Zašto jagnjad ne napreduju na pašnjaku? Pet najčešćih uzroka slabog prirasta

Ispaša u ekstenzivnom sistemu predstavlja glavno hranivo, naročito preko ljeta. Ipak, šta kada ona nije dovoljna, kada jagnjad provode čitav dan pasući, ali sa slabim prirastima?

Zašto jagnjad ne napreduju na pašnjaku? Pet najčešćih uzroka slabog prirasta

Mnogi farmeri se nadaju da će izlazak životinja na pašnjake riješiti probleme slabijeg prirasta koji se uočavao s jeseni i većeg dijela zime. U situacijama kada je trava zelena, pašnjaci obilato bogati svježim hranivima, to se i očekuje. Međutim, praksa nekada pokazuje da jagnjad ni na "najboljim pašnjacima" ne mogu da ostvare zadovoljavajući prirast. Do čega je problem, i kako ga riješiti?

1. 
Loš kvalitet pašnjaka


Iako zvuči gotovo nemoguće, obilje zelene trave na pašnjacima ne ukazuje uvijek na sam kvalitet trava. Sve veća pojava korova, a naročito poslednjih godina, zabrinjava kada je u pitanju kvalitet hraniva na ispaši. Smanjenje udjela leguminoza još su jedna od sve češćih pojava na pašnjacima balkanskog poluostrva. Kvalitetne mahunarke (leguminoze) donose sirove proteine, a bez njih zadovoljavajući prirasti kod jagnjadi postaju upitni.

Kupovina i prodaja poljoprivrednih proizvoda - Crna Gora

Loš kvalitet pašnjaka često je uzrok:

  • slabije svarljivosti hraniva
  • većeg utroška energije za varenje
  • povećanja vremena u potrazi za hranom

Kod mladog organizma gdje se već velika energija troši za rast i razvoj skeleta i mišića, dodatni energetski troškovi su nedozvoljeni. Upravo u ovim, kritičnim, trenucima za mladu životinju nastaju problemi sa prirastima koji u pojedinim slučajevima mogu biti značajno pogođeni.

Rešenje: rotacija pašnjaka daje iznenađujuće dobre rezultate kada je u pitanju smanjenje korova i poboljšanje vodno-vazdušne barijere zemljišta. Sem toga, pravilno đubrenje, smanjenje pritiska na pašnjake i izbjegavanje teške mehanizacije na terenima predstavljaju ključne preventivne korake za izgradnju zdravih pašnjačkih površina.

2. Paraziti

Ljetnji period je vrijeme kada počinju da pritiskaju paraziti. U ovom dijelu godine naročito je velika najezda:


  • gastrointestinalnih nematoda
  • 
kokcidija
  • 
plućnih parazita
  • krpelja

Navedeni paraziti jedan su od najvećih neprijatelja prirasta kod jagnjadi. Mnogi farmeri ne primijete na vrijeme njihovo prisustvo, a čekanje samo pogoršava problem.

Jagnjad mogu imati normalan apetit, ali smanjen prirast, pri čemu se najčešće radi o gastrointestinalnim parazitima koji mogu dodatno:

  • oštetiti digestivni trakt
  • smanjiti iskorišćavanje hraniva
  • polako trošiti energiju organizma

Kao rezultat mogu se javiti slabiji prirasti, anemija, dijareja, gruba vuna i povećana smrtnost u stadu.

Rešenje: redovna kontrola na prisustvo parazita, kao i pravovremena dehelmintizacija glavne su mjere koje bi trebalo da smanje ili u potpunosti spriječe infestaciju parazitima. Analiza fecesa i dobra pašnjačka praksa predstavljaju takođe važne mjere u kontroli. O izboru antiparazitika i vremenu njegove primjene najbolje je konsultovati veterinara

Grafikon 1. Meta-analiza 73 ogleda pokazala je da povećanje broja jaja gastrointestinalnih nematoda u fecesu može značajno smanjiti prirast jagnjadi. EPG (eng. Eggs Per Gram) predstavlja broj jaja gastrointestinalnih parazita u jednom gramu fecesa.

Izvor: Grafikon je prilagođen prema rezultatima istraživanja Fabiena Mavrota i sar. (2015)*. Prikazane vrijednosti predstavljaju aproksimaciju objavljenih rezultata i služe za ilustraciju negativnog uticaja gastrointestinalnih parazita na prirast jagnjadi.

3. Nedostatak mlijeka kod ovaca

Kod jagnjadi koja još uvijek sisaju problem može biti i smanjena mlječnost kod majki. Dok su jagnjad još uvijek mala, veliki dio potreba zadovoljava se iz mlijeka. Smanjenje, čak i blago, kod ovaca često se brzo preslika na napredak jagnjadi. Stoga, ukoliko jagnjad slabije dobijaju na tjelesnoj masi jedan od razloga može biti i manja produkcija mlijeka.

Problem se naročito javlja:

  • u leglima blizanaca i trojki
  • tokom sušnih godina
  • kod starijih ovaca
  • kada je ishrana ovaca kvantitativno nezadovoljavajuća

Rešenje: pratite tjelesnu kondiciju ovaca kako biste uočili problem na vrijeme. Ukoliko se kod ovce prirodno ne može uspostaviti dovoljna mlječnost, treba brzo preći na neka od alternativnih hraniva. Mlijeko drugih životinja može doći u obzir, baš kao i komercijalne zamjene. Danas se sve više koriste i koncentrati proteina surutke od koji proizvođači sami prave svoje zamjene za mlijeko.

4. Loša genetika

Nije uvijek ishrana krivac za loše napredovanje jagnjadi na pašnjacima. Često to zna da bude i genetika. Genetski potencijal određuje maksimalne mogućnosti životinje za rast i razvoj. Ukoliko genetika nije dobra, tada ishrana neće imati naročit efekat na prirast jagnjadi.

Grla za tov mogu se ostavljati iz svog stada, ili pak kupovati od drugih proizvođača. Prilikom ostavljanja grla za tov (kod nas najčešće) treba pratiti glavne osobine koje su važne u tovu:

  • grudni koš (trebalo bi da bude što širi i dublji)
  • mišići buta (takođe bi trebalo da su dobro izdvojeni)
  • pravilan stav nogu
  • dobri početni prirasti

Grla visoke genetske vrijednosti trebalo bi ostavljati, dok sva ostala grla mogu dobro da se prodaju iili koriste u tovnom programu.

Pažnju treba obratiti i na roditelje jagnjadi. Posebno važnu ulogu ima izbor ovna (pročitajte više u tekstu Kako odabrati pravog priplodnjaka za stado?). Jedan kvalitetan priplodni ovan može značajno poboljšati prirast cijelog stada kroz svega nekoliko proizvodnih sezona.

Inače, najbolje rase genetski predisponirane za tov jesu:


  • Safolk
  • Teksel
  • Il d frans
  • Hempšir
  • Dorset
  • Šarole

Tu su još i druge, manje intenzivne rase, ali mnogo bolje prilagodljive balkanskim terenima poput Virtemberga, Sjeničke pramenke i ostalih lokalno poznatih rasa.

5. Nedostatak vode

Vodi se u praksi često ne daje dovoljno značaja, u onoj mjeri u kojem je ona zaista bitna za dobre priraste. Iako nije hranivo, njena vrijednost je nekada i veća od samog hraniva.

Da problem bude veći, nedostatak vode najčešće se dešava u ljetnjim mjesecima, onda kada je životinjama najpotrebnija. Naročito su osjetljive mlađe kategorije, za koje se često pogrešno misli da sisanjem rešavaju problem hidratacije. Iako mogu sisati, te na taj način zadovoljiti određene potrebe za hidratacijom, te zadovoljene potrebe su zaista male. Visoke vrućine i izloženost direktom suncu na pašnjacima mogu povećati potrebe za vodom i do nekoliko puta.

Takođe, u praksi se dešava da čak i mali nedostatak vode predstavlja problem. Kao posledica prirasti mogu početi da opadaju, što je često rezultat:

  • smanjenog apetita
  • otežanog varenja i iskorišćavanja hraniva
  • dehidracije
  • poremećaja termoregulacije

Kako bi se spriječile negativne posledice dehidracije, jagnjad moraju da imaju stalni pristup svježoj i mikrobiološki ispravnoj vodi. Ukoliko je to neizvodljivo, neophodno je obezbijediti pojenje barem 3 puta na dan tokom ljetnjih mjeseci. Prljava pojilišta treba izbjegavati, jer mogu biti ulazna vrata za patogene bakterije, pa čak i parazite.

Kako brzo provjeriti stanje?

Kod jagnjadi često je lakše pratiti tjelesnu masu i prirast u odnosu na druge kategorije. Najjednostavniji način je mjerenje preko stočne vage. Ipak, nije nužno da mjerenje bude učestalo, ali je svakako bitno da bude:

  • redovno
  • pravilno
  • u pravo vrijeme izvedeno

Jagnjad je najbolje mjeriti ujutru, prije hranjenja i napajanja, jer unos hrane i vode može privremeno uticati na tjelesnu masu. Važno je da se mjerenja obavljaju pod što sličnijim uslovima, jer se samo tako može realno pratiti prirast.

Na osnovu dva uzastopna mjerenja može se izračunati prosječni dnevni prirast. Na primjer, ako je jagnje za 30 dana povećalo tjelesnu masu za 12 kg, prosječni dnevni prirast iznosi 400 grama.

Zašto jagnjad nekada slabo napreduju i pored obilja trave na pašnjaku?
Obilje zelene trave ne znači uvijek i visok kvalitet hraniva. Slabiji prirasti mogu biti posledica lošeg kvaliteta pašnjaka, prisustva parazita, nedostatka vode, smanjene mlječnosti ovaca ili lošijeg genetskog potencijala jagnjadi.
Koji paraziti najčešće usporavaju prirast jagnjadi?
Tokom proljeća i ljeta najveće probleme najčešće uzrokuju gastrointestinalne nematode, kokcidije i plućni paraziti. Oni mogu značajno smanjiti iskorišćavanje hraniva i usporiti rast jagnjadi.
Mogu li jagnjad imati normalan apetit, a ipak slabo napredovati?
Da. Jagnjad infestirana pojedinim crijevnim parazitima često imaju očuvan apetit, ali zbog slabijeg iskorišćavanja hranljivih materija ostvaruju lošije dnevne priraste.
Koliko je važna mlječnost ovaca za razvoj jagnjadi?
Mlječnost majke ima presudnu ulogu tokom prvih sedmica života. Čak i manje smanjenje proizvodnje mlijeka može negativno uticati na rast i razvoj jagnjadi, naročito kod blizanaca i trojki.
Da li jagnjad na sisi trebaju da piju vodu?
Da. Iako mlijeko zadovoljava dio potreba za tečnošću, ono nije dovoljno tokom toplijih mjeseci. Jagnjad bi trebalo da imaju stalan pristup svježoj i čistoj vodi za piće.
Kako prepoznati da jagnjad ne ostvaruju očekivane priraste?
Neki od znakova uključuju sporiji rast, sitniju tjelesnu građu, grublju vunu, slabiji razvoj mišićne mase i lošije proizvodne rezultate prilikom mjerenja tjelesne mase.
Koliko često treba mjeriti tjelesnu masu jagnjadi?
Nije neophodno svakodnevno mjerenje. Dovoljno je da se tjelesna masa kontroliše redovno i pod približno istim uslovima kako bi se mogao pratiti prosječni dnevni prirast.
Koje rase ovaca imaju dobar genetski potencijal za tov?
Među poznatijim rasama ističu se Safolk, Teksel, Il d frans, Hempšir, Dorset i Šarole, dok su pojedine lokalne i kombinovane rase često bolje prilagođene specifičnim uslovima držanja.
Može li nedostatak vode uticati na prirast jagnjadi?
Da. Nedovoljan unos vode može dovesti do smanjenog apetita, lošijeg varenja i usporenog rasta, naročito tokom toplijih ljetnjih dana.
Kako poboljšati priraste jagnjadi na pašnjaku?
Najbolji rezultati postižu se kombinacijom kvalitetnog pašnjaka, dobre genetske osnove, pravilne kontrole parazita, dovoljnog unosa vode i redovnog praćenja tjelesne mase jagnjadi.

Zaključak

Kada se dese slabi prirasti na pašnjaku razlog treba tražiti u kombinaciji više faktora. To može biti prisustvo parazita, loša trava na pašnjaku, loš kvalitet vode ili generalno - loši uslovi okoline.

Dobar farmer ne gleda samo količinu trave, već i kakvog je ona kvaliteta, te takođe obavezno i zdravstveno stanje, genetiku (kroz selekciju), a na kraju sabira proizvodne rezultate stada.

Upravo takav pristup omogućava da pašnjak postane najjeftiniji, ali i jedan od najefikasnijih izvora hrane za proizvodnju kvalitetne jagnjadi.

* Effect of gastro-intestinal nematode infection on sheep performance: a systematic review and meta-analysis, Parasit Vectors 2015,  Fabien Mavrot, Hubertus Hertzberg, Paul Torgerson.