Leghorn - najplodnija rasa kokoši

Leghorn važi za jednu od najproduktivnijih rasa nosilja. Sa izuzetnim potencijalom za nošenje i odličnim FCR sposobnostima može se uzgajati i u čistoj rasi, ali i ukrštena sa domaćim rasama.

Živinarstvo Nov 10, 2025 0 4355 Dodaj u Listu za čitanje

Ažurirano: maj 2026

Porijeklo Leghorn rase

Porijeklo Leghorn rase veže se za Italiju, tačnije regiju Toskana. Još je davno bilo kada se u ovoj regiji izrodila jedna primitivna, ali vrlo plodonosna rasa, prilagođena toplim vremenskim uslovima. Svoju popularnost stekla je najviše upravo kroz visoku nosivost, ali i bijela boja jaja koja je u prošlosti bila na cijeni.

Imajući u vidu njen potencijal, u 19. vijeku nekoliko primjeraka Leghorn rase iz Italije biva prebačeno u Sjedinjene Države gdje se počela intenzivno selekcionisati rasa i to - ukrštanjem Lehhorn rase sa Minorkom, a nešto kasnije i japanskim kokoškama.

U tom periodu je i potražnja za bijelim jajima poprimila ekspanziju širom SAD-a, što je živinarskoj industriji dalo vjetar u leđa da i dalje razvija "svoju" Leghorn, bijelu rasu koka nosilja.

Današnji, komercijalni White Leghorn potiče iz tih, američkih, selekcija i postao je globalno dominantan proizvodjač bijelih jaja, a mnogi današnji hibridi za industrijsku proizvodnju jaja dobijeni su ukrštanjem upravo sa White Leghorn rasom.

Danas se često Bijeli Leghorn u javnosti miješa sa linijskim hibridima koji imaju veću produktivnost, ali kraći životni vijek i slabiju otpornost, te neke morfološke razlike po kojima se mogu prepoznati.

Glavne karakteristike

Boja

Najpoznatija, ali i varijanta koja se najčešće sreće u praksi je već pomenuti White Leghorn odnosno Bijeli Leghorn. Ovaj varijetet Leghorn rase odlikuje se:

čistim, bijelim perjem
velikim bijelim uškama
nogama intenzivno žute boje

Međutim, pored Bijelog, u svijetu su priznati i brojni drugi varijeteti prema bojama. Tako danas postoje:

crna boja Leghorna
braon boja
buff
srebrna
prugasta
“columbian”
“black-tailed red”
ostale

Dok su najviše zastupljene u rekreativnom živinarstvu, u industriji ovi varijeteti nisu našli svoje mjesto. Manja produktivnost i manja ponuda uticali su na to da se danas navedeni "obojeni" varijeteti Leghorna više koriste za izložbe, u manjim pogonima ili kao rasne linije za ukrštanja.

U zavisnosti od zemlje varira i broj priznatih varijeteta kod ove rase. U Italiji i SAD-u do sada je priznato po 10 različitih varijeteta/boja, dok je u Britaniji priznato njih 18.

Noge su kod gotovo većine varijeteta žute boje, sa odsustvom perja na istima. Krijesta je ružičaste do intenzivno crvene boje sa podušnjacima koji takođe naginju ka crvenoj boji.

Veličina

Leghorn spada u manje rase, brzog metabolizma i visoke nosivosti. Takođe, selekcija na ovu rasu nije apostrofirala značaj većih dimenzija nego, štaviše manje okvire tijela. Na taj način su značajno smanjene uzdržne potrebe (potrebe za održavanjem organizma), što je automatski povećalo rentabilnost uzgoja ove kokoši.

Tjelesna masa kokošaka varira i u zavisnosti je od varijeteta, zemlje u kojoj se rasa uzgaja, kao i od ishrane, njege i drugih uslova. Prosječna tjelesna masa Bijelog Leghorna:

kod nosilja se kreće 2,0 - 2,5 kg
dok je kod pijetlova 2,4 - 3,4 kg

Za bantam varijantu Leghorna navode se manje tjelesne mase:

kod kokica 0,9 kg
kod pijetlova 1,1 kg

Produktivnost

Prema broju proizvedenih jaja Leghorn je svakako jedna od najboljih, a po mnogima i najbolja rasa. Broj proizvedenih jaja genetski je umjereno nasledna osobina, a kod Leghorn koka ona gotovo uvijek rezultira sa preko 250 snesenih jaja na godišnjem nivou.

Na broj proizvedenih jaja, osim genetske, velikog uticaja imaju i paragenetski faktori:

ishrana
sistem držanja
klimatski uslovi

tako da proizvodnost jaja može značajno da varira.

Kao generalno se uzima da ova rasa može da proizvede do 320 jaja (u idealnim uslovima), rekorderke čak i preko 365 komada, a u normalnim uslovima i pri prosječnoj genetici rasa proizvodi od 220 do 280 komada jaja.

**Konverzija hrane (FCR)**

Odnos proizvedenih jaja po kilogramu konzumirane hrane (FCR) izuzetno je povoljan indikator efikasnosti uzgoja. Gotov uvijek se koristi u većim sistemima kao jasan znak-vodilja rentabilnosti same proizvodnje.

Kod Leghorn kokošaka odnos konzumirane hrane u odnosu na proizvedenu jajčanu masu (FCR) je nizak (što znači povoljan). Rezultat je to već spomenutog manjeg okvira tijela te manjeg deponovanja masti kod rase - što sve zajedno vodi ka manjim uzdržnim potrebama. I ne samo to, Leghorn rasa ima genetske predispozicije da efikasno pretvara metaboličku energiju u jajnu masu.

Tako odnos konzumirane hrane naspram proizvodnje jednog jajeta kod Bijelog Leghorna najčešće iznosi 130-170 g. Dakle, životinja potroši prosječno 145 g kompletnog koncentrata da proizvede jedno jaje. To znači da prosječna Leghorn nosilja potroši za godinu dana otprilike 36 kg gotove smješe koncentrata (za produktivne potrebe).

Za poređenje na primjer, Rod Ajland Red (Rhode Island Red), često kolokvijalno akcentovana Rodajland, troši za 10-15% više hrane, Plimutrok za 30%, a autohtone lokalne rase i preko 50% (vidi tabelu ispod).

Tabela 1. Prosječan FCR kod različitih rasa/linija (podaci su infirmativnog karaktera)

Rasa / linija	Tipično (kg hrane po jajetu)	Opis
White Leghorn (čista rasa)	0,10 – 0,17 kg / jaje	Niske potrebe za održavanjem + visoka nesivost daju povoljan FCR.
Rhode Island Red (Rodajland)	0,11 – 0,18 kg / jaje	Dual-purpose/teži tipovi troše nešto više za održavanje; u nekim studijama Rodajland ima efikasniji FCR/kg jajeta nego teže rase (zavisno od linije) (ResearchGate)
Plimutrok/Saseks (kombinovani tip)	0,13 – 0,20+ kg / jaje	Teži, robustniji tipovi; generalno manje efikasni od Leghorna u FCR (markhorjournal.com)
Komercijalni hibridi (npr. ISA Brown, Hy-Line Brown, NOVOgen)	0,08 – 0,13 kg / jaje (često 2–2.3 kg hrane / kg jajne mase u komercijalnim podacima)	Najbolji za FCR, čak i od Leghorn rase.
Autohtone/lokalne rase	0,14 – 0,25+ kg / jaje	Niža proizvodnja jaja i/ili veća potrošnja hrane za održavanje.

Plodnost rase

Bijeli varijeteti Leghorna nose jaja bijele boje, dok kod drugih varijeteta boja jaja može biti isto bijela ili obojena.

Težina jajeta prosječno iznosi od 55 do 60 pa i 63 g i u visokoj je korelaciji sa genetskom osnovom varijeteta. Inače, Leghorn spada u nosilje koje rano pronose. U praksi, kokoš dostiže polnu zrelost već sa 18 ili 19 nedjelja i tada počinje da nosi prva jaja. Ta granica može biti blago pomjerena ka naprijed, ukoliko joj se ne obezbijede optimalni ambijentalni uslovi.

Leghorn kokoške nemaju naročito izražene majčinske osobine. Nagon za ležanje na jajima je vrlo ograničen, stoga rasa često nije pogodna za farmere koji ne posjeduju inkubatore.

Temperament i prilagodljivost

Leghorn kokoške su aktivne, živahne i imaju izražen nagon za letenje. Gotovo cijeli dan provode u istraživanju i kljucanju (kada su u spoljašnjem ambijentu).

Kao tipična rasa za proizvodnju jaja, Leghorn je dosta osjetljiva na stres, prisustvo ljudi i drugih životinja. Osim toga, zahtijevna je i što se tiče ograđivanja prostora, pa imajte na umu veće ograde i bolje ograđivanje u odnosu na druge rase kokošaka te sveukupno - mirniji ambijent za uzgoj.

Ukrštanja

Leghorn je rasa koja se danas najviše iskorišćava u svrhu proizvodnje linijskih hibrida - nosilja. Zbog svojih izvanrednih osobina - visoka plodnost, manja tjelesna masa i odlična konverzija hrane, rasa se i dan danas smatra možda i najboljom za uzgoj u matičnim jatima.

Što se tiče njenog ukrštanja u "domaćim" uslovima, glavni cilj često se odnosi na poboljšanje nosivosti kod autohtonim hibrida, odnosno dobijanje robusnije i otpornije rase kada je osnova Leghorn rasa. S obzirom na to da je Leghorn prilično osjetljiva na hladnoću i lošije uslove držanja, naročito je ukrštanje preporučeno u težim, hladnijim uslovima Balkana.

Jedan od primjera koji može biti poželjan za vanjske uslove držanja jeste ukrštanje Leghorn i Saseks (Sussex) rase. Kao rezultat dobija se F1 potomstvo koje je robusnije, otpornije, i kao što smo istakli, bolje za uslove gdje se koke puštaju vani.

LEGHORN ♂ × SASEKS ♀
↓
F1 GENERACIJA
↓↓↓↓↓
• Nosivost: 250–280 jaja/god
• Hrana/jaje (FCR): 150–160 g
• Temperament: miran, aktivan na ispaši
• Otpornost: dobra na hladnoću i vlagu
• Boja: svijetlosmeđa do krem (zavisi)
• Instinkt kvocanja: umjeren

Kod ukrštanja treba očekivati blagi pad u proizvodnji jaja (do oko 15%) i veću konverziju hrane. Ukrštanje, osim sa Saseksom, poželjno je i sa domaćim rasama, poput na primjer Kosovskog pevača, Dalmatinske kokoši ili Somborske kaporke i drugih. Još jedan od dobrih primjera je ukrštanje Leghorn kokošaka sa Australorp pijevcima.

Koliko jaja godišnje može da snese Leghorn kokoška?

U idealnim uslovima Leghorn kokoške mogu proizvesti i preko 300 jaja godišnje, dok se u prosječnim uslovima proizvodnja najčešće kreće od 220 do 280 jaja.

Da li je Leghorn dobra rasa za domaćinstva?

Leghorn može biti odlična za domaćinstva koja žele veliku proizvodnju jaja, ali treba imati na umu da je rasa živahna, osjetljiva na stres i zahtijeva bolje uslove držanja od robusnijih domaćih rasa.

Koja je glavna prednost Leghorn rase?

Najveća prednost Leghorn rase je izuzetno povoljan odnos hrane i proizvodnje jaja (FCR), odnosno mala potrošnja hrane uz veoma visoku nosivost.

Da li Leghorn kokoške leže na jajima?

Instinkt kvocanja kod Leghorn kokošaka je vrlo slabo izražen. Zbog toga farmeri za proizvodnju pilića često koriste inkubatore ili druge rase koka kao kvočke.

Koje boje jaja nosi Leghorn?

Bijeli Leghorn nosi bijela jaja, dok pojedini drugi varijeteti mogu nositi i blago obojena jaja.

Da li je bolje držati Leghorn u čistoj rasi ili je ukrštati?

Čista rasa daje najveću produktivnost i najbolji FCR, dok ukrštanja daju otpornije i mirnije potomstvo koje se bolje prilagođava domaćim uslovima uzgoja.

Sa kojim rasama se najčešće ukršta Leghorn?

U domaćim uslovima Leghorn se često ukršta sa Saseksom, Australorpom, Rodajlandom i pojedinim autohtonim rasama kako bi se poboljšala otpornost i prilagodljivost potomstva.

Da li Leghorn dobro podnosi hladnoću?

Leghorn je rasa koja je bolje prilagođena toplijim uslovima. Zbog manje tjelesne mase i tankog sloja potkožne masti osjetljivija je na vlagu, promaju i izrazito niske temperature.

Leghorn rasa i dalje ostaje jedna od "najuticajnijih" rasa današnjice. Iako je danas uzgoj u čistoj krvi ove rase značajno opao, zamijenili su je hibridi čija je osnova u mnogim slučajevima upravo Leghorn. Bijela, živahna i kokoš koja je idealna za srednje intenzivne sisteme, Leghorn daje mnogo - odličnu produktivnost, odličan FCR i odličnu bazu za ukrštanja.

Kod manjih balkanskih farmera Leghorn se takođe može koristiti uspješno, a najviše u vidu ukrštanja sa domaćim, slabije produktivnim nosiljama ili nekim robusnijim uvezenim rasama koka.