1.100 eutanaziranih krmača u Hrtkovcima: uticaj na cijene neminovan?

U Hrtkovcima (Srbija) počela je eutanazija više od 11.000 svinja zbog pojave afričke kuge svinja. Samo u prethodna dva mjeseca u Mačvanskom i Sremskom okrugu u okviru kojeg se nalaze Hrtkovci, eutanazirano je više od 10.000 svinja. Riječ je o velikom veterinarskom izazovu i problemu za svinjare, ali se otvara i pitanje posledica po tržište živih svinja, svinjskog mesa i primarnu proizvodnju. Mogu li poslednji događaji biti presudni za rast cijena svinja na širem području Srbije?

11.000 - veliki broj za poremećaje na tržištu?

Sam broj od 11.000 usmrćenih svinja na farmama u Hrtkovcima ne govori mnogo o samom uticaju na tržište. Iako se čini veliki, najvažnija je proporcija kategorija unutar tih 11.000 grla. Prema informacijama medija, od ukupnog broja svinja koje će se eutanazirati čak 1.100 komada odnosi se na reproduktivna grla - priplodne svinje.

Izlučivanje tj. eutanazija tolikog broja svinja predstavlja najveću boljku u ovom trenutku imajući u vidu potencijal koji te svinje nose sa sobom. U toku godine, dobra genetska grla krmača produkuju između 18 i 26 prasadi. To znači da se gubljenjem priplodnih krmača gubi produktivni potencijal koji ugrubo iznosi od 15.000 do oko 28.000 prasadi, kasnije i tovljenika. To i jeste najveći problem, a sam uticaj na tržište je komplikovaniji u odnosu na eutanaziju prasadi/tovljenika.

Još veći problem predstavlja činjenica da se reproduktivni potencijal ne može nadoknaditi preko noći. Nabavka novih priplodnih nazimica, njihovo osjemenjavanje, graviditet i odgoj prvih prasadi zahtijevaju mjesece, pa čak i godine kako bi proizvodnja ponovo dostigla prethodni nivo.

Efekat na tržište ne zavisi samo od broja eutanaziranih grla, već i od ukupnog fonda svinja u Srbiji, geografske raspoređenosti proizvodnje i mogućnosti nadoknade proizvodnje u drugim regionima. Bitan faktor biće i brzina suzbijanja bolesti i sprečavanje da ista pređe na druge farme. Njeno zadržavanje na postojeća područja vjerovatno ne bi donijelo veće tržišne poremećaje, ali bi disperzija na susjedne okoline mogla imati značajno jači efekat, te mogla donijeti mnogo veću neizvijesnost.

Često se u praksi manji poremećaji nivelišu kroz kanale:

• uvoza (pretežno najčešći način kod nas)
• povećanje proizvodnje na farmama koje nisu zahvaćenje AKS-om
• disperzijom proizvodnje u druge djelove (dugoročna strategija)
• postepenim rastom cijena
• prilagođavanjem potrošnje i trgovinskih kretanja

Kratkoročni efekti

Imajući u vidu visoke proizvodne kapacitete Srbije u svinjarstvu, nije za očekivati rast cijena koji bi značajnije poremetio tržište. Ipak, ukoliko dođe do širenja afričke kuge svinja i na druge veće farme, može se očekivati pad u ponudi. To bi zakomplikovalo problem, jer u situacijama kada je ponuda manja, a potražnja ostaje približno ista:

• raste konkurencija među kupcima
• raste cijena prasadi
• raste cijena tovljenika
• klanice mogu imati manju ponudu

Ipak, tržište rijetko ostaje pasivno. Veće klanice i supermarketi mogu dio ponude nadoknaditi kroz povećan uvoz. Na taj način može se dodatno ograničiti nagli rast cijena na domaćem tržištu, uvozom mesa ili živih svinja iz okolnih zemalja.

Sem toga, smanjena potražnja za pojedinim proizvodima i kategorijama svinja u ljetnjem periodu mogu značajno uticati na sprečavanje naglog skoka cijena. Stvarni tržišni efekat zavisiće, kao što je i istaknuto, prvenstveno od trajanja epidemije, broja novih žarišta i brzine kojom će se proizvodnja oporavljati nakon prestanka bolesti.

Pored objektivnih problema, tu su i psihološki faktori. Same informacije u medijima o "masovnoj eutanaziji" mogu podstaći očekivanja o rastu cijena i prije nego što dođe do potencijalnog manjka ponude na tržištu.

Hoće li cijene odmah skočiti?

Vjerovatno ne, i to je prilično nerealno očekivati. Sama jedna farma ma koliko bila velika rijetko može imati uticaj na tržište cijele države. Njen uticaj je prije svega lokalni, a državni i regionalni gotovo da je minimalan. Ipak, tržište svinja kao i svako drugo tržište dosta je komplikovano da bi se odmah zaključivalo o posledicama.

Naročito značajan faktor ide na psihološki dio gdje sama populacija može svojim postupcima uticati na tržište. Međutim, objektivno gledano klanične industrije raspolažu ugovorenim isporukama sa različitih djelova, koji za sada nisu pogođeni afričkom kugom svinja, te objektivno nije za očekivati da bi psihološki faktor bio presudan u ovom trenutku.

Najveća neizvjesnost javlja se ukoliko bolest nastavi da se širi na nova proizvodna područja. Tada tržište više ne reaguje samo na stvarni manjak svinja, već i na očekivanje budućeg manjka, što može dodatno uticati na formiranje cijena.

Takođe treba razlikovati cijene živih svinja od maloprodajnih cijena svinjskog mesa. Promjene na farmama ne moraju se odmah prenijeti na police trgovina, jer između proizvođača i potrošača postoji čitav lanac otkupa, prerade, skladištenja i distribucije.

Ukoliko bi cijene prasadi i tovljenika počele rasti, dio proizvođača mogao bi ostvariti veći prihod po grlu. Međutim, istovremeno rastu i troškovi proizvodnje. Pojačane biosigurnosne mjere, skuplja prasad za tov i povećana neizvjesnost mogu umanjiti ili potpuno neutralisati korist od viših tržišnih cijena. Najveću korist od eventualnog rasta cijena mogli bi imati farmeri koji već imaju formirana zdrava stada i mogu redovno isporučivati tržištu. Nasuprot tome, proizvođači koji planiraju obnovu ili proširenje proizvodnje mogli bi se suočiti sa skupljim priplodnim grlima i višim ulaznim troškovima.

Pravo pitanje nije da li će cijene rasti, već ko će prvi osjetiti promjenu. U praksi rast cijena gotovo nikada ne počinje kod farmera. Prvo raste konkurencija između klanica za raspoložive tovljenike. Tek ako se takvo stanje zadrži sedmicama ili mjesecima, rast cijena počinje da se prenosi prema proizvođačima prasadi i priplodnih grla.

Dugoročni efekti na svinjarski sektor

Mnogo veći značaj za sam svinjarski i stočarski sektor jedne države imaju dugoročni efekti koje AKS može izazvati. Najveći rizik predstavlja mogućnost pojave novih žarišta na velikim reproduktivnim farmama. Takođe, nepredvidivost ovakvih bolesti najveći je problem za veterinarski sektor, a za farmera tržište i uticaj na cijene.

Dugoročni efekti na cijene nisu predvidivi, oni su najčešće posledica djelovanja više tržišnih faktora koji u svinjarstvu određuju primarnu cijenu. To mogu biti klanice, ali takođe i veliki supermarketi, pa i sama država. Sa stočarskog dijela može se govoriti o malom, srednjem ili velikom uticaju na svinjarstvo.

Ukoliko se afrička svinjska kuga zadrži na nekoliko velikih farmi i gazdinstva na pojedinim okruzima/regionima države tada je za očekivati brzu stabilizaciju i eventualno brz povratak starih cijena. Međutim, ukoliko se AKS ne uspije suzbiti tada problem postaje znatno veći.

Najveći problem, kao što je i istaknuto, predstavlja pojava žarišta na reproduktivnim farmama, jer se uništava ne samo trenutna, već i buduća proizvodnja. Direktne posledice vidljive su odmah i najviše pogode primarnog proizvođača, ali se kumulativni efekti na tržište osjete tek za 6-18 mjeseci. Manji broj prasadi, zatim manji broj tovnih svinja i sporija obnova stada kao i skuplji genetski materijal i veći uvoz značajno mogu opteretiti tržište i biti glavni "krivac" za veće cijene.

Uticaj na primarne proizvođače može biti nešto lošiji. Uništavanje dobrog genetskog materijala na farmama donosi brojne probleme. Od obnove koja zahtijeva direktan novac (i velika izdvajanja) pa do izgubljenog vremena u proizvodnim ciklusima. Obnova reproduktivnog stada traje mjesecima, a često i više od godinu dana, što znači da farmer u tom periodu nema puni proizvodni kapacitet, bez obzira na eventualnu državnu nadoknadu štete.

Uticaj na region?

Srbija je neto izvoznik svinjskog mesa gledajući i Bosnu i Hercegovinu, a nešto manje i Crnu Goru. Širenjem AKS-a na svinjarski sektor Srbije svakako se otvara pitanje i uticaja na region. U situacijama povećanog pritiska zemlja izvoznica djelimično može smanjiti, a nekada i potpuno obustaviti izvoz kako bi zaštitila domaće tržište.

U takvom scenariju u državama poput Crne Gore i Bosne i Hercegovine otvara se prostor za uvoz iz drugih zemalja. Ove države moraju nadoknaditi potencijalni manjak iz Srbije, a uvoz iz drugih država često znači dodatne zahtjeve, veće cijene i sporiju stabilizaciju domaćeg tržišta.

Ipak, treba istaći da za sada nema dovoljno pokazatelja da bi cijene u regionu mogle porasti zbog pojave AKS-a na samo jednoj većoj farmi. Sedmice koje predstoje biće od izuzetne važnosti i za državu Srbiju i za njena veterinarska tijela. Ukoliko uspiju da obuzdaju bolest, na sada više od 400 gazdinstava i farmi u državi, očekivanja će biti značajno optimističnija.

Takođe, problem ne predstavlja samo uticaj izvoza/uvoza, već i direktno širenje zaraze na susjedne države. S obzirom na intenzivan promet ljudi, vozila i robe između država Zapadnog Balkana, povećava se potreba za pojačanim biosigurnosnim mjerama i nadzorom kako bi se spriječilo eventualno "prelivanje" zaraze. To bi moglo dodatno opteretiti države regiona, te imati mnogo veći negativan uticaj.

Zaključak

Afrička svinjska kuga nije samo veterinarski, već i tržišni problem. Ukoliko dođe do masovnog širenja na državnom nivou, neminovno je očekivati određeni disbalans. Za sada ključno ostaje da se bolest obuzda na vrijeme, jer svako novo žarište predstavlja opasnost da dođe do ozbiljnih posledica.