Mastitis kod ovaca - simptomi i liječenje

Iako najčešće kod krava, mastitis se može javiti i kod ovaca. Predstavlja ozbiljno oboljenje koje može imati duboke ekonomske posledice na farmi.

Mastitis kod ovaca - simptomi i liječenje

Šta je mastitis?

Mastitis ili upala mliječne žlijezde spada u red ozbiljnih bakterijskijh oboljenja ovaca. Bolest je to vezana samo za odrasle, polno zrele ženske jedinke, a najčešće se javlja u lošim higijenskim uslovima. Uzrok su u većini slučajeva bakterije:

  • Staphylococcus aureus
  • Mannheimia spp
  • Escherichia coli
  • Streptococcus spp
  • koagulaza - negativne stafilokoke

Ostale, sporadične bakterije koje nisu toliko specifične za mastitis kod ovaca uključuju: Arcanobacterium pyogenes, Bacillus cereus, Clostridium perfringens, Listeria monocytogenes, Actinobacillus spp, Pseudomonas aeruginosa i gljicu Aspergillus fumigatus

Mastitis je specifičan i po tome što se češće sreće kod ovaca mliječnih rasa, dok se kod tovnih rasa - rjeđe pojavljuje. U ozbiljnijim slučajevima mastitis može doslovno uništiti potencijalnu proizvodnost grla, dovodeći samu ekonomiku farme u pitanje.

Tri oblika mastitisa

U praksi se kod ovaca mogu javiti tri oblika/forme mastitisa. U zavisnosti od forme zavise i simptomi same bolesti, prevencija i njeno liječenje. 

Akutni mastitis

Javlja se kao posledica bakterija Stapyloccocus aureus i drugih, a simptomi su sledeći:

  • crveno i na dodir toplo vime
  • otečena jedna strana vimena
  • krv, gnoj i gromuljice u mlijeku
  • smanjena proizvodnja mlijeka
  • visoka tjelesna temperatura
  • gangrena jedne strane vimena (u kasnijim fazama)
  • uginuće grla (pri jakom toku bolesti)

Specifičnost akutnog mastitisa jesu i "gladna jagnjad". Naime, kako ovca ima smanjenu proizvodnju mlijeka, uz to često i bolno vime, ona onemogućava jagnjetu normalno sisanje. Sve to dovodi do njegovog izgladnjivanja, a potencijalno i ugića ukoliko se ne reaguje vrijeme. Stoga, iako se ne prenosi na jagnjad, mastitis može imati ozbiljne indirektne posledice na podmladak.

Ukoliko ovca preživi akutni oblik mastitisa, često se javlja nekrotiziranje (odumiranje) jedne polovine vimena, trajno smanjena produktivnost, i opšti pad otpornosti organizma (što je uvod u hronični oblik).

Hronični mastitis

Hronični mastitis najčešće nastaje kao posledica ranije preležanog akutnog mastitisa. Tokom vremena u mliječnoj žlijezdi dolazi do trajnih promjena, pa vime može postati tvrđe na dodir, a u nekim slučajevima razvijaju se i pojedinačni ili višestruki apscesi unutar same žlijezde ili u okolnom tkivu.

Tipični simptomi, pored smanjenja mlječnosti, uključuju:

  • smanjen apetit
  • otok sisa
  • blago povišenu tjelesna temperatura

Promjene na sisama i vimenu nisu specifične za sve ovce, a najčešće se otkrivaju prilikom pregleda životinja prije parenja, kada je vime već prošlo proces involucije nakon završetka laktacije.

Subklinički mastitis

Subklinički mastitis ili kako se još naziva "skirveni mastitis" posebna je forma mastitisa. Može se razviti u bilo kojem dobu, ali se najčešće javlja nakon jagnjenja ovaca.

Ima tu specifičnost da se ne iskazuje posebnim simptomima, već je potrebno uraditi neke testove da bi ga farmeri mogli otkriti. Upravo zbog odsustva vidljivih simptoma i kasnog reagovanja, subklinička forma mastitisa je "tihi ubica" za proizvodnost grla. Smanjenje mlječnosti ne mora biti drastično, ali je konstantno, a da farmer to i ne sazna.

Dodatni problem predstavlja mogućnost širenja infekcije na druge ovce. Kako farmer često ne primjećuje oboljenje, zaražena životinja može duže vrijeme ostati u stadu i predstavljati izvor infekcije za ostala grla.

Kako otkriti mastitis u stadu ovaca?

Dok otkrivanje akutnog i hroničnog mastitisa često ne predstavlja problem (promjene lako vidljive i u mlijeku i na vimenu), otkrivanju subkliničke forme mastitisa mora se posvetiti posebna pažnja.

Postoji više testova pomoču kojih se otkriva sublinički mastitis u stadu ovaca, ali je bitno napomenuti da je najtačnija ona ocjena koja se dobije iz laboratorije. Slanje uzorka mlijeka laboratoriji specijalizovanoj za analizu mlijeka na mastitis često je "konačna ocjena" koja se može uzeti sa sigurnošću.

Ipak, postoje i testovi koje može uraditi svaki farmer ukoliko posumnja na infekciju subkliničkog mastitisa.


1. CMT - Kalifornija mastitis test


Kalifornija mastitis test (CMT) je jednostavan i prilično pouzdan test koji može sa priličnom sigurnošću otkriti subkliničku formu mastitisa. Test se zasniva na reakciji reagensa sa ćelijama u mlijeku, prije svega leukocitima, čiji broj rapidno raste u slučaju infekcije mliječne žlijezde.

Postupak se sprovodi na sledeći način:

  1. U posebnu posudu uzima se mala količina mlijeka iz svake polovine vimena.
  2. Nakon toga se dodaje nekoliko kapi reagensa (prema specifikaciji).
  3. Sačeka se nekoliko sekundi.
  4. Ukoliko dođe do zgušnjavanja ili formiranja želatinozne mase, postoji velika vjerovatnoća da je prisutan mastitis.

Prednost testa je ta što je jednostavan, nije skup i daje brze rezultate. Farmerima nije potrebna nikakva skupocjena oprema, niti duže čekanje. Ipak, treba naglasiti da njegova tačnost nije 100%, već se često navodi u ospegu 75-85%.

2. Whiteside Test (Vajtsajdov test)

Vajtsajdov test predstavlja još jedan jednostavan dijagnostički postupak koji se koristi za otkrivanje mogućeg mastitisa kod ovaca. Sličan je CMT testu, ali se u ovom slučaju kao reagens koristi rastvor natrijum-hidroksida (NaOH).

Princip testa zasniva se na reakciji između hemijskog rastvora i ćelija prisutnih u mlijeku, opet - prije svega leukocita. Kod upale mliječne žlijezde broj ovih ćelija značajno raste, pa dolazi do zgušnjavanja smjese.

Postupak se sprovodi na sledeći način:

  1. U posebnu posudu uzima se mala količina mlijeka iz svake polovine vimena.
  2. Nakon toga se dodaje nekoliko kapi natrijum - hidroksida.
  3. Ukoliko se u smjesi pojavi zamućenje ili zgrušavanje, postoji velika vjerovatnoća da je prisutan mastitis.

Liječenje mastitisa kod ovaca

Liječenje mastitisa zavisi od uzročnika bakterije, toka i faze bolesti te takođe od same jedinke. Primjena često obuhvata:

  • upotrebu antibiotika (najšeće prva linija)
  • antiinflamatorne ljekove
  • redovno izmuzivanje (kako bi se smanjio pritisak i uklonio dio bakterija iz vimena)

Prije upotrebe antibiotika u liječenju mastitisa neophodno je konsultovati se sa veterinarom, jer upotreba na svoju ruku može dovesti do rezistencije bakterija i drugih ozbiljnih posledica.

Prevencija mastitisa u stadima ovaca

I dok je liječenje krajnja, iznuđena opcija za farmera, prevencija je itekako važna stavka. Ona obuhvata nekoliko ključnih strategija kojima se smanjuje mogućnost pojave ove opake bolesti. Uključuje:


  1. Higijenu objekta - 
Jedna od najvažnijih stvari jeste higijena objekta, a posebno higijena podova na kojima životinja leži. Kako ležanje stvara direktan kontakt između vimena i poda objekta, tako i higijena istog mora biti na najvišem nivou.
    Pod mora biti čist, suv, stelja (ukoliko se koristi) mora se redovno mijenjati. Provjetravanje prostora podrazumijeva se, jer zagađen vazduh povećava koncentraciju patogena.
  2. Higijena tokom muže - Higijena tokom muže uključuje detaljno pranje ruku, vimena i/ili muznih čaša. Svako vime pojedinačne ovce potrebno je prethodno i dezinfikovati kako bi se umanjila mogućnost prenosa među životinjama.
  3. Kontrola povreda vimena - Kako povrede na vimenu predstavljaju "ulazna vrata" za mnoge bakterije izazivače mastitisa, tako njih treba smanjiti na najmanju moguću mjeru. Povrede su često vezane za slobodan, ekstenzivan i polu-intenzivan sistem uzgoja, pa selekcija rasa na oblik i generalno vime mora biti apostrofirana.
    Treba birati jedinke sa pravilnim oblikom vimena dobro vezanim za abdomen, a starije jedinke sa visećim vimenom i sisama polako izlučivati iz stada i ograničiti im pristup zahtijevnom terenu.
  4. Automatsko izdvajanje oboljelih grla - Grla kod kojih je potvrđeno prisustvo mastitisa treba odmah izolovati iz stada. Na taj način se sprečava širenje među ovcama i brže rešava problem.

Zaključak

Mastitis ovaca je ozbiljno oboljenje pretežno bakterijskog porijekla koje može imati ozbiljne i brojne implikacije na sektor ovčarstva. Prije svega utiče na mlječnost, ali ne treba zaboraviti ni troškove liječenja, izlučivanja i uginuća grla.

Redovan pregled vimena, dobra higijena i saradnja sa veterinarskom službom ostaju najvažniji faktori u kontroli ove bolesti.