Posledice suspenzije brazilske govedine - sukob potrošačke kase i domaće proizvodnje?
Može li obustava uvoza brazilskog mesa pogoditi EU, ali i balkansko tržište? Šta dobija farmer - stvara li se prilika ili samo iluzija o mogućem povećanju broja krava na Zapadnom Balkanu?
Suspenzija uvoza brazilske govedine od 3. septembra stupila je danas na snagu, a sa njom i strah od rasta cijena, poremećaja tržišta mesa, ali naravno i mogućnosti za domaće farmere da nadomjeste eventualni tržišni nedostatak. EU je uvela suspenziju odnosno obustavu uvoza, a isto se najvjerovatnije očekuje i od država koje teže članstvu ka EU. Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Sjeverna Makedonija - zemlje su koje će biti na iskušenju, a postupci administracije mogu odrediti ne samo budućnost govedarstva, već i stočarskog sektora u cjelini.
Šta se krije iza zabrane, koje su mogućnosti za farmere - ima li ih zaista, ili se radi o potezu koji će "skupo koštati" potrošače?
Glavni problem - antimikrobni ljekovi
Godinama EU "toleriše" primjenu antimikrobnih tvari koje koristi država Brazil za poboljšan rast svojih životinja u tovu. Sada države članice, vjerovatno pod pritiskom farmera, traže dokaz usklađenosti proizvodnje mesa iz Brazila, sa svojim pravilima.
Tenzije među EU farmerima počele su već da rastu kada su otpočeli pregovori za EU-Merkosur sporazum koji podrazumijeva uvoz mesa po određenim kvotama (pročitajte više u tekstu Sindikat poljoprivrednika Francuske opet poziva na blokade Pariza).
Prije nepuna četiri mjeseca, međutim, EU je nagovjestila da razmatra privremeno ukidanje uvoza mesa iz Brazila od 3. septembra ove godine, o čemu smo pisali u tekstu EU zabranjuje uvoz brazilskog mesa? Šta to znači za Balkan i domaće farmere?
Kada se primjeni antimikrobnih ljekova za rast stoke doda i često citirana nelojalna konkurencija (EU farmerima je zabranjeno da koriste ove materije), dobija se odluka o privremenoj obustavi uvoza goveđeg mesa (ne samo njega, ali u ovom tekstu ćemo se samo njime baviti).
Koliko je brazilska govedina uopšte važna za EU tržište?
Definitivno je važna, iako nije presudna. Prema podacima Eurostata za 2024. godinu zemlje Merkosura (od čega je veliki dio dolazio iz Brazila) u EU su izvezle 206.000 tona govedine. Novi sporazum EU–Merkosur predviđa kvotu od dodatnih 99.000 tona godišnje po preferencijalnoj carini od 7,5%, za sve četiri zemlje Merkosura zajedno (Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj).
Tih 99.000 t predstavlja samo oko 1,5% ukupne proizvodnje govedine u EU, jer je Evropska unija neto izvoznik ove vrste mesa.
Brazil nije "nebitan" zato što izvozi relativno malo
Prva stvar koja je važna kod uvoza u EU jeste poznavanje tržišta ove zajednice. Danas zemlje Evropske unije broje približno 420 miliona stanovnika. Konzumacija goveđeg mesa je značajna, naročito u zemljama sa većim životnim standardom. Tako na primjer Njemačka, Italija, Španija i Francuska troše velike količine govedine. Takođe, govedina se koristi i u brojnim tehnološkim procesima za izradu proizvoda sa dodatom vrijednošću.
Sa druge strane, prema podacima USDA-a, Brazil, Argentina i Urugvaj su prošle godine povećali izvoz govedine prema EU za čitavih 17,7%. Ove godine sa dodatnim kvotama iz EU-Merkosura to može ići i značajno više.
Takođe, prema dostupnim podacima iz medijskih izvještaja o suspenziji uvoza, izvoz brazilske govedine u EU tokom 2025. iznosio je oko 92.000 tona. Te količine nisu zanemarljive, a naročito imajući u vidu značajno nižu cijenu govedine iz Brazila i naravno - tendenciju rasta izvoza iz ove latinoameričke države.
Uticaj brazilske govedine na ekonomije balkanskih zemalja?
Brazil najviše indirektno izvozi svoje meso i prerađevine u zemlje Zapadnog Balkana. Te količine nisu velike, ali takođe zbog niske cijene njena obustava uvoza može pogoditi tržište Balkana. Koliko i u kojoj mjeri to se ne može reći sigurno. Ono što se zna jeste da će uvoznici morati tražiti nove načine nadomještavanja sirove.
To može biti uvoz ili korišćenje mesa sa domaćih farmi. Imajući u vidu da su sve balkanske zemlje neto uvoznici govedine - veća je mogućnost ipak da se desi uvoz iz neke druge države. U opticaj mogu doći EU zemlje, ali i druge latinoameričke države, sem Brazila.
To može povećati konkurenciju za meso iz drugih zemalja izvoznica, ali i promijeniti tokove trgovine unutar Evrope. Za zemlje Balkana to otvara nekoliko mogućih scenarija.
- Povećanje uvoza iz drugih velikih zemalja proizvođača govedine.
- Veći pritisak na domaće proizvođače da povećaju proizvodnju.
- Rast cijena sirovine za prerađivačku industriju, ukoliko se alternativni dobavljači ne mogu pronaći po približno istoj cijeni.
Suspenzija uvoza - dobra ili loša?
Suspenzija uvoza brazilske govedine ne mora biti niti dobra niti loša, jer ne znamo koliko će potrajati. Ipak, ukoliko upoređujemo za koga je potencijalno dobra, a za koga potencijalno loša tada dobijamo dvije strane.
Sa jedne strane su farmeri koji mogu osjetiti manji pritisak te manju ponudu na tržištu nadomjestiti nešto većim cijenama. Nije realno očekivati značajan rast cijena goveđeg mesa kao sirovine, ali se u pojedinim segmentima zaista o tome može i govoriti. Naročito će biti zanimljivo pratiti tržište teladi čije bi cijene potencijalno mogle najviše rasti.
Dok bi sa jedne strane tržište moglo da privuče više mesa od domaćih proizvođača, sa druge strane problem mogu biti telad. Za farmera bi manja ponuda teladi značila izostanak prilike za povećanje proizvodnje, dok bi sa druge strane njihove veće cijene moguće i anulirale veću cijenu govedine na tržištu.
Zbog toga za farmera ostaje glavno čvorište sopstvena proizvodnja teladi, a čini se da oni u sistemu krava-tele mogu potencijalno iskusiti veću neto dobit.
Dakle, sa smanjenom ponudom govedine na tržištu EU i Balkana farmer dobija potencijalno veći prostor na tržištu, a i konkurencija je manja. Sa svim tim povećava se vrijednost i domaće proizvodnje, ali kao što je gore i spomenuto - glavno čvorište ostaje proizvodnja teladi. One države koje nemaju sopstvenu proizvodnju ove kategorije u dovoljnoj mjeri - teško će iskoristiti potencijal koji se može stvoriti u međuvremenu.
Sa druge strane imamo potrošače, prerađivače i tržište dobavljača. Njihova pozicija može biti znatno drugačija od pozicije farmera.
Prerađivačka industrija prva može osjetiti promjenu. Kompanija koja svakodnevno mora obezbijediti određenu količinu govedine ne može jednostavno čekati da domaći farmeri povećaju proizvodnju. Ako jedan veliki dobavljač nestane sa tržišta, potrebno je pronaći zamjenu, bilo među drugim međunarodnim dobavljačima, bilo na domaćem tržištu.
Problem nastaje ukoliko se za istu količinu mesa odjednom takmiči više kupaca. Tada dobavljači dobijaju jaču pregovaračku poziciju, dok prerađivači imaju manje prostora za izbor. Cijena sirovine može porasti, a sa njom i trošak proizvodnje. Prerađivač se tada nalazi između dvije strane. Sa jedne strane ima skuplju sirovinu, a sa druge tržište koje možda nije spremno da prihvati proporcionalno veće cijene gotovog proizvoda. Ako ne može povećanje troškova prenijeti na trgovce i potrošače, razlika se mora pokriti iz njegove marže.
Za potrošača je situacija još jednostavnija. Ukoliko se skuplja sirovina prenese kroz čitav lanac, krajnji proizvod može poskupiti. Međutim, to nije nužno i automatski. Trgovci i prerađivači mogu dio povećanih troškova apsorbovati kroz manje marže, alternativni proizvodni sastav ili promjenu dobavljača.
Zato suspenzija brazilskog mesa ne znači automatski i isti procenat rasta cijene govedine u prodavnici. Između cijene sirovine i cijene koju plaća potrošač postoji čitav lanac troškova i marži.
Posebno će biti važno šta će se dogoditi sa alternativnim dobavljačima. Ako evropski kupci krenu da traže veće količine mesa iz drugih zemalja izvoznica, njihova pregovaračka pozicija može ojačati. Tada se problem ne završava nestankom brazilskog mesa – on se samo pomjera na pitanje koliko će koštati njegova zamjena.
I upravo tu nastaje sukob interesa. Farmer želi što višu cijenu svoje stoke. Prerađivač želi što povoljniju sirovinu. Trgovac želi da zadrži konkurentnu cijenu, a potrošač želi da za isti proizvod plati što manje.
Suspenzija velikog izvoznika može istovremeno poboljšati položaj proizvođača i pogoršati položaj kupca. Koliko će se taj efekat osjetiti zavisiće od toga koliko brzo tržište pronađe alternativnu ponudu i koliko je ona skuplja od brazilske.
Zbog toga će jedna od najvažnijih stvari za praćenje u narednom periodu biti upravo cijena zamjenske sirovine, a ne samo količina mesa koja je nestala sa tržišta.
Telad: potencijalni pobjednik cijele priče?
Osnovu proizvodnje goveđeg mesa čini podmladak krava - telad. Bez dovoljno teladi nemoguće je imati proizvodnju mesa, a naročito ukoliko se planira izvoz.
Poznato je da je poslednjih decenija u svakoj državi Zapadnog Balkana došlo do pada broja muznih krava. Sa padom broja krava došlo je i do velikog pada broja teladi u štalama, pa se postavlja pitanje - kako imati dovoljnu proizvodnju mesa? I čini se da je nemamo - države regiona nisu samodovoljne u proizvodnji goveđeg mesa, jer između ostalog - nema teladi.
Brzi načini nadoknade ove kategorije gotovo da nisu mogući, ali svakako da postoje opcije. Prva i možda najviše očekivana jeste povećan uvoz teladi iz Evropske unije. Tu su nama najbliža Rumunija, dok su i Hrvatska i Bugarska reprezenti sa manjim potencijalom za izvoz. Druge države članice često nude telad po višim cijenama, troškovi transporta su viši, a samim tim i krajnja cijena mesa raste što smanjuje isplativost za domaćeg farmera.
Još jedna opcija jeste veće ulaganje u sistem krava-tele. Ovo možda nije najbrži i najlakši, ali je za pojedine države Balkana najisplativiji i dugoročno najodrživiji način povećanja broja teladi. Ovakav sistem, dakle, ne može dati brze rezultate, ali svakako prijeko potrebnu konzistentnost može.
A gdje je turizam u ovoj priči?
Posebno pitanje za zemlje Zapadnog Balkana jeste turizam. Crna Gora, Hrvatska, Albanija i druge turističke zemlje regiona tokom ljetnjih mjeseci bilježe višestruko veći broj potrošača nego što sugeriše broj njihovih stanovnika. To se direktno odražava i na potrošnju hrane, pa samim tim i mesa.
Govedina je važna sirovina za restorane, hotele i ugostiteljsku industriju, ali i za prerađivače koji proizvode prerađevine. Kada se ponuda na međunarodnom tržištu promijeni, posledice ne moraju prvo osjetiti domaćinstva. One se mogu pojaviti kroz veće troškove restorana, hotela i naravno prerađivačke industrije.
Za turističke zemlje zato nije dovoljno samo pitanje: koliko domaćih grla imamo? Važno je i pitanje koliko mesa možemo obezbijediti u periodu najveće potrošnje.
Tu domaća proizvodnja ima određenu prednost. Lokalni farmer ne zavisi od međunarodnog transporta, carinskih procedura i promjena na velikim svjetskim tržištima u istoj mjeri kao uvoznik. Međutim, domaća proizvodnja ne može preko noći povećati broj grla.
Upravo zbog toga turistička potražnja može predstavljati i priliku i problem. Ako domaća proizvodnja nije dovoljno velika, povećana potrošnja tokom turističke sezone moraće biti pokrivena uvozom. Ako se istovremeno smanji dostupnost jednog od velikih međunarodnih dobavljača, pritisak se može prenijeti na druge dobavljače i povećati cijenu sirovine.
Sa druge strane, ukoliko bi domaći proizvođači mogli povećati proizvodnju, dio novca koji turisti ostavljaju za hranu mogao bi ostati u domaćem agrarnom sektoru. To je posebno važno za govedarstvo, jer je riječ o sektoru u kojem povećanje proizvodnje nije moguće sprovesti za nekoliko mjeseci. Za stvaranje većeg broja krava i teladi potrebne su godine.
Nema brzog rešenja
Upravo je u tome najveći problem cijele priče. Ako brazilska govedina nestane sa dijela evropskog tržišta, tržište će tražiti zamjenu. Međutim, domaća proizvodnja ne može odmah popuniti nastalu prazninu.
Prerađivač koji danas ostane bez određene količine sirovine ne može pretpostaviti da će domaća farma za nekoliko mjeseci proizvesti dodatne količine mesa. Za to su potrebne krave, telad, hrana, objekti, radna snaga i vrijeme.
Zato je realnije očekivati preraspodjelu trgovinskih tokova nego trenutni procvat domaće proizvodnje. Dio mesa može doći iz drugih velikih zemalja proizvođača. Dio potražnje može biti pokriven domaćom proizvodnjom, dok se dio povećanih troškova može prenijeti na prerađivače i potrošače.
Ko će na kraju platiti najveći dio zavisiće od toga koliko je tržište sposobno da pronađe alternativnu sirovinu po konkurentnoj cijeni.
Zaključak
Suspenzija brazilske govedine ne može se posmatrati samo kroz pitanje: da li će meso poskupiti? Mnogo važnije pitanje jeste šta će se dogoditi nakon nestanka dijela postojeće ponude.
Ako alternativni dobavljači mogu brzo nadomjestiti brazilsko meso, posledice po potrošače mogu biti relativno ograničene. Ako se, međutim, pojavi veća konkurencija za meso iz drugih izvoznih zemalja, prerađivači i trgovci mogu se suočiti sa višim ulaznim troškovima.
Za domaće farmere situacija je drugačija. Manja konkurencija iz uvoza može otvoriti dodatni prostor za domaće meso i potencijalno poboljšati proizvođačku cijenu. Ali taj efekat neće biti isti za sve. Farmer koji zavisi od kupovine teladi može dio dobiti izgubiti kroz skuplji podmladak. Nasuprot tome, proizvođač koji ima sopstveno stado krava i proizvodi vlastitu telad ima veću kontrolu nad proizvodnim lancem. Zbog toga bi upravo telad mogla postati jedna od najvažnijih tačaka cijele priče.
Istovremeno, države koje žele ozbiljnije da koriste potencijal domaće proizvodnje moraće da riješe i pitanje zdravstvene i administrativne usklađenosti sa evropskim tržištem. Bez odgovarajućih veterinarskih sistema, sertifikacije i kontrole, proizvodnja sama po sebi nije dovoljna za ozbiljan izvoz.
Problem, za kraj, nije samo u tome što će jedna količina mesa nestati sa tržišta. Problem je u tome ko će je zamijeniti, po kojoj cijeni – i koliko će od te vrijednosti na kraju ostati domaćem farmeru.
