Kako organizovati rentabilan tov jagnjadi?

Tov jagnjadi je značajan na više nivoa - jača stabilnost farme, donosi dobar prihod i pomaže održivost sela u ruralnim područjima. Njegov značaj naročito je vidljiv kod manjih i srednjih farmi, gdje svaka greška u ishrani znači multiplikovanje troškova.

Saznajte u nastavku kako da tov jagnjadi bude isplativ, a istovremeno kvalitetan i ne tako komplikovan

1. Planiranje tovnog ciklusa

Odabir rase - prvo je potrebno izabrati pravu rasu ovaca koja će se koristiti za davanje potomstva (najviše je rasprostranjen tov sopstvene jagnjadi). Pramenke predstavljaju najčešći izbor za ekstenzivne sisteme proizvodnje zbog svoje otpornosti, dobre sposobnosti iskorišćavanja pašnjaka i prilagođenosti lokalnim uslovima. Za:

• CG: Pivska (više u tekstu Pivska pramenka - sve o autohtonoj durmitorskoj ovci)
• SRB: Svrljiška
• BiH: Vlašićka

Za poluintenzivan tov koji se najčešće organizuje na našim prostorima izbor najčešće "pada" na  Sjeničku oplemenju pramenku ili čak Virtemberg.

Određivanje ciljane težine i uzrasta - nakon odabira prave rase slijedi usmjerenje u pravcu optimalne tjelesne mase za tržište. Pored tržišne težine bitno je odrediti i optimalnu proizvodnu težinu. Ona je itekako važna za samog farmera, jer direktno utiče na troškove tova kod jagnjadi.

Na primjer, na balkanskim tržištima najčešće se traže jagnjad težine trupa od 15 pa do 25 kg. To znači da završna tjelesna masa jagnjadi u tovu treba biti 30 - 53 kg.

Selekcija jagnjadi za tov: kada se biraju grla za tov neophodno je odraditi dobru selekciju. Iako se u narodu kaže da sva grla koja "ne valjaju" za priplod idu u tov, to se često pogrešno percipira. Naročito kada se dokupljuju jagnjad to je problem, jer pod tim izgovorom prodavci prodaju "lošu genetiku".

Prilikom kupovine grla za tov, kao i odabira iz sopstvenog stada, prevashodno se gleda trenutno zdravstveno stanje grla, a po konstituciji može se prilično dobro procijeniti i njegovo buduće zdravlje. Sem toga, tu je i rodovnik koji bi trebalo da "garantuje" genetski potencijal grla. Poznavanje roditelja jagnjadi itekako je važno, naročito ovna jer je njegov genetski uticaj na mesnatost i prirast cijelog stada višestruko veći.

2. Ishrana i ispaša

Majčino mlijeko ili zamjena: u praksi se jagnjad za tov često odbijaju u kasnijem dobu, a zamjena za mlijeko se rijetko koristi. Nekad se pri nuždi koristi i kravlje ili kozje mljeko, s tim da treba znati da su i jedno i drugo manje bogati mastima i proteinima u odnosu na ovčije. Ishrana mlijekom izrazito je bitna prvih mjesec dana kada dolazi do intenzivnog neuro-muskularnog razvoja mladunčeta.

U ovom periodu treba forsirati mlijeko, ali ne treba zaboraviti davanje kvalitetnog sijena i smješe koncentrata. Ovo je naročito bitno na farmama koje očekuju veće priraste težine (250 - 300g/dan). Čvrsta hrana može početi da se uvodi već na početku druge nedjelje života.

U intenzivnim sistemima jagnjad se najčešće odbijaju sa 45–60 dana starosti, pod uslovom da redovno konzumiraju čvrstu hranu i imaju razvijen burag. U ekstenzivnim i pašnjačkim sistemima odbijanje se često pomjera na 70–90 dana. Prerano odbijanje može dovesti do slabijeg prirasta, većeg stresa i povećane pojave digestivnih poremećaja.

Krmne smješe: koncentrovana hraniva su temelj intenzivnog razvoja u tovu jagnjadi. Uvode se, kao što je gore pomenuto, već u drugoj nedjelji života, jer omogućavaju ranije zalučenje, te povećavaju efikasnost i rentabilnost u tovu. Koriste se visokokvalitetne proteinske smješe sa 18-22% proteina za mladu jagnjad.

Nakon dostizanja 25–30 kg tjelesne mase sadržaj sirovih proteina u smješi obično se smanjuje na 14–16%, jer se tada najveći dio prirasta više ne zasniva na intenzivnom razvoju mišićnog tkiva već na ukupnom povećanju tjelesne mase. Time se smanjuju troškovi ishrane bez značajnog pada proizvodnih rezultata.

Voluminozna hraniva: pored koncentrata treba obezbijediti i visokokvalitetna voluminozna hraniva. Sijeno ili sjenaža (ograničeno) odlična su u prvom periodu tova. Ova hraniva obezbjeđuju ranije formiranje papila buraga - neophodnih za bolje varenje i iskorišćavanje kabastih hraniva kasnije u životu.

Dodaci i minerali: U kvalitetnim obrocima potreba za dodatnim suplementima može biti manja, ali mineralna dopuna ostaje preporučljiva u većini sistema tova.

Grafikon 1. Uticaj prosječnog dnevnog prirasta na trajanje tova. Što je tov intenzivniji, a prirast veći - jagnjad se kraće vrijeme tove.

3. Smještaj i higijena

Uslovi smještaja: za rentabilan tov jagnjadi neophodno je obezbijediti optimalne uslove okoline. To znači:

• bez vlage i bez vjetra/promaje
• prozračan prostor
• dovoljno mjesta na hranilicama i pojilicama

Još jedna bitna stavka je i higijena. Naročito u lošim higijenskim uslovima dolazi do poremećaja u digestivnom traktu i do pada imunog sistema jagnjadi.

Raspored u boksevima: mnogi ne obraćaju pažnju na ovu stavku, a ona je toliko važna da je izlišno i govoriti. Raspored u boksevima podrazumijeva pripreme u okviru kojih se jagnjad odvajaju po starosnim, a nekada i "naprednim" grupama.

Nakon toga slijedi sračunavanje potrebnog vremena za završetak tova u okviru kojeg se računaju troškovi hrane i na kraju rentabilnost samog tova.

Zdravlje i prevencija bolesti

Vakcinacija: pravovremena vakcinacija igra jednu od najvažnijih uloga u prevenciji bolesti kod jagnjadi. Još mlada, jagnjad nemaju dovoljno razvijen imunitet, a brz prirast stavlja dodatni stres na cjelokupni organizam životinje, što se može odraziti u povećanoj osjetljivosti na neke bolesti.

Najveći ekonomski značaj imaju sledeće:

1. Enterotoksemija - Javlja se kod jagnjadi koja se hrane bogatim energetskim obrocima.
2. Kokcidioza - Parazitarna bolest uzrokovana kokcidijama. Najčešća je kod mladih jagnjadi u intenzivnom tovu.
3. Gastrointestinalne parazitoze - Uzrokovane različitim vrstama crva.
4. Upala pluća (pneumonija) - Česta u slabo ventilisanim i vlažnim objektima.
5. Dijareja (proliv) novorođene i mlade jagnjadi - Mogu biti uzrokovani bakterijama, virusima ili parazitima. Dovode do dehidracije i uginuća ako se ne liječe na vrijeme.

Osim vakcinacije neophodna je i pravilna ishrana, dovoljno svježeg vazduha i izbjegavanje nepotrebnog stresa.

Redovna kontrola: koja se odnosi ne samo na zdravlje, već i na prirast jagnjadi u tovu. Prirast daje brzu i prilično tačnu identifikaciju određenih oboljenja. Paraziti, gastrointestinalni problemi i upalni procesi te druga teža oboljenja mogu se "otkriti" preko prirasta.

Takođe, preko prirasta vrši se kasnija preraspodjela jagnjadi prema težini, te naposletku i njihova klasifikacija prema tržišnim zahtjevima.

Prva pomoć: ukoliko se stvore negativni ambijentalni uslovi unutar tovilišta lako dolazi do dijareje i i drugih oboljenja. Zbog toga treba pripremiti prvu pomoć koja se sastoji od standardnog kompleta pomoći koja se kupuje u bolje snabdjevenim poljoprivrednim apotekama, a možete je i sami napraviti (pogledajte u tekstu Prva pomoć na farmi - šta sve treba imati za prvu ruku?).

Ekonomika tovnog ciklusa

Troškovi tova jagnjadi: trošak je glavni tok oko kojeg se svodi tov jagnjadi, a pitanje kako smanjiti troškove ishrane treba da se prevede u - Kako povećati prirast jagnjadi. Ušteda na ishrani ne treba da dolazi u obzir, ali realna procjena genetske mogućnosti i prema njoj ciljana ishrana - glavne su strategije uspješnog tova.

Prosječno, ishrana po tovnom jagnjetu na mjesečno nivou košta farmera između 20 i 30 eur, a ukoliko pređe 50% očekivane prodajne cijene tada se ulazi u zonu rizika (tabela 1.).

Tabela 1. Učešće troškova ishrane u ekonomici tova jagnjadi

Napomena: Vrijednosti su okvirne i mogu značajno varirati u zavisnosti od sistema tova, cijene hraniva, genetike grla i tržišnih prilika.

Smještaj i zdravstvena njega: rijetko se u praksi kalkulišu troškovi vezani za smještaj i zdravstvenu njegu. Za smještaj je potrebno ukalkulisati:

• cijenu slame/stelje
• razne amortizacije (hranilice i pojilice, elektro sistem i sl.).

Zdravstvena njega može biti skupa stavka tova, ali samo ako se zakasni sa prevecijom ili se radi o lošim uslovima smještaja, njege i ishrane jagnjadi u tovu.

Dok su jagnjad još mala neophodno je da se sprovede:

• dehelmintizacija (čišćenje od parazita - više u tekstu - Proljećno kupanje stoke protiv parazita)
• vakcinacija
• eventualno ishranu dopunjavati nekim bioaktivnim komponentama (probiotici, prebiotici, organske kiseline)

Ishrana se može dobro dopuniti i nekim specifičnim biološkim aditivima koja imaju aktivne materije. Esencijalna ulja, aktivni ugalj ili zeolit, masne kiseline kratkog lanca i slično mogu dati pozitivne rezultate.

Najskuplje greške u praksi

• prerano odbijanje
• previše kukuruza odjednom
• kupovina jeftine genetike
• loša ventilacija
• neadekvatna dehelmintizacija
• predugo trajanje tova
  
  

Rentabilan tov jagnjadi podrazumijeva vrhunsku ishranu, odličnu genetiku, zadovoljavajući smeštaj te zdravstvenu prevenciju. Dobar farmer znaće kada nešto ne štima, a loša ekonomska računica u konačnom će donijeti presudu o samom tovu. Razlika između konzervativnog i vrhunskog tova naizgled nije velika, ali kada se stavi na papir - razlika je više nego očigledna.