Pivska pramenka - sve o autohtonoj durmitorskoj ovci

1. Istorija i rasprostranjenost

Pivska, nekada i Jezeropivska pramenka, važi za jednu od najstarijih pramenki na našem prostoru. Nastala je u podnožju planina Durmitora i Sinjajevine na nadmorskim visinama od 1000 pa do 1800 metara, gdje se i najbolje prilagodila terenu.

Ova pramenka stvorena je neselektinim ukrštanjem ovaca još u davnom periodu. Sve u svemu, na kraju se došlo do odlične rase, vrlo dobre produktivnosti za to doba. Ipak, danas Pivska ovca ipak gubi bitku gdje produktivnije, uvozne rase preuzimaju primat. Prije svega tu je oplemenjena Sjenička pramenka, Romanovska ovca i često meleženje Pivske sa Sjeničkom rasom.

S početka 20. vijeka Pivska pramenka činila je do 20% ukupnog fonda ovaca u Crnoj Gori. Danas, taj broj je značajno redukovan i prema procjenama ne iznosi više od 1% ukupne populacije ovaca.

2. 
Biološke i morfološke karakteristike


Runo

Kod Pivske pramenke imamo grubu vunu, otvorenog tipa pramenova. Vuna grubog tipa obezbjeđuje lakše spiranje vode sa tijela, stvarajući zaštitnu barijeru i sprečavajući da voda dođe direktno do tijela. U runu dominiraju gruba osjasta vlakna zbog čega vuna Pivske pramenke spada u E sortiment (prečnika preko 45 mikrona). Randman vune je prilično nizak i kreće se oko 65%.

Nastrig vune u prosjeku iznosi 1,5 kg godišnje kod ovaca, te do 2 kg godišnje kod ovnova.

Boja

Boja runa kod Pivske pramenke bijele je boje. U manjem broju slučajeva (< 5%) javlja se crna boja vune koja je genetski određena. Osim runa i dlaka na nogama u osnovi je takođe bijele boje sa asimetričnim i nasumičnim crnim "biljezima" po nogama. Glava i uši, sa druge strane, pretežno su crne boje, sa ponegdje bijelim "partijama".

Rogovi

Rogatost je osobina Pivske pramenke. Ovnovi, ali i većinska populacija ovaca posjeduje rogove (preko 60%), s tim što su kod ovnova izrazito razvijeni, dok se kod ovaca javljaju manji, tanji, a vrlo često i zakržljali rogovi.

Tjelesna veličina

Pivska ovca spada u srednje krupne pramenke. Visina u grebenu kod ženskih grla iznosi oko 63-65 cm, a kod ovnova oko 68-70 cm. Tjelesna masa odrasle ovce u prosjeku iznosi 50 kg, dok kod ovnova iznosi 63 kg.

2. Proizvodne karakteristike

Mlijeko

Pivsku pramenku odlikuje dobra proizvodnja mlijeka. Spada u jednu od najmlječnijih pramenki na Balkanu, pa tako daje više mlijeka od Sjeničke pramenke, Zetske žuje, Sore i Ljabe, ali manje od Vlašićke pramenke i Bardoke.

U laktaciji koja može trajati i do 230 dana, ovce Pivske pramenke mogu dati 110 - 150 kg mlijeka. U zavisnosti je to od brojnih faktora, kako onih genetske tako i negenetske prirode. Ipak, najvažniji od njih je sistem odbijanja jagnjadi, kao i veličina legla pri jagnjenju ovaca.

Adžić (1979.) navodi prosječnu mlječnost Pivske pramenka od 111,04 litara u laktaciji koja je trajala nešto preko 200 dana.

Mlijeko Pivske pramenke odlikuje visok sadržaj mliječne masti, visok sadržaj proteina i nešto više izražena gustoća. Od ovog mlijeka prave se domaći specijaliteti poput skorupa (kajmaka) iz mješine, sira prlja i drugih.

Meso

Pivska pramenka je rasa dosta krupne i djelimično razvijene građe tijela. To, naravno, odmah upućuje i na nešto veće mase trupova u odnosu na brojne druge pramenke.

Prosječna težina trupa zaklanih jagnjadi u dobi od 6 mjeseci iznosi 18 kg. Meso je vrlo dobrog kvaliteta, nije masno, a u zavisnosti od ishrane ovaca zavisi u velikoj dijelu i njegov ukus.

U tovu Pivska pramenka daje solidne rezultate. U ekstenzivnom sistemu na ispaši, jagnjad ove rasa dobijaju prosječno 150-180 grama na dan. Tako jagnjad u uzrastu od 3 mjeseca mogu imati oko 16 kg, dok sa pola godine imaju 30 kg tjelesne mase.

Pri kontrolisanom tovu, te pri uključivanju većeg dijela koncentrata, dnevni prirast se penje na 220 g na dan. To znači da težina trupa šilježadi od 8 mjeseci može ići i do 27 kg što su vrlo dobri rezultati za autohtone rase.

3. Trenutno stanje i izazovi

Brojnost

Poslednjih decenija broj rase Pivska pramenka značajno je opao. Pretpostavlja se da je nekada na širem području Durmitora bilo preko 100 000 grla čistokrvne Pivske ovce. Danas, u čitavoj državi, taj broj je značajno manji. Prema nekim procjenama smatra se da danas manje od 1% ukupne populacije ovaca u Crnoj Gori čini čistokrvna Pivska pramenka.

Ugroženost

Pored Zetske Žuje, Sore i Ljabe, i Pivska pramenka spada u ugrožene rase ovaca u Crnoj Gori. Zbog malog broja država je osim proglašenja genetički ranjive, ovu grupu ovaca i ove godine podsticala sa subvencijama za čistokrvna priplodna grla.

4. Značaj za stočarstvo u uslovima Crne Gore

Prilagođenost

Rase poput Pivske pramenke imaju odlične osobine adaptacije. Ovo se naročito odnosi na lošije uslove kakvi se javljaju u sjevernom dijelu Crne Gore. Nepredvidivo vrijeme, velike suše ali i velike kiše, visoke nadmorske visine i ekstremno hladan ambijent nešto je sa čim se ova rasa ovaca nosi odlično.

Osim toga, Pivska pramenka ima snažno razvijene noge, prilično visoke i prilagođene dugom hodanju po nepristupačnim predjelima. Jaki i čvrsti papci dodatno daju potporu i omogućavanju cjelodnevnu ispašu na zahtjevnim terenima.

Očuvanje genetskog resursa

Još jedan bitan razlog očuvanja ove pramenka leži u čuvanju gena. Ovi geni važni su jer "nose" vrijednu otpornost prema klimatskim uslovima, odlično prilagođavanje na kraške i terene slabe plodnosti te naposletku i raznolikost koja se može iskoristiti za ukrštanje i potencijalno dobijanje nekih novih rasa.

Ekonomski aspekt

Uzgoj Pivske pramenke ima i neke ekonomske prednosti. Na primjer, tamo gdje je nabavka stočne hrane nerentabilna (udaljeni predjeli), ispaša oskudna (kraška polja), a parcele male (ekstenzivan uzgoj) tada u opticaj često dolazi ne Il d Frans, niti Teksel već upravo neka autohtona rasa poput ove pramenke.

4. Preporuka za uzgajivače

Očuvanje Pivske pramenke je ne samo stočarski već i kulturološki izazovno. Autohtona rasa iz jednog regiona može biti vrijedan resurs prezentacije ne samo poljoprivrede, već i čitavih gradova, regiona kao i same države. A kako očuvati vrijedan genetički resurs:

• Fokus na čistoću rase: farmeri treba da izbjegavaju ukrštanje Pivske pramenke sa drugim rasama, pa i drugim pramenkama. Očuvanje čistokrvne rase ne samo da donosi podršku države kroz potpore za autohtone rase, već takođe donosi i bolje rezultate kroz prodaju. 
Za čistokrvna grla gotovo uvijek se nudi veća cijena. Rezultat je jednostavan jer ukrštanja "cijepaju" gene, te F1 a pogotovo F2 generacije nisu dobre za dalju reprodukciju. Ukrštena grla idu skoro isključivo za dalji tov.
• Bolja ispaša: ishrana igra ključnu ulogu kod svake rase. Iako navikla na oskudne uslove, Pivska pramenka daje značajno bolje rezultate u povoljnim uslovima ishrane. Gore je već napomenuto da prosječni dnevni prirast kod jagnjadi u tovu može da se poveća za čak 25% u dobrim uslovima ishrane.
• Obezbijedite dovoljno prostora za ispašu: ogradite pašnjak na više djelova i primijenite rotacionu strategiju. Na ovaj način poboljšavate kvalitet trave, a naposletku i ishranu ovaca.
• Udruživanje i promocija: posebno važni za male proizvođače autohtonih rasa. Zajednički nastup više uzgajivača (kroz udruženja ili kooperative) olakšava nabavku hrane, veterinarskih usluga, kao i plasman proizvoda. Organizacija lokalnih izložbi takođe doprinosi održivosti rase, jer doprinosi boljoj vidljivosti i povećava interesovanje potrošača za domaće meso i sir.

Pivska pramenka je bila okosnica crnogorskog ovčarskog sektora. Lokalno prilagođena i otporna njeno bitisanje na sjevernom prostoru Crne Gore obilježilo je čitav jedan istorijski period. Danas, na žalost, čistokrvna grla Pivske ovce teško se nalaze, evidencija takvih grla tek je povoju, a kod nas još uvijek nema udruženja specifičnog za ovu rasu.

Ipak, njen značaj i dalje je vidljiv kroz meleze sa Sjeničkom pramenkom, a čistokrvna Pivska ovca ostaje temelj i podsjetnik na vrijednost lokalnog uzgoja. Očuvanjem ove rase čuvamo i dio identiteta sjevera Crne Gore — način života koji je oblikovao generacije stočara.