Veća ponuda u Evropi uticala na balkanske proizvođače mlijeka?

Evropski kontekst - šta se zaista desilo?

Evropa je prethodne, 2025. godine, imala vrlo povoljnu sliku kada je u pitanju rod žitarica. Visoke količine žitarica značile su dobru potporu mliječnom sektoru, gdje se veliki dio njih tradicionalno prerađivao za stočnu hranu.

Takođe, izvoz žitarica iz Ukrajine nastavio je i donekle pratio trend iz 2024. godine. Jeftin uvoz sirovine omogućio je, s toga, stvaranje viškova na tržištu, smanjenu cijenu stočne hrane, a posledično i povećanje produktivnosti po grlu (krave). Tako je 2025. godina što se tiče evropskog mljekarstva završena sa neto povećanjem od 600 miliona kg u odnosu na godinu prije.

Evropska unija je tako ukupno proizvela 143 miliona kg mlijeka, što svakako da premašuje domaću potrošnju i zahtijeva snažan izvozni kanal.

Mlijeko u prahu kao standardni alat u EU zemaljma

U ekonomski razvijenim zemljama proizvodnja mlijeka u prahu jedno je od najefikasnijih rešenja pri potencijalnim tržišnim poremećajima (poput veće proizvodnje mlijeka). Višak mlijeka koji ne može da se iskoristi u svježem stanju preusmjerava se za preradu najčešće u maslac/sir i, upravo - mlijeko u prahu.

Mlijeko najčešće otkupljuju velike mljekare, ali veliki udio prerađuju i sami farmeri kroz zadružne grupacije. Navedimo samo neke najpoznatije poput Arla Foods-a i FrieslandCampina-e koje okupljaju više desetina hiljada farmera iz Evrope.

Na ovaj način velikim tržišnim viškovima mlijeka dodaje se nova vrijednost, a samo mlijeko u prahu postaje moćan alat regulacije tržišnih poremećaja. Osim toga, cijena mlijeka ostaje stabilna što je od krucijalne važnosti za same proizvođače i farmere. Oni nastavljaju redovno sa poslom, što opet proizvodnju čini kontinuiranom. Ovo je jako važan segment EU poljoprivredne politike.

Dio mlijeka prelio se i u susjedne zemlje

Za manje razvijene zemlje Evropske unije postoji mogućnost i izazova sirovog mlijeka, ali ona je uvijek ekononski rizična. Osim u slučaju izuzetne blizine EU države sa balkanskom ne-EU državom, sirovo mlijeko se izuzetno rijetko izvozi kao takvo. Prije svega se prerađuje u sir, a zatim transportuje.

I ovdje je očigledan dodatak nove vrijednosti mlijeku i njegovom plasiranju na manje stabilna tržišta poput balkanskog. Kroz polutrajne sireve EU se riješi velikih količina mlijeka.

Kako funkcioniše prerada mlijeka u prahu (EU)?

Ko proizvodi?

Velike grupacije, udruženja i mljekare.

Primjeri:

• Arla Foods
• FrieslandCampina
• Lactalis
• DMK Group

Ko otkupljuje?

• Model je uglavnom zadružni
• Farmer je član kooperative
• Obavezan je da isporuči cjelokupno mlijeko
• Kooperativa garantuje otkup
• Cijena se obračunava mjesečno po tržišnim indeksima

Šta se radi sa viškom?

Tri su opcije:

1. Komercijalna prerada

Mlijeko ide u:

• obranomlijeko u prahu
• punomasno mlijeko u prahu
• maslac
  
  

2. Privatne zalihe

Kompanije skladište prah 6–18 mjeseci.

3. Javna intervencija

U okviru CAP* mehanizma, kojim upravlja Evropska komisija, EU može:

• otvoriti interventni otkup
• subvencionisati privatno skladištenje
• odložiti prodaju dok cijena ne poraste

*CAP (Common agricultural policy - Zajednička poljoprivredna politika)

Povećanje kineskih carina podstaklo tržišne viškove

Još jedan bitan faktor koji je uticao na "poremećaj" EU mljekarstva jesu kineske carine od 42,7% povećane sredinom 2024. godine. Sve to akumuliralo je viškove čiji je jedan dio završio i u zemljama "zapadnog Balkana".

Samo da se podsjetimo da je kinesko tržište za EU mljekarstvo vrijedno preko 500 miliona eura, a potrošnja mlijeka i mliječnih proizvoda u ovoj državi nastavlja da prati trenda rasta iz godine u godinu. 

Vraćanje carina na 11,7% (prije dvije nedjelje) moglo bi ublažiti pritisak te imati pozitivne implikacije na balkanskog farmera. Ipak, efekti se ne prenose trenutno zbog postojećih zaliha.

Cikličnost mliječnog sektora koja se ne uzima u obzir

Ciklus u proizvodnji mlijeka koji manje-više važi za sve poljoprivredne proizvode bitan je faktor u razumijevanju tržišta mliječnih proizvoda. Konkretno, stabilna cijena od 56 euro centi za 2025. godinu u EU, podstakla je farmere da proizvode više. Rast proizvodnje potom je izazvao višak mliječnih proizvoda na EU tržištu, a kako bi održali cijenu prave se zalihe (u vidu mlijeka u prahu, na primjer). Ukoliko se to mlijeko ne bi prerađivalo svakako da bi cijena morala da pada. Upravo to događa se balkanskim državama.

Nepostojanje velikih, i još važnije - jakih udruženja, jednostavno onemogućuje da se preradom reguliše tržište, a nemogućnost zabrane uvoza iz EU svakako da stavlja domaće farmere u jednu vrstu podređenog položaj. Tu je problem i nedefinisana uloga između farmera i otkupljivača, što smo obradili u drugoj analizi Kada mlijeko postane otpad: gdje puca lanac vrijednosti?

Jer, EU farmerima, ali i samoj Evropskoj Uniji više se isplati da izveze mlijeko i pokrije računicu njegove prerade, ako to znači čuvanje EU farmera od tržišnih šokova.

Problem balkanskih država nije u višku mlijeka u EU, već u nedostatku institucionalnih mehanizama za upravljanje sopstvenim ciklusom proizvodnje. I to je još uvijek na sceni. Dok EU višak pretvara u robnu rezervu, Balkan višak doživljava kao tržišni udar.