Šećer u ishrani jagnjadi - otkriće vijeka ili samo loša praksa?

Šećer - visokovrijedan proizvod

Koliko god izvikan kao štetna namirnica šećer je nezamjenljiv u mnogim procesima, u mnogim namirnicama, a od njega se prave ne samo poslastice već služi i kao baza za stvaranje nekih stočnih hraniva. Ova namirnica bila je i ostala vrijedan proizvod naročito u prehrambenoj industriji. Razlog tome najviše leži u njegovom ukusu, strukturi ali i  hemijskom djelovanju koje izaziva kao kompozitni dio namirnica. Poželjan ukus šećera pored ljudi osjećaju i životinje, pa je normalno da i kod njih dolazi do povećanja apetita, želje za konzumiranjem većih količina i boljeg dobijanja tjelesne mase.

Koje su to negativne, a koje pozitivne strane njegovog korišćenja. U nastavku saznajte zašto je umjerenost ključ u izbjegavanju potencijalnih fatalnih posljedica kod jagnjadi.

Ekonomska neisplativost - loša medalja šećera

Cijena šećera daleko prelazi granice ostalih ugljenohidratnih hraniva. U poređenju sa kukuruzom na primjer, taj disparitet se kreće od 2 pa do 4 puta u korist šećera. To znači da šećer ima cijenu koja je od 2 do 4 puta veća od kukuruza, što značajno uvećava operativne troškove farme.
Osim toga nestabilnije cijene šećera mogu dodatno uvesti nesigurnost kod proizvođača, poremetiti plan te u konačnici ugroziti sigurnost snabdijevanja.

Transport i logistika

Šećer se u transportom smislu ponaša potpuno drugačije od žitarica. Drugačija struktura šećera diktira i drugačiji način logistike u odnosu na onaj koji je zastupljen kod žitarica. Takođe, sačinjavanje kompletnog obroka karakterističnog kod tova nije tako jednostavno sa šećerom upravo zbog njegovog drugačijeg ponašanja u smješi.

Njegova higroskopnost (upijanje vlage), ali i svojstva karamelizacije, nepoželjan su faktor za uslove na farmi. Sjedinjavanje i očvršćavanje stvaraju dodatne probleme i smanjuju efikasnost rada, a nemogućnost potpune i ravnomjerne zastupljenosti pogoršava problem sa ishranom.

Zbog svega navedenog teži se uzimanju šećera u manjim količinama, s tim da negativne posljedice i dalje mogu biti prisutne, naročito zbog potpunog izostanak prekopuruka za ovaj dodatak u ishrani jagnjadi u tovu.

Metaboličke bolesti i digestivni problemi

Šećer ima i druge posljedice po proizvodni ciklus kod jagnjadi, a koje mogu biti mnogo gore u odnosu na prethodno navedene.

     1. Disbalans mikroflore buraga

Disbalans mikroflore buraga jedan je od najčešćih digestivnih problema koji se javljaju pri povećanoj ishrani šećerom. Simptomi mogu uključivati neke od sljedećih:
- nadimanje;
- zatvor;
- letargija;
- smanjen apetit;
- smanjen kvalitet vune i sl.

     2. Acidoza buraga

Još jedna česta posljedica unosa šećera kod jagnjadi jeste acidoza odnosno zakiseljavanje sadržaja u buraga. Acidoza se javlja kada u ishrani preovlađuju brzo i lako svarljiva ugljenohidratna hraniva, a šećer spada na sam vrh liste. Ova bolest buraga može biti veoma opasna ukoliko se ne liječi, a nerijetko jagnje može završiti i fatalno.

     3. Gojaznost i metabolička oboljenja

U većim količinama šećer izaziva gojaznost (u stočarstvu bi bolje bilo reći gomilanje masnog tkiva) kod jagnjadi, uzrokujući na duže staze potencijal za čitav niz metaboličkih oboljenja. Ovo je nešto manje bitno u tovnom ovčarstvu.

     4. Nagomilavanje masnog tkiva

Šećer zbog visokog sadržaja energije sa jedne te potpunog nedostatka proteina i vlakana sa druge strane, uzrokuje velike skokove insulina i dovodi do nakupljanja previše masnog tkiva u trupu. Visok sadržaj masnog tkiva i njegov disproporcionalan udio u odnosu na mišiće utiče na kvalitet trupa i obara cijenu mesa na tržištu.

Šećer - pozitivna strana

Brza energija - kod slabih jagnjadi, jagnjadi u prvim nedjeljama života kao i kod onih u oporavljanju od bolesti - šećer može imati važnu ulogu.

Poboljšanje ukusa hrane - dodavanje malih količina šećera hrani poboljšava ukus i povećava konzumiranje hrane kod jagnjadi. Ovo je u redu ukoliko se koriste ograničene količine, pri čemu treba biti pažljiv da se jagnjad ne navikne, i treba koristiti isključivo u kritične faze u tovu jagnjadi.

________________________________________________________________________________________________________________

Primjeri u praksi

• Kod slabijih jagnjadi da "povuče" apetit.
• Kod prelaza sa mlijeka na kabastu hranu (starter obroci).
• U energetskim mješavinama u hladnim periodima ili tokom stresa.
• Kod pravljenja domaćih "starter smješa" — 1-2% šećera da privuče jagnjad da probaju koncentrat.

Sa svojim ograničenim beneficijama te visokom riziku koji može predstavljati po stado, šećer treba zaobilaziti u ishrani jagnjadi u tovu. Manje količine mogu se preporučiti isključivo u specifičnim situacijama kao što su dehidracija kod jagnjadi (nastala usljed digestivnih poremećaja - proliva), kod jagnjadi u prvim danima života (ukoliko su slaba), ili kada se želi poboljšati ukus nekih specifičnih hraniva koja se koriste često u tovu.