(STOČARSTVO) Analiza zaključnog Popisa poljoprivrede – Korak bolji od ničega

Proteklo je punih 14 godina prije nego je napravljen Popis poljoprivrede, dugo očekivan – kako bismo potvrdili strahovanja. Stočarska proizvodnja pala je u većini segmenata stočarstva, manje je poljoprivrednih gazdinstava, a broj intenzivirane “industrijske” stočarske proizvodnje drastično je skočio.

Pregled Popisa prema brojkama

Govedarstvo

Prema broju uslovnih grla goveda predstvaljaju okosnicu crnogorskog stočarenja. U predjelu Polimlja, pljevaljske opštine i centralnog regiona najveći je broj goveda za proizvodnju mlijeka. Govedarstvo je važno sa aspekta dvonamjenskog iskorišćavanja (mlijeko i meso), daleko ispred ovčarstva i kozarstva.

Broj goveda 2014. godine bio je za 14 415 grla manji u odnosu na popis iz 2010. godine. Broj grla je dakle sa 83 015 pao na 68 600. 

U periodu od 14 godina nije bilo epidemija koje su drastično redukovale broj goveda. Godine 2014. prvi put u državi je registrovana bolest plavog jezika koja je rezultirala eutanazijom nekoliko desetina do nekoliko stotina i ovaca i goveda. Bolest kvrgave kože pojavile se krajem 2016. godine. Ova bolest koštala je Crnu Goru nekoliko stotina grla goveda. I cisticerkoza utvrđena je prošle godine koja je otkrivena kod nekoliko desetina grla goveda na sjeveru države.

U istom periodu došlo je do naglog razvoja turizma koji je “odnio” dio ljudi za sobom, a u poljoprivredi (naročito stočarstvu) stvorio tešku rupu. Napuštena gazdinstva, zakorovljeni pašnjaci i pretvaranje plodnih livada u šume stvorilo je nemoguće uslove za nove generacije. Sa druge strane, niti skupa mehanizacija, niti novčana sredstva mogu nadoknaditi izgubljeni resurs. Zbog toga je i uočljivo osnivanje intenzivnih farmi okolo velikih urbanih sredina – gradova.

Ovčarstvo

Ni ovčarstvo nije puno bolje prošlo u odnosu na govedarstvo. Jedan podatak – broj ovaca za 14 godina opao je za 59 920 grla, što je najveći broj gledajući pojedinačno životinje (zanemarujući koncept uslovnog grla). Broj ovaca u 2024. godini bio je jedan od najnižih u istoriji Crne Gore i pao je ispod 200 000 (167 344 grla).

Kada se 59 920 podijeli sa prethodnih 14 godina dobijemo da se sa svakim danom gubila u prosjeku jedna ovca. Ovo je dosta brz tempo koji će improvizaciono gledano postići efekat nestanka ovaca ukoliko se ne preduzmu neki koraci u očuvanju ove grane stočarstva. Gubitak radne snage, loš kvalitet pašnjaka, promjena hranidbenih navika ljudi i klimatske promjene glavni su problemi sa kojima se suočava ova grana stočarstva. One smanjuju kvantitet i kvalitet dobijene jagnjetine – glavnog proizvoda zbog čega se ovce i uzgajaju. Preferencije ljudi prema drugim vrstama mesa dodatno je potkopalo ovčarsku djelatnost, a malo rada na selekciji mesnatijih osobina i diverzifikaciji tovnog ovčarstva glavni su krivci koji će prilično gledano i ostati na snazi do daljeg.

Kozarstvo

Broj koza smanjen je za 6 956 grla, što je gotovo petina koza manje u crnogorskim oborima. Trenutno stanje (tačnije stanje od prethodne godine) pokazalo je da se na terenu nalazi nešto više od 28 000 grla koza.

Kozarstvo kao da je zastalo u svom najboljem trenutku uspona u istoriji, od perioda zabrane njihovog držanja pa do danas. Koze su ostale sirotinjska krava kako kažu, a čini se da su i najneotpornija grana stočarstva. Nagli pad između dva popisa; teško je zaključiti zbog čega se desio, ali se može licitirati na dva glavna razloga:

1) Nezadovoljavajuća cijena kozjeg mlijeka

Mnogi su prilikom nabavke koza ušli u priču entuzijastično i krajnje optimistično. Neuzimanje prehrambenih navika stanovništva samo je pogoršalo problem, jer se trebalo znati da će mljekare krenuti da “obaraju” cijenu mlijeka, kako bi krenule u “nametanje” novog prehrambenog pravca – što je uvijek teško. Mnogi farmeri nisu mogli da ispeglaju cijenu, jer se ishrana koza olako shvatila, a bolesti poput buva, ali i drugih parazita drastično su redukovale prinose mlijeka i mesa.

2) Neistrajnost

Neistrajavanje mnogih farmera završilo se gubitkom koza, jer su mnogi odustali od proizvodnje sprečavajući da se prezaduže. Sluh države sigurno da nije bio na nivou, a prije svega izostala je ciljana strategija kojom bi se podržala ova grana.

Svinjarstvo

Broj svinja je za razliku od broja goveda, ovaca i koza zabilježio rast. Broj svinja u Crnoj Gori 2010. godine bio je 42 264, dok je prema popisu od prethodne godine on sada na 52 272. To je rast od preko 10 000 grla.

Rast svinjarstva svakako je pozitivan trend, rast svinja karakterističan je za gotovu cijelu Evropu, a glavni razlozi su pragmatični – sve više ljudi se opredjeljuje se za neke od proizvoda iz svinjskog programa. Rast prerade i turizma uzrokovao je povećanje tradicionalnih crnogorskih specijaliteta poput pršute, ali i drugih standardnih - poput pečenice, slanine i različitih kobasica.

Jedino sektor svinjarstva donekle prati živinarski sektor (brojlerskog tipa) koji se čini praktično nedostižnim. Razlog je jednostavnija ishrana svinja u odnosu na preživare, mogućnost stvaranje ekstra-intenzivnih uslova (kavezni sistemi) gdje je obrt novca kraći u odnosu na ostale grane stočarstva, a i bolja cijena (u odnosu na prirast i kvalitet ishrane) čini se više konkurentnijom pa je i to razlog porasta tražnje za svinjetinom.

Uspon svinjarstva možemo povezati i sa značajno povećanim sredstvima koje izdvaja nadležno ministarstvo, naročito za suprasne krmače, nabavku priplodnog materijala i slično.

U crnogorskim uslovima rast svinjarstva je i prednost i mana, jer intenzivni sistemi uzrokuju zagađivanje sredine (ukoliko nisu strogo kontrolisani), a mogućnost za razvoj ekološkog turizma je izuzetno niska. Sa druge strane, svinjarstvo je i neophodno kako bi se, sada u teoriji, mogla zaokružiti proizvodnja tradicionalnih proizvoda sa zaštićenim znakom geografskog porijekla.

Živinarstvo

Broj živine (a najviše kokošaka) porastao je za više od pola miliona. Tako je prema pretprošlom popisu iznosio 421 138, dok je 2024. on iznosio 1 361 403 kljuna. I to je rast od preko 900 000 – što je malo ko očekivao.

Rast živine posledica je rasta kokošaka nosilja, a rast je očigledno uzrokovan rastom velikih sistema, čiji je rast opet uzrokovan rastom standarda, popularnošću jaja kao zdrave namirnice i rasta nekih manjih industrija. Ovakav rast pozitivan je za aktivitet živinarske djelatnosti na području Crne Gore, ali opet kao I svinjarstvo - ne broj jedan za poljoprivredu koja ima ovakve resurse.

U zaključku može se reći da je Popis iz 2024. godine donio intenzitet opadanja tradicionalne poljoprivrede, a rast visoko-intenzivih sistema uzgoja svinja i živine. Ostaje da se vidi - da li će ovakav trend potrajati (što vjerovatno i hoće) te koliko će crnogorski teren moći da “trpi posledice” pogrešno vođene poljoprivredne politike protekle decenije. Za sada - korak bolji od ničega.