Pola miliona manje ovaca i koza - Grčki scenario koji narušava čuveni feta sir?

Grčka se već više od dvije godine suočava sa vrlo opasnim bolestima sitnih preživara. Prvo su stradale ovce, ali ni stada koza nisu ostala imuna. Situacija koja sve više liči na onu iz 1937. prijeti da ugrozi proizvodnju čuvene grčke "fete".

Pola miliona manje ovaca i koza - Grčki scenario koji narušava čuveni feta sir?

Eutanazija visokih razmjera

Grčka je od 2024. godine do danas izgubila oko 500.000 ovaca i koza. Prema pisanju tamošnjih medija, zbog zaraze ovčijih boginja, broj ovaca i koza koje su eutanazirane za prethodne dvije godine popeo se na preko 490.000 grla. Brojka je to koja se približava onoj iz 1937. godine i bizarnog zakona donesenog od strane Grčke vlade, kada je - smatra se broj koza prisilno smanjen za više od milion grla.

Vrlo visok broj koji u kvantitativnom smislu predstavlja čak 5% populacije sitnih preživara u Grčko mogao bi ozbiljno da utiče na preradu jednog od vodećih evropskih sireva - feta sira. Već je poznato da je grčka feta zaštićena najvišim stepenom zaštite u EU (zaštita geografskog porijekla - PDO), pa proizvodnja ovakvog delikatesa podrazumijeva domaći uzgoj, proizvodnju ovčijeg i kozjeg mlijeka i preradu na području koje je tačno definisano (određeni regionalni predjeli ove mediteranske zemlje).

PoljoselIA - skup interaktivnih alata

Grčka se sada može naći u problemu, jer uvoz sirovina za proizvodnju zaštićene fete jednostavno ne može doći u obzir, a smanjenje populacije od oko 5% gotovo sigurno dovodi i do osjetnijeg pada proizovdnje mlijeka.

Indirektne posledice ovčijih boginja

Još jedna boljka kod grčkih prerađivača, stočara i drugih karika u lancu predstavljaju indirektne posledice ove bolesti. Kod bolesti boginja ovaca i koza najzastupljenije su one posledice koje se tiču upravo produktivnosti, uz još dvije indirektne posledice:

  • manja produktivnost na nivou stada
  • sekundarne infekcije
  • slabija obnova stada
  • trgovinska ograničenja

Jedna od dilema i stvari oko koje se prilično ne slažu farmeri sa grčkim vlastima jeste vakcinacija. Dok neki farmeri zahtijevaju vakcinaciju stada, država izbjegava njeno uvođenje. Razlog možemo tražiti u potencijalnoj zabrani izvoza životinja, a moguće i proizvoda u EU. Iako je Evropska unija sama potencirala da Grčka uvede obaveznu vakcinaciju, posledice po trgovinu mogle bi biti priličan razlog zašto vlasti u Atini izbjegavaju ovaj potez.

Osim trgovinskih ograničenja koja bi potencijalno mogla da se dese, druge indirektne posledice su svakako značajno očiglednije. Uzmimo na primjer sekundarne infekcije i podložnost životinja plućnim oboljenjima. Kod ovaca su to najčešće pneumonija, bronhijalne bolesti i druge.

Slabiju obnovu stada i manju produktivnost svakako je realno očekivati, jer od eutanaziranih blizu pola miliona grla, veliki dio čine priplodne životinje. Njihovom eutanazijom ne gube se samo te životinje (što je direktna posledica ovčijih boginja), već i potencijal u vidu reprodukcije životinja (što je indirektna i vrlo važna posledica).

Reproduktivna grla se stvaraju kroz godine pažljivom selekcijom, pa je i za očekivati da će stvaranje novih potrebnih grla tražiti vrijeme i strpljenje grčkih farmera. Svaka obnova stada zahtijeva ne samo strpljenje, već i ekonomsko prilagođavanje situaciji. Odgoj priplodnih grla smatra se jednom od najzahtjevnijih zootehničkih operacija u stočarstvu, a to je naročito dobro vidljivo u ovčarskom sektoru.

Obnova stada nije posao od nekoliko mjeseci

Nakon stavljanja bolesti boginja ovaca i koza pod kontrolom, prva operativna aktivnost farmera, ali i cijelog proizvodnog lanca oslanja se na obnovu stada. Kao što je s početka i spomenuto grčka feta ima oznaku zaštićenog geografskog porijekla, pa svaki uvoz mlijeka za izradu fete ne dolazi u obzir.

Obnavljanje stada neminovnost je koju će grčki farmeri morati da naprave. Više je mogućnosti za to, a u stočarskoj praksi obnova stada postiže se na jedan ili više načina:

  • sistematski remont unutar svog stada
  • vještačko osjemenjavanje i sinhronizacija estrusa
  • melioracija stada

Uvoz predstavlja najbrži, ali vrlo rizičan potez u praksi. Iako se čini primamljivim, više je razloga što zemlje često izbjegavaju pomenuti način obnavljanja stada. Jedan od njih svakako jeste visoka cijena nabavke. Pronalaženje i logistika mogu koštati na desetine miliona eura, a to za poljoprivredu kao djelatnost gotovo nikada nije optimalan put.

Još jedan razlog vezan je za biologiju. Uvoz živih životinja uvijek je rizičan i sa sobom nosi potencijalne probleme. Uvoz "novih" bolesti na već ionako poljuljanu proizvodnju predstavlja priličan rizik za stočare.

Postoji i niz drugih problema, poput slabije adaptacije uvezenih grla na novo podneblje, drugačiji kvalitet mlijeka, adaptacija farmera na nove životinje, redefinisanje ishrane i čitavog sistema držanja životinja, potencijalna zavisnost od zemlje izvoznice (kod koje se nalaze najbolji primjerci priplodnih grla), potrebnost višegeneracijskog ukrštanja sa domaćim rasama i na kraju najvažnija - Grčkoj za proizvodnju zaštićene fete potrebne su autohtone, domaće rase životinja.

Balkanski eho grčke krize: Šansa ili opasnost?

Balkan je međusobno povezana cjelina, i to ne samo u geografskom smislu. Trgovina između zemalja na balkanskom poluostrvu prirodno je uslovljena već spomenutom geografijom, pa poremećaj u jednoj od država može se postepeno odraziti i na zemlje u susjedstvu.

Navedeni problem sa gubitkom ovaca i koza u Grčkoj može da znači da će Grčka ostati bez mlijeka za druge sireve, jogurte i svakodnevnu potrošnju, a taj vakuum će morati, djelimično ili u potpunosti, da se popuni bazičnim sirovinama iz susjednih zemalja – Albanije, Sjeverne Makedonije i Bugarske.

Ovo može značiti da će otkupne cijene ovčijeg i kozjeg mlijeka u bliskoj budućnosti porasti. Svojevrsni tržišni šok može se preliti na najbliže, susjedne zemlje poput već spomenutih: Albanije, Sjeverne Makedonije i Bugarske, ali i dublje na Balkanu, a već postoje izvještaji da je Grčka povećala uvoz ovčijeg mlijeka iz Bugarske.

Manje mlijeka, veći pritisak na cijene

Posledice epidemije već se mogu pratiti kroz podatke o proizvodnji i otkupu mlijeka. Kako prenosi grčki list Kathimerini, pozivajući se na podatke ELGO-DIMITRA, u periodu od januara do aprila 2026. godine isporuke ovčijeg mlijeka u Grčkoj iznosile su 333.256 tona, što predstavlja smanjenje od 8,3% u odnosu na isti period 2025. godine.

Istovremeno, prosječna otkupna cijena ovčijeg mlijeka u aprilu dostigla je 1,51 €/kg, dok je godinu ranije njegova cijena iznosila 1,37 €.

Ovakav razvoj događaja pokazuje da posledice epidemije nisu ostale ograničene samo na broj grla na farmama. One se prenose i na tržište sirovog mlijeka, troškove prerađivača i konačnu cijenu proizvoda.

Može li Balkan da odgovori na Grčku potražnju?

Kao što je i spomenuto, Grčka nije izolovano tržište. Ona je prirodno povezana sa zemljama regiona, prije svega bugarskom, Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Najrazvijeniji trgovinski odnos ima prirodno sa Bugarskom državom.

Ipak, ne treba pretpostaviti da Bugarska raspolaže neograničenim viškovima mlijeka. Štaviše, prema podacima bugarskog Ministarstva poljoprivrede, količina ovčijeg mlijeka koju su tamošnje mljekare preradile tokom 2024. godine bila je 23,8% manja nego godinu ranije. Sličan trend zabilježen je i kod kozjeg mlijeka.

Ovo može značiti dodatni pritisak na nabavku mlijeka, i posledično rast cijena istog. Kada se u lancu prerade sirovinska baza smanjuje, to otvara vrata:

manjoj ponudi → većoj cijeni → okretanju ka uvozu

Međutim, ovdje je karakteristično da je pad, kao što je i navedeno, prisutan i na Bugarskom tržištu. Poznato je da je Bugarska država sa dosta velikim kapacitetima za proizvodnju ovčijeg mlijeka, a pad i u ovoj državi može značiti rast i traženje alternativnih tržišta.

Neka od ovih tržišta mogu biti S. Makedonija, Albanija, potencijalno i Srbija. Ove zemlje raspolažu određenim kapacitetima, istina manjim od Bugarske. Još jedan problem jeste i činjenica da niti jedna od nabrojane tri zapadnobalkanske države nisu u EU, što otežava uspostavljanje trgovine sa Grčkom.

Možda i zanimljivija jeste nemogućnost udruživanja država zapadnog Balkana u dijelu plasiranja eventualnih tržišnih viškova ka Grčkoj.

Problemi koje Balkan ima godinama jesu:

  • slabo iskorišćen potencijal u mliječnom ovčarstvu i kozarstvu
  • ekstenzivan sistem u najvećem broju slučajeva
  • prevelika zavisnost od jednog proizvoda (kod ovaca meso, kod koza mlijeko)
  • neiskorišćenost pašnjaka
  • zaostajanje za EU standardima

Koliko bi izvoz mlijeka mogao da lansira domaću proizvodnju ovaca i koza? Hipotetički primjer Sjeverne Makedonije.

Sjeverna Makedonija zanimljiva je iz više razloga. Svakako prvi jeste blizina Grčke, drugi razlog vezan je za veliki broj grla ovaca i koza u jednoj manjoj zemlji, a treći i možda najzanimljiviji odnosi se na rast proizvodnje ovčijeg mlijeka u 2025. godini. Sjeverna Makedonija je prošle godine proizvela 26,73 miliona litara ovčijeg mlijeka, što je rast od 4% u odnosu na 2024.

U hipotetičkom slučaju otvaranja grčkih granica za sirovine, ali i priplodna grla za remont stada, Sjeverna Makedonija bi mogla doživjeti povećanu cijenu ovčijeg mlijeka iz otkupa, proširenje proizvodnje na gazdinstvima koja se već bave proizvodnjom mlijeka, ali bi bio i dodatni podsticaj da drugi stočari djelimično ili u potpunosti diverzifikuju prozivodnju.

Sama dobit za makedonske farmere odnosila bi se na:

  • izvoz mlijeka (hipotetički 5 miliona litara)
  • izvoz priplodnog ženskog podmlatka (hipotetički 50.000 grla)

U nešto razvijenijem, dugoročno održivijem modelu, Sjeverna Makedonija bi mogla razvijati:

  • banke sjemena kvalitetnih ovnova
  • reproduktivne programe i stručne usluge za druge farme
  • selekcijske programe za povećanje mlječnosti
  • prodaju dokumentovanih rasplodnih linija

Ovo ne samo da bi mogao biti bolji način izvoza za Grčku, već i za generalno druge destinacije, ali da ne zaboravimo - i vrlo dobar način da se domaća proizvodnja podigne na viši nivo.