcom davajući joj još veći značaj (aludirajući na carsku porodicu Romanov).

Rasa je to čija se selekcija sprovodila u oštrim klimatskim uslovima, gdje je klima bila izrazito surova, sa jasno izražena četiri godišnja doba i hladnim zimama. Romanovska ovca se tradicionalno koristila za proizvodnju mesa i krzna, a vrlo rijetko i mlijeka. Danas se taj trend zadržao, s tim da se prevashodno koristi kao genetički resurs za poboljšanje plodnosti kod drugih ovaca.

Glavne osobine romanovske ovce

Plodnost

Glavna osobina Romanovskih ovaca jeste visoka plodnost. Ova osobina rezultat je genetike na kojoj je praktično "rađeno" više decenija, a moguće i stotina godina.

Ovulaciona stopa kod Romanovske ovce je izuzetno velika, što rezultuje značajno većem broju ovulacija u odnosu na većinu drugih rasa. Dok prosječna ovca ovulira 1–2 jajne ćelije po ciklusu, Romanovska može 3–6 pa i više.

Takođe, Romanovska rasa ima dužu estrusnu sezonu, uz to ona ima cikluse gotovo tokom cijele godine, što omogućava nesvakidašnju pojavu - parenje tokom čitave godine, u bilo kojem periodu.

Visoka plodnost Romanovske rase djelimično se može pripisati i oštrim uslovima koji su nekada vladali u Jaroslavskoj oblasti. Usled teških klimatskih faktora opstajale su samo jedinke koje su mogle da daju veliki broj jagnjadi, i tako produže bitisanje vrste.

Kao rezultat visoke plodnosti kod ovih ovaca javlja se veći broj jagnjenja i veći broj jagnjadi po partusu.U prosjeku te u solidnim uslovima držanja romanovska rasa može dati 2-3 jagnjadi po jednom jagnjenju, a u vrhunskim stadima taj broj može ići čak 4-5. Neki od preduslova za držanje vrhunskog stada su: ishrana na većem nivou, objekti sa odličnom ventilaciom, a često i dodatak pojedinih suplemenata.

Tjelesna građa

Romanovske ovce su skladne građe tijela koja nije previše izražena. Mogu se očekivati srednje razvijene sapi, visok položaj tijela i srednje dug, tanak vrat. Radi se o rasi koja posjeduje nešto plići grudni koš, "suvu" glavu srednje veličine, malog čela. Uši su srednje duge, dobro pokretne te horizontalno postavljenje.

Romanovska ovca je rasa srednje veličine tijela, sa težinama od 40-50 kg kod ženki i 60-75 kg kod ovnova. Tjelesna masa kod tek rođenih jagnjadi varira, a pod velikim je uticajem broja jagnjadi po partusu. Kod blizanaca tjelesna masa se kreće između 2,5 i 3 kg, dok je kod trojki i više vrijednost značajno manja (1,5-2,5 kg).

Ipak, uprkos nekada nižim težinama, jagnjad nema većih problema sa odgojem, upravo zbog već pomenutih dobrih majčinskih osobina ove rase.

Visina odraslih ovaca kreće se oko 60 cm, dok je visina ovnova 63 cm.

Boja

Boja vune romanovskih ovaca je svojevrsna mješavina sive i plavičaste boje, kod ovnova i jagnjadi i crne boje. Jagnjad tokom odrastanja gube crnu boju, dok se kod ovnova ona zadržava na dijelu leđnog pojasa iza glave i okolo vrata. Inače, vuna kod ove rase je dosta gruba, sa prečnikom od 60 do čak 90 mikrona (za crna osjasta vlakna) i 20 do 45 mikrona (slično kao paperje, dio koji se nalazi ispod osjastih vlakana, bliže tijelu ovaca).

Boja kože je sa druge strane crne boje, sa ponegdje uočljivim bijelim poljima (po glavi i nogama). Dlaka je kratka i gusta što životinjama omogućava lako prezimljavanje tokom hladnih zima. 

Otpornost

Klimatska otpornost

Za ovce važi generalno pravilo da su otporne prema hladnim predjelima, kao i većini sušnih predjela. To je rezultat vune, ali i genetskih osobina koje su ovce razvile kroz stotine godina svog evoluiranja.

Kada je riječ o Romanovskoj rasi tada sa sigurnošću možemo reći da je u pitanju rasa za hladne i ekstremno hladne predjele, gdje temperature idu i do -30°C. Takođe, Romanovske ovce su se prilično dobro pokazale u sušnim i vrelim klimama, iako ne kao autohtone rase toplijih krajeva.

Još prije 30-ak godina američki naučnici pokazali da Romanovska ovca i njeni melezi dobro funkcionišu u različitim klimatima SAD-a.

Ishrana

Odlična prilagodljivost Romanovske ovce ne veže se samo za klimat, već i za njenu ishranu. Ova rasa može koristiti nešto lošija kabasta hraniva pa ipak zadržati dobru plodnost koja je veća od mnogih drugih rasa.

Ruski autori još su 1991. naglasili da Romanovska rasa pokazuje dobru konverziju hrane i da se relativno lako prilagođava različitim tipovima ishrane.

Reproduktivna prilagodljivost

Za razliku od brojnih drugih ovaca, romanovska pokazuje produženu reproduktivnu aktivnost tokom godine, što farmerima omogućuje da organizuju jagnjenja i van "klasične" sezone. Lako zadržava visoku plodnost čak i u ekstremnim predjelima, tako da je odličan izbor za mnoge klimatske predjele.

Parenje već sa 7 mjeseci

Karakteristika Romanovske rase je i rani pripust. Već sa 7 mjeseci čistokrvna romanovska rasa se može pariti, uz strogi nadzor i ishranu prilagođenu ovom periodu. Bitno je da se ispuni norma od 70% razvijenosti odraslog grla, pravilna priplodna kondicija i pravilno upravljenje. Takođe, mužjaci su postaju seksualno aktivni rano, pa je važno rano ih i odlučiti. Već sa 70 dana treba ih odbiti od majki, odnosno kastrirati ukoliko se drže zajedno sa ženskim grlima (na ispaši na primjer ili u tovu).

Kombinovana rasa

Romanovska ovca spada u rase kombinovanog pravca. Njena prava vrijednost, kao što je u tekstu i istaknuto, odnosi se ipak na plodnost. Ova osobina svojevrsna je "genetska vrijednost" te se kao takva i maksimalno iskorišćava.

Kada bi se klasifikovala u klasičnom smislu, bila bi to kombinovana rasa za proizvodnju mesa-kože-vune, a po ekonomskoj vrijednosti iza plodnosti došla bi proizvodnja mesa.

Proizvodnja mesa

Romanovska ovca ne spada u tovne rase ovaca, ali u tovnim uslovima mlada jagnjad mogu dati zadovoljavajuće rezultate. Prosječna prirast jagnjadi u intenzivnim uslovima tova kreće se od oko 217 grama kod ženki pa do 250 grama kod mužjaka (prosječna za trajanje cjelokupnog tova). Tovne osobine, ali i kvalitet trupa mogu se poboljšati produženom ishranom zamjenama za mlijeko i uvođenjem koncentrovanih hraniva na vrijeme.

Proizvodnja koža i vune

Proizvodnja kože i vune više ima aditivnu nego stvarnu ekonomsku vrijednost kod uzgoja ove rase. Zanimljiva je uloga vune u izradi tradicionalnih ručno pletenih tepiha i drugih stvari (grublje izrade). Kao što je istaknuto i na početku teksta, radi se o vuni izuzetno visokog prečnika (preko 60 pa i 90 mikrona), ali dobrih izolacionih sposobnosti. Još jedna zanimljivost jeste i odlična otpornost takve vune na kišne i vlažne uslove, gdje maksimalno štiti i ne upija vodu.

Genetska vrijednost u ukrštanjima

Romanovska rasa je prepoznata kao dobra osnova za mnogobrojna i mnogovrsna ukrštanja. Njena materinska osnova tokom ukrštanja često se u prošlosti koristila kako bi se stvorili visoko produktivni melezi tovnog pravca proizvodnje.

Tako smo u Sjedinjem Državama i Kanadi imali ukrštanja Romanovske i Finske rase (F1 melezi koji zadržavaju visoku plodnost i imaju veće količine mlijeka u odnosu na čistokrvne romanovske), ili na primjer Romanovska i Dorset rasa (gdje su melezi pokazali produženje sezone jagnjenja, uz visoku plodnost i poboljšan kvalitet trupa tovne jagnjadi).

Kod nas su nasumično rađena ukrštanja pojedinih (meleza) ovaca sa Romanovskom, međutim bez većeg uspijeha.

Za koga je namijenjena?

U početku je bilo dosta ushićenja kada se prva tura Romanovskih ovaca uvozila na balkansko područje. Međutim, proteklih godina pada popularnost ove, neiskorišćene rase. Zbog toga bi trebalo prvo rasu opredijeliti za svoje ciljeve, i uklopiti u svoj sistem, a ne rasu prilagođavati svom sistemu. Prvo šta bi farmer trebalo da ima na umu jeste - za šta će da koristi Romanovsku rasu? Da li je to za proizvodni pravac - mlijeko, meso ili možda kombinacija.

Treba istaći da se prevashodno Romanovska ovca koristi u ovčarskim sistemima koji se bave proizvodnjom mesa. Policiklicnost i produžena sezona parenja, izražena ovulaciona sposobnost -  osobine su koje su tražene u tovnom ovčarstvu.

Stočari kada imaju visoku plodnost, automatski smanjuju uzdržne potrebe stada i prebacuju ih na potrebe za prirast i ostale produktivne potrebe. To sve u konačnom dovodi do značajnog povećanja rentabilnosti. Takođe, za Romanovsku ovcu je poznato da ima solidan kvalitet mesa, te da ne narušava značajno izvoran kvalitet mesnatosti trupa (na primjer kod Teksela, Il d Fransa i Dorseta).

Ipak, treba biti pažljiv tokom ukrštanja, Romanovsku ovcu koristiti samo kao "majčinsku osnovu", a ishranu dopuniti prema potrebama pravca.

Ukrštanje Romanovske rase ovaca sa mliječnim ovcama manje je uobičajena praksa. Dvije glavne osobine - plodnost i vitalnost jagnjadi → koje su bitne za tovno ovčarstvo, u osnovi su nebitne za mliječno ovčarstvo.

Kod mliečnih rasa farmeri obično žele jedno jagnje po sezoni, jer višak jagnjadi "oduzima" mlijeko koje ide u preradu. Kada se i koristi meleženje to se radi za dobijanje F1 meleza za prodaju priplodnog materijala, mada i tada izuzetno rijetko. Rasa ne bi donijela ništa novo, dok bi se rizikovalo sa smanjenjem mlijeka - glavnog razloga držanja mliječnih rasa.

Romanovska ovca ostaje i dalje nepoznanica i neiskorišćen potencijal, naročito za područje Balkanskog poluostrva. Neiskorišćen i vrijedan adut svakoga ko hoće na ozbiljan i odgovoran način da značajno unaprijedi svoj tov, genetsku vrijednost stada za dalji rasplod ili drugi vid unapređenja svoje farme.