Početnički uzgoj koka nosilja - šta treba da znate?
Držanje koka nosilja može biti pravi mali izazov za početnike. Uzgoj živine jeste nešto jednostavniji u odnosu na druge sektore stočarstva, ali to ne umanjuje važnost - dobrih početničkih koraka.
Da li je teško uzgajati koke za svoje potrebe?
U osnovi, držanje nosilja ne predstavlja veliki problem. Ili bi barem tako trebalo da bude. Uzgoj 5-10 kokošaka zaista može biti prilično lako, a svi koji su odrasli na selu, ili barem provodili određeni period znaju da je držanje kokošaka u svakom domaćinstvu predstavljalo svojevrsnu rutinu.
Ako na to dodamo i današnju dostupnost stočne hrane na gotovo svakom koraku, nova saznanja iz stočarske nauke (zootehnike) i mogućnosti improvizacije, dobijamo jasan odgovor na gore postavljeno pitanje.
Ipak, nije sve tako ni jednostavno, a prije svega to zavisi od očekivanja uzgajivača. Nije isto zadovoljiti potrebe koka za proteinima iz gotove smješe koncentrata i, na primjer, iz slobodne ispaše. Takođe, nije isto da li planirate uzgoj svojih pilića (tzv. nalijeganje jaja ispod kvočke), korišćenje inkubatora ili kupovinu jednodnevnih pilića, pilica ili odraslih nosilja.
Stoga u nastavku prelazimo korak-po-korak svaki postupak, sa jasnim objašnjenjima, prednostima i nedostacima.
Kupovina mladih pilica (koka nosilja) - prvi i najjednostavniji korak
Za ljude koji tek počinju sa uzgojem domaćih koka nosilja najjednostavniji, a ujedno i najbrži način da nauče uzgoj jeste da maksimalno olakšaju početne korake. Jedan od takvih koraka je kupovina pilica. Prednosti kupovine, u odnosu na sopstveni uzgoj su:
- niži početni troškovi
- lakši ulazak u posao
- više vremena za unapređenje drugih stvari i aktivno učenje na terenu
Kupovina mladih pilica obavlja se ili putem oglasa na internetu (pogledajte ponude pilica na oglasi.poljosel.me), ili direktno na terenu. Bez obzira na koji se postupak odlučite, morate izabrati između:
- rasnih nosilja ili
- linijskih hibrida
Rasne nosilje se kupuju pretežno od domaćih uzgajivača i ljubitelja živine, a prednosti su:
- lakše prilagođavanje
- nešto bolja otpornost
- ali i mana - kasnije pronošenje (nošenje jaja)
Linijske hibride najčešće nalazimo u ponudi velikih farmi, industrijskog tipa. Nosilje od 18., 19. nedjelja gotovo da su odmah spremne za nošenje jaja, gotovo uvijek su vakcinisane i tretirane protiv najčešćih oboljenja. Industrijskim hibridima, međutim, pripisuje se nešto manja otpornost, veći zahtjevi za ishranom, te manji produktivni vijek.
Kokošinjac - bez vlage, sa dovoljno svjetlosti
Kod držanja nosilja veoma je bitno računati na nešto veće troškove izgradnje objekta. Za razliku od recimo preživara, kokoške su nešto osjetljivije na hladnoću, ali i na visoke vrućine. Naročiti problem može predstavljati vlaga, ali i amonijak, ukoliko ventilacija nije otpimalna.
Bolesti poput pneumonije, konjuktivitisa, pa i nekih ozbiljnijih oboljenja često počinju upravo sadejstvom vlage, hladnoće i loše ventilacije.
Nepovoljni mikroklimatski uslovi značajno utiču na nosivost kod koka. Naime, pri niskim temperaturama koke troše više energije kako bi održale tjelesnu temperaturu, pa im ostaje manje energije za proizvodnju jaja. Zbog toga može doći do smanjenja nosivosti, naročito ako ishrana nije prilagođena hladnim (zimskim) uslovima.
Na nosivost još veći uticaj od hladnoće i vlage ima svjetlost. Imajući u vidu da je za stimulaciju hormona odgovornih za nosivost neophodna svjetlost, u toku zime je potrebno istu i obezbijediti.
Svjetlost
Danas se najčešće koriste LED sijalice bijele boje koje obezbjeđuju ravnomjerno osvjetljenje objekta. Preporučuje se ukupno 14–16 sati svjetlosti dnevno, uz postepeno uključivanje i isključivanje rasvjete, kako bi se izbjegao nagli prelaz iz mraka u svjetlost.
Važno je naglasiti da nije presudna jačina sijalice, već odgovarajući intenzitet i trajanje osvjetljenja. Za nosilje se najčešće preporučuje intenzitet od oko 10–20 luksa u nivou na kojem se koke kreću.
Pod - duboka stelja ili redovna zamjena prostirke
Pod kokošinjca može biti betonski, ali i obična, dobro utabana zemlja ili pod od dasaka. U svakom slučaju neophodna je prosirka preko istog, a da li će se redovno mijenjati ili samo nadodavati zavisi od samog sistema uzgoja.
Redovna zamjena prostirke:
- svaki drugi, treći dan ili po potrebi uklanja se stara prostirka, a dodaje novi sloj
- može biti higijenski prihvatljivija
Duboka stelja (nadodavanje prositirke, uklanjanje poslije više mjeseci)
- bolja izolacija
- potrebno je redovno održavanje, uklanjanje vlažnih i zbijenih djelova
- lakše dolazi do kontaminacije
I u jednom i u drugom slučaju sloj debljine koji se dodaje ostaje isti. Standard je da se koristi 3-4 cm, a veća debljina omogućuje da se smanji potreba za čestim mijenjanjem.
Duboka stelja, gdje se đubrivo uklanja jednom godišnje ili jednom u pola godine može biti dobar izbor, ali treba biti pažljiv i držati se tri principa:
- Nadodavati nove slojeve slame ili piljevine redovno.
- Obezbijediti dobru ventilaciju objekta.
- Održavati vlagu u objektu optimalnom.
Kod uzgoja živine ne preporučuju se tvrde podloge bez dodatka sloja slame ili piljevine, jer može doći do problema sa nogama kod koka, veći je stepen prenosa hladnoće, a takođe se javlja i veći procenat zaprljanosti jaja.
Prostor u kokošinjcu - koliko je dovoljno?
U tekstu Koliko je potrebno prostora kokoškama u slobodnom uzgoju? već smo pisali o potrebnom prostoru uzgoja kokošaka u slobodnom sistemu. Prema EU regulativi uzgoj nosilja u ovakvom sistemu podrazumijeva:
- najviše 9 kokošaka po m² kokošinjca
- najmanje 4m² prostora van objekta
To ne znači da je to optimalna, već krajnje dozvoljena površina. Za uzgoj nosilja za sopstvene potrebe treba se odlučiti za značajno veći prostor, optimalno 4-5 puta ili po želji. To znači da vam za 10 koka nosilja može biti dovoljno oko 5m².
Treba imati u vidu da se površina ne računa doslovno u osnovi objekta, već se uračunava i korisna površina eventualnih spratova. To znači da kokošinjac od 5m² u osnovi može imati do 9 ili više m² ukupnog prostora. Horizontalno pregrađivanje objekta za nosilje ne samo da je ekonomično, već je i poželjno. Koke vole da istražuju, penju se i mijenjaju "visinske" lokacije.
Ne treba zaboraviti i na drvene prečke. Kokoškama ih treba obezbijediti, jer će noću na njima spavati. Kao praktičan orijentir uzimamo oko 15–20 cm dužine prečke po odrasloj nosilji.
Gnijezda za nošenje jaja
Najomiljenije mjesto u kokošinjcu gotovo svakog živinara jeste gnijezdo. Njegov položaj treba da bude u nešto zavučenijem i mirnijem dijelu kokošinjca. Treba izbjegavati pozicije kod prozora, vrata i prolaza. Najbolje je da to bude na gornjem spratu objekta (ukoliko postoji mogućnost), sa najmanje dvije strane okruženo preprekama (zidovima, balama sijena ili slično).
Udobnosti gnijezda treba posvetiti posebnu pažnju. Za njegovu izradu mogu se koristiti:
- slama - najčešći izbor
- sijeno - nešto bolja, ali i skuplja alternativa
- gume i drugi alternativni izbori
Za 10 kokošaka obično su dovoljna dva do tri gnijezda. Vodite računa da ista budu stalno čista, suva i dovoljno međusobno razmaknuta.
Prvo puštanje kokošaka, zatim sakupljanje jaja
Izbjegavanje stresa kod koka nosilja od velike je važnosti kako za nosivost tako i za njihovu vitalnost. Ovo se posebno odnosi na nepotrebne stresove, a jedan od njih svakako je i sakupljanje jaja. A da biste smanjili stres na najmanju moguću mjeru i što manje ometali koke, najbolje je da sakupljanje jaja obavite poslije puštanja koka van objekta.
Ukoliko to nije moguće, trudite se da sakupljanje jaja obavite što mirnije i bez naglih pokreta i buke. Izbjegavajte nepotrebno zadržavanje u objektu, uznemiravanje nosilja i nagle promjene njihovog uobičajenog ritma.
Nekada se jave i problemi sa nosiljama koje dugo leže na jajima. Ove jedinke najvjerovatnije imaju jako izražen nagon za nalijeganjem. U ovim situacijama možete pokušati sa:
- redovnim uklanjanjem jaja iz gnijezda, idealno nekoliko puta dnevno
- kokošku svaki put podići i iznijeti iz gnijezda
- privremeno zatvoriti pristup omiljenom gnijezdu kada druge kokoške ne nose
- obezbijediti joj dovoljno prostora za kretanje, hranu i vodu
Ukoliko to ne da dobre rezultate pribjegava se drastičnijim mjerama, poput zatvaranja nosilje u zaseban kavez (na nekoliko dana).
Ishrana nosilja - ni previše ni premalo
Za dobru nosivost i zdravlje jata neophodno je imati izbalansiranu ishranu. Ona podrazumijeva dovoljno energije i, što je jako bitno - dovoljno proteina.
Nosiljama u slobodnom uzgoju, kakav se najčešće primjenjuje kod malih jata, pored ispaše neophodan je i dodatan izvor koncentracije hranljivih materija. Trava i insekti su odlični, ali često nedovoljni za visoku nosivost. Stoga je potrebno kokama obezbijediti izvore:
- energije - kukuruz, ječam, pšenica
- proteina - sojina sačma, sojin griz
- smjesa minerala i vitamina - opciono
Energija - kukuruz kao standard
Kod nosilja je primarno obezbijediti dovoljno energije. A to se obezbjeđuje najčešće kukuruzom. Ovo hranivo ima izuzetno visok udio energije, lako je svarljiv za nosilje, a može se kupiti na gotovo svakom koraku.
Proteini - od izuzetne važnosti
Kako bi domaće nosilje mogle da se izbore sa visokom nosivošću neophodni su proteini. Najbolji izvori za nosilje su prerađevine soje poput sojinog griza ili izolata sojinog proteina. I sojina sačma može biti odličan izbor, a u nedostatku možete koristiti i neki od alternativnih izvora proteina.
Proteini u ishrani obično treba da čine 16-18% obroka. To za praktične uslove dođe orjentaciono 15-25 g sojine sačme po koki. Pogledajte ilustraciju u tabeli ispod.
Kalcijum
Od minerala, za nosilje je veoma važan kalcijum (Ca). Ovaj mineral igra presudnu ulogu u formiranju jaja kod nosilja, izuzetno je bitan za dobru čvrstinu ljuske, a takođe je bitan i za normalan rast, razvoj i održavanje koštanog sistema kod jedinki.
Standardne preporuke za kalcijum kod nosilja su 3,5-4% u obroku, što praktično znači da za jednu koku treba obezbijediti oko 3,5 do 4,5 g na dan. Kao izvor možete koristiti stočnu kredu (kalcijum-karbonat), mljeveni krečnjak i sl.
Tabela 1. Ilustrativni prikaz dnevnog obroka kod koka nosilja
| Dnevna potrošnja hrane | 100 - 120 g |
| Sirovi proteini u obroku | 16 - 18 % |
| Kalcijum u obroku | 3,5 - 4,0 % |
| Dostupnost vode | stalno |
Koliko jaja da očekujete?
Glavno pitanje svakoga ko hoće da drži nosilje jeste - Koliko kokoška daje jaja? A odgovor je jednostavan u teoriji, ali u praksi ne baš. Na primjer, različite rase i hibridi daju različit broj jaja, s tim da navedene brojke mogu značajno da variraju:
- Loham White (bijeli hibrid) - 320-350 kom
- Loham Brown (smeđi hibridi) - 320-330 kom
- Leghor rasa - 280-320 kom
- Orpington rasa - 180-250 kom
- Domaće rase (kosovski pevač, svrljiška kaporka) - 130-160 kom
Navedeni brojevi su genetski uslovljeni, te ostvarivi u optimalnim uslovima uzgoja. Naravno, brojke mogu značajnije da odudaraju, što se često poklapa sa načinom držanja, ishranom koja se primjenjuje i kvalitetom pojedinačnih grla.
U domaćim uslovima praksa je pokazala da je za očekivati nešto manju nosivost u odnosu na industrijske sisteme, a tačan broj varira. Ipak, okvirno možemo reći da je proizvodnja jaja na godišnjem nivou za 10 mladih koka nosilja oko 1.900 komada.
Kada se podijeli sa cijelom godinom dolazimo do brojke od nešto više od 5 jaja na dan. Treba istaći da nosivost koka nije baš linearna, te da u hladnijem periodu godine one obično prestaju da nose, a nekada u najboljim danima jedna nosilja može da snese i dva komada na dan (veoma rijetko).