Virtemberg - karakteristike, proizvodnja, uzgoj

Virtemberg je rasa koja se poslednjih decenija značajno proširila na Balkansko poluostrvo. Njena visoka produktivnost uz opštu otpornost prema ambijentalnim uslovima doveli su je do velike popularnosti među ovčarima.

Koje su to još karakteristike rase koja je nastala u Njemačkoj, a danas čini čak 40% ukupne populacije ovaca u ovoj državi, saznajte u nastavku teksta.

Istorijat Virtemberg rase

Geografsko porijeklo

Virtemberg (orig. Württembergische Landschaf) rasa je koja potiče iz pokrajine Virtemberg (današnji Baden-Virtemberg) u jugozapadnoj Njemačkoj. Sistematski je razvijana krajem 18. i početkom 19. vijeka kao odgovor na sve veće zahtjeve Njemačke za kvalitetnom vunom i mesom.

Virtemberg rasa dobijena je ukrštanjem njemačkih Lantšaf ovaca (domaćih populacija ovaca) sa merino grupom (iz susjedne Francuske i Španije). Osim poboljšanja runa koji je bio glavni cilj ukrštanja, kod nove generacije sačuvana je visoka i kvalitativno zadovoljavajuća proizvodnja mesa.

Takođe, za razliku od mnogih drugih rasa, selekcija Virtemberga rađena je pod nadzorom države. To je imalo za cilj jasne selekcijske ciljeve, a rano vođene matične knjige za novu rasu povećale su povjerenje u njen kvalitet.

Pun uticaj u 19. vijeku

Virtemberg kao rasa svoj procvat doživljava u 19. vijeku kada je vuna bila posebno na cijeni. U tom vremenu ova rasa bila je jedna od najznačajnijih njemačkih i centralno-evropskih ovaca. Koristila se za popravljanje osobina kod drugih njemačkih rasa, a takođe je masovno izvožena u mnoge evropske države.

Tokom 20. vijeka dolazi do postepenog slabljenja uticaja Virtemberga. Razlog - opšti pad zainteresovanosti za vunu. Prinos mesa nije mogao da se takmiči sa prinosom kod sada već poznatih mesnatih rasa (poput Teksela, Il d Fransa, Safolka).

Virtemberg je zadržao kvalitet mesa, ali je u konačnom velikim dijelom zaobiđen kao rasa, jer jednostavno nije mogao da parira u kvantitetu.

Eksterijerne karakteristike

Trup

Virtemberg je rasa velikog okvira tijela, sa dobro izraženim dubinama i širinama. Tijelo je dosta izduženo i dobro razvijenog pravougaonog okvira.

Konstitucija je čvrsta do snažna, skelet dobro razvijen, ali ne grub. Polni dimorfizam je jasno izražen, sa ovnovima koji su značajno "grubljeg" izgleda i masivnijeg okvira tijela.

Sve u svemu rasa ostavlja utisak snažne, ali lako pokretljive ovce pogodne za nešto zahtjevnije terene (tipa brdskih predjela). U poređenju sa ekstra - tovnim rasama poput na primjer već spomenutog Il d Fransa, nedostaje maksimalna obraslost mišićima.

Grudi

Grudi su dobro razvijene, osrednje dubine i vrlo dobrog položaja, dobro spuštene grudne kosti. Stomak je takođe dobro razvijen, zaobljen i blago spušten.

Leđa

Leđa su duga, snažna i čvrsta, greben dobro izražen i vrlo dobro povezan sa leđima. Leđni dio završava sa dosta dubokim i mišićavim slabinama koje Virtemberg rasu odvajaju od klasičnih merino ovaca.

Sapi

Sapi su srednje-duge do duge, blago zakošene i mišićave.

Glava i vrat

I ovce i ovnovi pokazuju genetsku bezrožnost, iako ima mužjaka sa rogovima (nepoželjno!). Glava je srednje dužine, blago konveksnog profila, bez prisustva nabora. Čelo je široko, djelimično obraslo vunom.

Vilica i njuška su jake, ali bez izražene širine. Pigmentacija kože je ružičaste boje, a sluzokoža blago pigmentisana.

Vrat kod Virtemberga je srednje dug, solidno mišićav (naročito kod mužjaka), dok se prisustvo kožnih nabora smatra nepoželjnim.

Noge

Noge su srednje dužine, pravilno postavljene i čvrste. Zglobovi su jaki, dok su papaci čvrsti i prilično otporni na habanje.

Runo

Runo kod ove rase je ujednačene bijele boje. Vuna je dobro obrasla po cijelom tijelu, do ispod čela. Noge su od skočnih zglobova bez vune, prekrivene jakom, bijelom dlakom.

Rep je dug, spušten i dobro obrastao vunom. Kupiranje repa nekada se praktikovalo, međutim danas se izbjegava.

Najčešće eksterijerne mane

Proizvodne osobine Virtemberg rase

Virtemberg spada u kombinovane rase (meso-vuna), iako se danas naglašava proizvodnja mesa. Često se kod Virtemberga zaboravlja polufina vuna i njegove vrlo dobre reproduktivne sposobnosti.

Tjelesna masa i rast

Kao što je i istaknuto, Virtemberg rasa spada u krupne rase ovaca. Odrasla ženska grla dostižu tjelesnu masu 60-80 kg, a ovnovi 90-120 kg (u dobrim uslovima i više).

Visoko izražena polna diferencijacija već se vidi po tjelesnoj masi. Mužjaci su velikog okvira tijela te znatno popunjeniji mišićnom masom.

Rast kod Virtemberg rase je linearno opadajući (kao kod svake rase), međutim ima vrlo dobro iskorišćavanje hraniva. To mu, između ostalog, daje mogućnost kasnijeg dotovljavanja, što je pogodno za manja gazdinstva.

Rast i tovne sposobnosti jagnjadi

Porodna masa jagnjadi kreće se od 4 do 5 kg. Jagnjad su vitalna i brzo napreduju, a tovne sposobnosti su sledeće:

• na sisi prirast: 250 - 300 g
• na koncentratima: 300 - 350 g

Jagnjad imaju dobar kapacitet koji se mora iskoristiti već u ranim danima života. Sa tri mjeseca ona mogu težiti 30 - 33 kg, dok nešto kasnije, tovne sposobnosti opadaju. To se najočiglednije vidi u tjelesnoj masi šilježadi od 6 mjeseci, gdje težina teško da ide preko 55 kg.

Kvalitet trupa

Kombinovana rasa, Virtemberg ima i više nego zadovoljavajuće rezultate koji se tiču kvaliteta trupa. Randman mesa kreće se 48-55%, dok kod mlađih kategorija ide i do 57%.

Meso ove rase umjereno je crveno, sočno i meko sa osrednjim do manjim sadržajem masnoće. Treba napomenuti da meso Virtemberg rase ne spada među "top-premium" kvalitet, jer je selekcija na proizvodnju vune i bolju plodnost često rađena na "štetu" kvaliteta mišića i rasporeda masnoće.

Ipak, kvalitet mesa kod Virtemberga prihvatljiv je tržištu, naročito tamo gdje se traži balans između kvaliteta i mase. Često se meso ove rase upoređuje sa mesom Sjeničke pramenke.

Vuna - proizvodne karakteristike

Virtemberg ima odličan kvalitet vune koji je naslijeđena osobina od španskih merino rasa. Vuna je polufina (merino), sa prečnikom vlakana 25-28 µm, dužine vlakana 8-10 cm.

Godišnji nastrig vune kreće se od 4,5 kg (kod ovaca) pa do 6,5 kg kod ovnova. Ujednačenost runa je dobra, randman čiste vune visok (45–55%).

Iako je kvalitet vune visok, danas se ona koristi pretežno u industriji, ne kao luksuzna tekstilna sirovina. To drastično smanjuje cijenu vune, a posledično i cjelokupnu dobit od Virtemberg ovaca.

Reproduktivne osobine

Polna zrelost

Virtemberg pripada ranostasnoj grupi ovaca. Šilježnice mogu ući u priplod već sa 6 mjeseci, ali se to izbjegava. Dobro poznate posledice ulaska tjelesno još neformiranog grla važe i kod ove rase, kao što važe generalno za sve rase ovaca.

Za pripust prvenstveno treba gledati put pravila koje kaže da bi šilježnica morala imati minimalno 70% tjelesne mase odrasle ovce. To, u ovom slučaju, iznosi 42-56 kg.

Šilježad tj. mladi ovnovi ulaze u priplod nešto kasnije, a najbolje vrijeme za ovu rasu je 13 i više mjeseci.

Plodnost

Kod ovaca je dobro poznata ovulaciona aktivnost jajnika. Kod prosječnih rasa najčešće ovuliraju 1–2, rjeđe 2–3 jajne ćelije po estrusu.

Kod Virtemberg rase zabilježena je povećana ovulaciona aktivnost, pri čemu se u povoljnim uslovima može javiti ovulacija 3, a izuzetno i više jajnih ćelija.

Iako dio ovuliranih jajnih ćelija ne rezultira uspješnim jagnjenjem zbog embrionalnih gubitaka, konačna plodnost Virtemberg ovaca ostaje iznad prosjeka, što se u praksi ogleda u čestoj pojavi blizanaca i visokom procentu ojagnjene jagnjadi.

Plodnost kod ove rase iznosi 130-160%. Blizanci su česti, dok se trojke rijetko sreću kod čistokrvnih ovaca Virtemberg rase. Interval jagnjenja je 12 mjeseci (standardno), majčinski instikt dobro izražen.

Mlječnost je više nego dobra za nesmetan odgoj dvoje jagnjadi, dok problem potencijalno može nastati kod trojki. Međutim, to se rešava poboljšanom ishranom i strategijom prije početka jagnjenja.

Najpogodniji sistemi držanja za Virtemberg rasu

Virtemberg je rasa dvojnog pravca proizvodnje vuna - meso. Danas je tovni proizvodni pravac preuzeo primat, pa se Virtemberg sve više "smatra" tovnom rasom.

Ova rasa ovaca ima odlično iskorišćavanje kabastih hraniva i prilično se lako prilagođava terenu. Sem toga, to je rasa koja daje vrlo dobre rezultate kako u polu-intenzivnom tako i intenzivnom sistemu.

Adaptibilna je na na klimatske oscilacije (što ne važi za sve tovne rase) pa može biti dobra osnova za ukrštanje u planinskim područjima.

Posebno je zanimljiva za:

• brdsko-planinska područja
• farme srednje veličine
• proizvođače koji ne žele ekstremne rase

Zdravstveni aspekt

Glavni problem kod ovaca kao što su Virtmberg jeste vuna. Merino vuna nije najbolja za vlažne predjele. U ovim uslovima dolazi do slabog "spiranja kiše" te visoke apsorpcije vode, što često indirektno vodi ka respiratornim oboljenjima.

Papci

Virtemberg rasa nema većih problema sa papcima kao što je to slučaj sa tipičnim tovnim rasama. Rožnata tvorevina kod rase je stabilna, otporna na duga pješačenja i nešto suvlje uslove.

Ipak, papci mogu biti nešto osjetljiviji na povećanu vlagu, pa u zimskom i jesenjem periodu treba više pažnje.

Koža

Zbog odsustva nabora kod Virtemberga su manje učestali problemi sa kožnim oboljenjima. Iako nije isključena pojava dermatitisa, ali i drugih - ozbiljnijih oboljenja kože, u dobrim uslovima njege ovi problemi nisu izraženi.

Virtemberg u ukrštanjima

Ukrštanje (meleženje) se u ovčarstvu često izvodi kao standardna praksa. Razlozi su mnogobrojni, a osim poboljšanja produktivnih, reproduktivnih i ostalih osobina, nekada ukrštanje stvara i nove rase ovaca.

Virtemberg se u prošlosti masovno koristio za poboljšanje produktivnih karakteristika domaćih pramenki. Najpoznatiji primjeri su svakako ukrštanja sa sjeničkim sojem pramenki, gdje su rezultati zaista očigledni.

Bolji prisnos kvalitetnije vune, značajno poboljšana plodnost, bolji prirast mišića i kvalitet trupa samo su neke od tih osobina. Međutim, u nekim regionima se ukrštanje koristilo neselektivno i nedosledno. To je na kraju rezultiralo slabljenjem konstitucije, kondicije i padom u kvalitetu mesa. Zbog toga treba apostrofirati najbolje i provjerene metode ukrštanja.

Virtemberg se u ukrštanjima najčešće koristi u dva pravca:

• terminalno ukrštanje za tov, za poluintenzivne sisteme ili
• kao reproduktivno ukrštanje, mnogo češće

Terminalno ukrštanje

Terminalno ukrštanje Virtemberga sa osnovnom rasom (na primjer Sjenička pramenka) najčešći je vid ukrštanja u poluekstenzivnim sistemima. Terminalno ukrštanje donosi vidni napredak, manje troškove, vidljivo povećanje otpornosti uz jako dobru mišićavost i priraste.

Koristi se u poluekstenzivnim uslovima tova gdje je potrebno održati balans između prirasta i otpornosti. Kao majčinska osnova koriste se rase niske produktivnosti.

Potomci iz ukrštanje koji nose 50% genetske strukture Virtemberg imaju i do 50% bolju produktivnost, kvalitet vune se znatno unapređuje, a kvalitet mesa se poboljšava (bolji randman i veći udio mišića).

Sve to daje budućim farmerima nadu za rentabilniji tov, boljeg, drugačijeg karaktera.

Na šta paziti:

• ne koristiti F1 generaciju za dalji priplod
• veći zahtjevi za ishranom kod F1 generacije
• pogodno za tipičan tovni sistem (na pašnjacima)

Reproduktivno ukrštanje

Virtemberg se koristi kao majčinska osnova kada je cilj:

• povećati plodnost
• poboljšati rast i vitalnost jagnjadi
• zadržati otpornost i prilagodljivost
• imati žensku F1 generaciju za dalji priplod

Najčešće se radi sa domaćim sojevima pramenki (u našim uslovima). Kao majčinska linija biraju se domaće ovce. Ove ovce pare se sa kvalitetnim priplodnjakom Virtmberg rase, da bi se na kraju F1 generacija ponovo parila sa priplodnjakom Virtemberga kroz povratno ukrštanje. Cilj je stabilizovati novu oplemenjenu generaciju.

• Pramenka × Virtemberg ovan = F1 generacija

• Ženska F1 generacija se zadržava

• F1 gen. x Virtemberg (novi ovan) = F2 gen.

• Ponovno ukrštanje opcionalno.

Virtemberg – za koga nije dobar izbor?

• nije za ekstremno vlažne ravnice bez zaklona
• nije za isključivo premium meso
  
  

Virtemberg je rasa koja ne traži mnogo pažnje, a daje vrlo dobre proizvodne performanse. Ima odličan kapacitet za rast, vrlo dobar kvalitet vune i otpornost prema poluekstenzivnim uslovima.

Zbog svega nabrojanog danas je ova rasa preuzela primat kod mnogih proizvođača koji se bave poluekstenzivnim, pa i poluintenzivnim tovom jagnjadi, gdje je potrebno održati balans između ekonomije i biologije.