Zašto paradajz puca? Najčešći uzroci i kako spriječiti problem

Najčešći uzroci pucanja?

Postoji više uzroka koji za posledicu mogu imati pucanje ploda paradajza. Od onih osnovnih do potencijalno ozbiljnih, svi uzroci imaju isti ishod - gubljenje ploda. Neki od najčešćih uzroka koji se sreću u praksi jesu:

1. 
Nepravilno zalivanje


Najčešći uzrok i najveći "krivac" pucanja ploda paradajza gotovo uvijek jeste nepravilno zalivanje. Problemi znaju posebno da budu izraženi u julu i avgustu kada visoke temperature u sadejstvu sa potencijalnim, naglim padavinama mogu uzrokovati pucanje.

U navedenim situacijama korijen biljke naglo usvaja dostupnu vodu, s tim da pokožica ne može da prati povećanje ploda. Nagli rast unutrašnjeg dijela paradajza često vrši pritisak na plod, a kao posledica javlja se puknuće na plodu.

Problem je naročito izražen kada:

• biljke više dana trpe (čak i blagi) nedostatak vode,
• nakon toga dobiju velike količine vode odjednom,
• uslijede obilne ljetnje padavine, ili
• paradajz sazrijeva pri visokim temperaturama.
  
  

2. Velike temperaturne oscilacije

Oscilacije u temperaturama ne utiču direktno, ali mogu pogoršati stanje i doprinijeti pucanju ploda. Kako stres utiče na brojne fiziološke aspekte kod biljke, realno je očekivati pogoršanje problema sa pucanjem ploda.

Još jedna bitna stvar koja se tiče temperaturnih oscilacija jeste neravnomjerno usvajanje vode. Tokom dana kada su temperature visoke biljka paradajza može patiti od dehidracije, da bi tokom noći kada dođe do pada temperature istovremeno došlo do prevelikog "povlačenja" vode preko korijena. To sve utiče na, gore već pomenuto, nepravilno usvajanje koje lako može rezultirati pucanjem.

Na oscilacije u temperaturama naročito su osjetljive:

• krupnoplodne i mesnate sorte biljke
• plodovi u završnoj fazi sazrijevanja
• paradajz koji se uzgaja u plastenicima

Oscilacije mogu predstavljati naročito problem za proizvodnju u već pomenutim plastenicima. Tokom dana temperature unutar objekta mogu biti značajno više nego kod otvorene prozivodnje, pa je samim tim i oscilacija dan-noć izuzetno velika.

Upravo zbog toga je dobra ventilacija ključ u sprečavanju pucanja plodova u plasteničnoj proizvodnji paradajza.

3. Previše azota u zemljištu

Azot je krucijalan element svake povrtarske kulture, pa i paradajza. Međutim, iako je važan to ne znači automatski da je više i bolje. Najčešće nije, a jedan od problema sa pretjeranom primjenom azota (N) odnosi se i na probleme sa pucanjem ploda.

Previše azota podstiče intenzivan vegetativni rast i razvoj krupnijih plodova koji su osjetljiviji na pucanje, naročito ako je zalivanje neravnomjerno. Kritičan period za (preveliku) primjenu azota naročito je ograničen u završnim fazama razvoja ploda.

Previše azota nije dobro ni što se tiče ostalih stvari:

• bujan vegetativni rast
• tamnozelena boja listova
• slabije zametanje plodova

Primjena azota mora biti izbalansirana, te usklađena sa primjenom drugih minerala i dodataka (kalijum, fosfor i sl.).

4. Nedostatak kalijuma

Kalijum se često potcjenjuje u odnosu na azot. Međutim, ovaj makroelement ima veoma važnu - ulogu u regulaciji vodenog režima kod biljaka.

U nedostatku kalijuma lako dolazi do poremećaja regulacije vode unutar biljke, što često zna da se ispolji na plodovima. Jedan od simptoma može biti pucanje plodova, jer biljka ne uspijeva efikasno da kontroliše regulaciju vodenog režima.

Kod paradajza sa nedostatkom kalijuma mogu se javiti i:

• slabija čvrstoća plodova
• neujednačeno sazrijevanje
• fizički manji plodovi
• žućenje i sušenje ivica starijih listova
• povećana osjetljivost na fiziološke poremećaje plodova

Ne treba zaboraviti da uticaj nedostatka kalijuma propocionalno raste sa ostalim, negativnim faktorima okoline. Tako na primjer neredovno ili neujednačeno zalivanje samo pogoršava regulaciju vode u biljci, kao što i smanjenje prihrane kalijumom, čak i pri pravilnom zalivanju, može podstaknuti pucanje plodova.

5. Izbor sorte

Pucanje ploda paradajza dosta je vezano i za sam odabir sorte biljke. Dok neke dobro podnose pritisak, druge sorte su jako osjetljive i sklone pucanju.

Genetske razlike ovdje imaju veoma važnu ulogu, a povećan rizik od pucanja imaju:

• sorte krupnog ploda
• mesnate sorte
• sorte sa tankom pokožicom

Većina današnjih komercijalnih sorti vrlo je otporna na pucanje, sa dosta tvrdom pokožicom i veoma dobrom otpornošću na temperaturne oscilacije.

Ipak, niti one nisu pošteđene pucanja ukoliko se ravnomjerno ne zaliva, te ne vodi računa o dostupnosti vode. Sa druge strane, neke autohtone, stare sorte mogu biti veoma osetljive, pa na njih treba obratiti značajno veću pažnju.

Da li pucanje može ukazivati na oboljenje biljke?

Pucanje samo po sebi rijetko kad predstavlja znak oboljenja zasada paradajza. Najčešće je to, već pomenuto - nepravilno zalivanje, temperaturne oscilacije ili jednostavno manje otporne sorte biljaka.

Nekada, međutim, pucanje može biti jedan od znakova oboljenja, zbog čega treba pratiti i sledeće znakove na plodu:

• trulež ploda
• omekšavanja tkiva
• pojava tamnih pjega
• razvoj plijesni
• neprijatan miris ploda

Treba skrenuti pažnju da ovakvi, prateći simptomi mogu predstavljati dodatnu sumnju da se radi o nekoj bolesti. Međutim, ukoliko se jave poslije nekolika dana od pucanja ploda, tada često ukazuju na moguću naknadnu kontaminaciju i zarazu puknutog, ali zdravog ploda.

Kako spriječiti pucanje plodova?

Sprečavanje pucanja paradajza često se svodi na pravilnu i ravnomjernu hidrataciju.

Stoga je potrebno primjenjivati:


1. Redovno i umjereno zalivanje.

2. Izbjegavanje naglih promjena u količini vode.
3. 
Malčiranje zemljišta.
4. 
Pravilno đubrenje biljaka.
5. 
Dobru ventilaciju plastenika.
6. Pravovremenu berbu zrelih plodova.
7. Izbor sorti manje osjetljivih na pucanje.

Najlakša, ali i najbolja preventiva pucanju plodova paradajza najčešće se odnosi na sprečavanje neravnomjernog zalivanja biljke, a toplotne šokove tokom ljetnjih mjeseci najbolje je ublažiti malčiranjem (pogledajte Kako napraviti malč od sijena?).

Pucanje plodova paradajza jedna je od učestalih pojava na malim gazdinstvima. Često uzrok sorta sa tanjom pokožicom, još može biti i nepravilno zalivanje te pojava intenzivnih temperaturnih oscilacija tokom jula i avgusta mjeseca.