Neprestane kiše - za jug zlato, za sjever problem?

Kiša kao neophodan obrazac hidratacije tla

Neophodnost vode za čitav pašnjački ekosistem je neupitna. Vegetacija dobija prijeko potrebnu hidrataciju, zemljište poboljšanu aktivnost mikroorganizama, dok većim organizmima voda znači isto koliko i nama samima.

Bez kiše bi se urušila struktura zemljišta, površinski sloj bi usled dehidracije pretrpio značajnu biološku prekompoziciju, a vegetacija bi se osušila. Na kraju bi kao rezultat svega toga farmer koji drži stoku imao velike probleme, i to kroz:

• lignifikaciju biljaka (veći udio nesvarljivih vlakana značio bi drastičan pad produktivnosti kod domaćih životinja)
• poprilično redukovan sadržaj rastvorljivih proteina (vezane proteine mlade životinje ne bi mogle efikasno da koriste)
• potreba za većim količinama vode (kroz pojenje - infrastrukturni problem pri ispaši)
• lošija svarljivost koncentrovanih hraniva (neophodnost dopunjavanja smješa)
• avitaminoze i gubitak minerala (kao krajnji ishod slabije apsorpcije ovih materija u digestivnom traktu životinje)

Kada kiša nije dobar saveznik?

Kiša rijetko kada nije dobar saveznik za pašnjake. Dakle, postoje situacije, ali su rijetke. Prije bi se moglo govoriti o sekundarnim posledicama koje neusaglašenost rada na farmi u sadjestvu sa kišom ima na ove površine.

Najpoznatiji primjer svakako da je ispaša stoke po kišnom vremenu. Ova praksa nije dobra niti za ovce, a pogotovo ne za pašnjak. Postoje situacije kada se djelimično stoka može napasati, dva, možda tri sata (autohtoni kraški pašnjaci i autohtone ovce grube vune npr. Pivska pramenka), ali radi se o izuzecima od pravila.

Kiša takođe nije dobar saveznik pašnjaka kada se kombinuje sa radom mašinama na tim istim pašnjacima. Bilo da se radi o radovima na popravljanju strukture, đubrenju i sl. - nije dobro. Mašine koje ulaze na mokro zemljište vrlo ga lako mogu sabiti te na taj način uništiti strukturu površinskih slojeva.

Još važnije od gore navedenog jeste puštanje životinja koje su zaražene parazitima i nekim gastrointestinalnim nematodama na pašnjačke površine. Stepen prenosa parazita sa životinje na pašnjak je izuzetno brz, efikasan, pa kasnije isti može postati "rasadnik" zaraze.

Zbog toga uvijek stoji zlatno pravilo koje se gotovo nikako ne spominje - pašnjak je mjesto za zdrave životinje. Jer je uticaj životinja na pašnjak međusoban. Zdrav pašnjak - zdrave životinje, ali isto tako zdrave životinje - zdrav pašnjak, bolesne životinje - "bolestan" pašnjak.

Postoje, sa druge strane, i negativni uticaji kiše koji nisu vezani sa radom na farmi. U nastavku teksta slijede situacije u kojima kiša samostalno ima loš uticaj na pašnjak odnosno pašnjačku vegetaciju.

Značajan problem - zadržavanje vode

Kada su prisutne neprestane kiše u nizijskim, ravničarskim predjelima tada govorimo o jednom važnom problemu. Sjetimo se samo januarskih poplava koje će neminovno imati manji ili veći uticaj na zemljište već ovoga ljeta - pročitajte u tekstu Hitni savjeti za poljoprivrednike: Šteta od poplava i kako je minimalizovati?

Osim poplava, možemo govoriti i o zadržavanju vode na pašnjacima (svojevrsne mini poplave) koje urušavaju kvalitet budućih trava, smanjuju raznolikost, stepen zasićenosti kiseonikom unutar zemljišta je veoma nizak, pa je i aktivnost mikroorganizama na niskom nivou. Trave sa tih pašnjačkih djelova, a kasnije i sijeno ne mogu se pohvaliti visokim sadržajem vitamina i minerala - da, radi se o "kiselom sijenu".

Šta trenutna kiša znači za sjeverne regione zemlje?

U 90% slučajeva znači bolju vegetaciju, mogućnost ranije ispaše, ranije izlaske na katune i veću ekonomsku iskoristivost pašnjaka. I to je ono što se vidi na prvi pogled. Nadalje, kiša u ovom periodu nagovještava i veće zalihe podzemnih voda, ali samo ukoliko je zemljište dobrih infiltracionih sposobnosti. Kiša nam takođe daje predvidljivu mogućnost za više sijena, ali... pažljivo.

Zašto pažljivo sa sijenom? Ovo već može biti zamka za farmera - više sijena, ali i više problema. Naime, velika kiša sada, u kombinaciji sa toplijim vremenom, značajno povećava mogućnost gljivičnih bolesti kod biljaka. Izostanak "dubokog snijega" i stres za biljke izazvan ove godine svakako da idu dodatno u prilog tome.

Sreća je da životinje pretežno izbjegavaju takve biljke kroz ispašu, ali miješanje zaraženih i zdravih biljaka kroz sijeno svakako problem izdiže na veći nivo. Gljivične infekcije unijete hranom vrše supresiju rasta, izazivaju embrionalne smetnje, a u krajnjem i smanjuju produktivni vijek same životinje. Upitan je i kvalitet vazduha u objekatima gdje se daje takvo sijeno, a naročito pod stresom mogu biti mlada grla koja još uvijek nemaju dobro razvijen pulmonalni sistem.

Sada ne treba da dramatizuje, ali farmer niti nema većih mogućnost da to ispravi. Može se više koncentrisati na provjeru budućeg sijena i ponašanja životinja. Ostale mjere koje su dužeg dometa treba sprovoditi godinama unaprijed. Samo neke od njih su "razređivanje" vegetacije, selektivno uništavanje korova, prozračivanje gustih pašnjaka, i što više organskog đubrenja, ali ni to ne daje potpunu sigurnost od izbjegavanja gljivičnih oboljenja kod trava.

A šta je sa centralnim regionima Crne Gore?

Ovdje već govorimo o potpuno drugom klimatu, drugačijoj ekspoziciji pašnjaka, drugačijoj vegetaciji i drugačijem nagibu terena. Najveći problem kod dijela centralnog regiona Crne Gore jesu poplave. Njima se najviše daje na značaju i to ne bez osnova imajući u vidu njihov negativan uticaj na sve aspekte pašnjaka.

Dakle, jedno je obilna kiša u definisanim pašnjacima jake infiltracione sposobnosti i udaljenosti od saobraćajnica. A potpuno drugo su pašnjaci koji su često "odvodni" sistem građevinskih objekata u gradu. Jedаn od poznatijih problema je urbani površinski odliv, često kolokvijalno nazivan „tečni smog“ – mješavina azotnih i sumpornih jedinjenja, teških metala i saobraćajnih polutanata koji bukvalno „guši“ biljnu vegetaciju i pogoduje razvoju otpornijih, ali hemijski opterećenih korovskih vrsta.

Takođe, poplave mijenjaju strukturu zemljišta, dodatno ga sabijaju kroz već pomenutu degradaciju površinskih slojeva, da bi se kasnije pojedine štetne materije koje se inače infiltriraju kroz zemljište - zadržale na tom mjestu. Iz godine u godinu to već može postati ozbiljan problem koji prijeti da pašnjak pretvori u ne baš čistu površinu.

Centralni region u većem dijelu najviše trpi, jer su neki pašnjaci blizu industrijskih centara, na taj način prilično unazađeni, a jedini izuzetak su pašnjaci dovoljno udaljeni od gradova.

Pored toga, u ovom dijelu države imamo teška zemljišta, sabijanje tla i manjak kiseonika u zoni korijena. Kada se sve to sabere dobija se poznato "sagorijevanje pašnjaka", koje zna da počne i prije ljeta.

Jedino rešenje za sagorijevanje može biti đubrenje pašnjaka nekim organskim đubrivom i eventualno navodnjavanje u kritičnim periodima godine, a nekada su potrebne i drastičnije mjere - aeracija ili plitka obrada i podsijavanje.

Dobar dio centralne Crne Gore je pod kraškim terenom (najveći djelovi Nikšića i Cetinja), a pretežno je tu situacija slična kao sa južnim, mediteranskim kraškim pašnjacima.

Južni pašnjaci itekako otporni, ali nutritivno upitni

Kod južnih pašnjaka kiša znači potpuno druge stvari. Radi se pretežno o strmim padinama kraških polja, gdje uticaj prevelike kiše u ovom periodu često nije niti povoljan niti nepovoljan.

Pa ipak, u zavisnosti od ekspozicije i nagiba terena, dugotrajne kiše mogu imati izuzetno negativne posledice. Na južnim kraškim pašnjacima voda se rijetko zadržava, ali upravo zbog toga dolazi do brzog ispiranja hraniva i površinskog spiranja najvrednijeg sloja zemljišta. Takva zemljišta najviše pate od nedostatka azota, ali i kalijuma i fosfora.

Vegetacija u takvim uslovima često krene ranije nego što je optimalno, ali bez adekvatne hranidbene vrijednosti. Trava je vizuelno bujna, ali nutritivno siromašna, što se kasnije odražava na slabiju proizvodnju i kraći period kvalitetne ispaše.
Dugoročno, ovakvi uslovi pogoduju degradaciji pašnjaka, smanjenju udjela leguminoza i većoj osjetljivosti sistema na ljetnje suše.

Mediteranski pašnjaci zaista imaju kvalitet, ali pojedinačnog bilja. Nema kvaliteta koji bi zadovoljio potrebe životinja za držanje u komercijalne svrhe, bez ozbiljne reorganizacije terena.

Zaključak

Obilna odnosno dugotrajna kiša u ovom periodu sjeveru donosi potencijal i (ne)sigurnost, u centralnom dijelu razotkriva sve slabosti sistema, dok na jugu daje brzu vegetaciju, ali često bez stvarne hranidbene vrijednosti. Zaista, trenutne kiše koje već dugo traju mogu imati neke negativne efekte, ali sve u zavisnosti od stanja sa pojedinačnim pašnjakom. Svaki pašnjak je priča za sebe, a kao i svaka stavka na farmi - ukoliko je zdrav i pravilno održavan, bolje će se izboriti sa trenutnom (ne)povoljnom situacijom.

Takođe, šarenolikost crnogorskog terena je neupitna. Upravo zato univerzalnih savjeta nema. Pašnjak mora biti promatran u kontekstu tla, nagiba, klime i načina korišćenja. Farmer koji to razumije neće se bojati kiše – već će je znati iskoristiti.