EU zabranjuje uvoz brazilskog mesa? Šta to znači za Balkan i domaće farmere?

Evropska unija mogla bi od septembra da zabrani uvoz mesa iz Brazila, a nakon novih zabrinutosti vezanih za zdravstvenu bezbijednost, kontrolu proizvodnje i standarde kvaliteta u ovoj zemlji. Vijest je izazvala veliku pažnju, jer je Brazil jedan od najvećih izvoznika goveđeg i živinskog mesa na svijetu.

Kako bi to moglo uticati na balkanski sektor, te imaju li farmeri sa ovih prostora više mogućnosti za izvoz?

Odakle zabrana EU prema brazilskom sektoru mesa?

Potencijalna zabrana izvoza iz Brazila u EU mogla bi da bude prvo veće iskušenje za, kako ga mnogi nazivaju (EU-Merkosur), najveći trgovinski sporazum Evropske Unije u njenoj istoriji.

Naime radi se o uvođenju zabrane koju je EU planirala između ostalog i za brazilski sektor mesa i proizvode iz akvakulture. Prema pisanju medija i ranijim upozorenjima evropskih institucija, glavni problem odnosi se na upotrebu antibiotika za podsticanje rasta u tovnim sistemima, ali generalno radi se o neusklađenosti brazilske prozivodnje sa sanitarnim pravilima EU.

Komitet članica EU juče je jednoglasno glasao da se na uvoz poput goveđeg i konjskog mesa, mesa živine i jaja, proizvoda akvakulture i crijeva ukinu olakšice vezane za EU-Merkosur ugovor, odnosno privremeno obustavi uvoz iz ove latinoameričke države.

Zabrana potpune blokade navedenih proizvoda trebalo bi da stupi na snagu 3. septembra, a kako se navodi - može se ukinuti kada Brazil ispoštuje standarde koje zahtijeva Unija.

Šta zabrana znači za tržište?

Potencijalno, zabrana donosi veću neizvijesnost i moguće povećanje cijena pojedinih kategorija mesa na tržištu EU. Međutim, ovo nije očekivan scenario, jer EU ima više mehanizama, ali i mogućnosti za otvaranje prema novim/starim tržištima.

Zabrana svakako može uticati i na:

• povećanu proizvodnju unutar EU
• jačanje interesa za lokalne i regionalne proizvođače
• ali i dodatni pritisak na zemlje izvoznice van EU

Ipak, tržište je ogromno, a najveća neizvijesnost leži u tome šta će Brazil uraditi. Imajući u vidu njihovu istoriju korišćenja antibiotika za potrebe rasta sa jedne, te sporazume koje mu otvara kinesko tržište sa druge strane, nije realno očekivati brzu promjenu i veće zaokrete u proizvodnji, naročito imajući u vidu sektor govedine.

Evropska unija sa druge strane može pokušati da nadomjesti brazilsku govedinu povećanom proizvodnjom, zamjenom pojedinih kategorija mesa, a vrlo moguće i uvozom iz drugih zemalja.

To mogu biti ostale zemlje Merkosura, a možda i neke druge.

Koliko je Brazil važan za EU tržište?

Brazil je jedan od najvećih izvoznika mesa na svijetu, a veliki je izvoznik i u EU. Samo u jednoj godini (2025. na primjer) Brazil je izvezao mesa i mesnih prerađevina u EU preko 1mlrd eur (1,3 mlrd).

Prema podacima Evropske komisije, Brazil i ostatak Merkosur bloka imaju izuzetno važnu ulogu u snabdijevanju evropskog tržišta govedinom i živinskim mesom. EU-Merkosur sporazum čak je predviđao posebne kvote za uvoz:

• 99.000 tona govedine
• 180.000 tona živinskog mesa
  
  
  

Može li Balkan profitirati od zabrane?

Balkan u teoriji može zauzeti strateški položaj, ali u praksi to se čini vrlo malo vjerovatno. Zbog čega? Pa prije svega zbog raznih zabrana koje važe za pojedine države i pojedine vrste mesa koje se mogu izvoziti u Evropsku Uniju iz zemalja Zapadnog Balkana. Srbija na primjer ima zabranu za izvoz nekih vrsta sirovog mesa, BiH takođe ima probleme sa izvozom u EU, kao i Crna Gora.

Tu su još i slabiji kapaciteti klanica na zapadnom Balkanu, ali i smanjivanje primarne proizvodnje na balkanskim selima. Sve to zajedno daje male mogućnosti za nadomještavanje brazilske govedine, piletine i drugih vrsta mesa.

Dakle, i kada se pojavi tržišni signal koji bi mogao da lansira balkansko tržište mesa na nivo iznad sadašnjeg - glavni kamen spoticanja ostaje:

• slaba regulativa
• mali proizvodni kapaciteti
• nedovoljna iskorišćenost administrativnih tijela
• izostanak udruživačkih organizacija (udruženja i sl.)
  
  
  

Posebno bi mogli profitirati farmeri u ruralnim područjima

Ipak, postoji određena prednost balkanskih farmera, može se reći vrlo dobar potencijal. To su svakako pašnjačke površine. Kako EU sve više pooštrava granične vrijednosti za kvalitet mesa, to u prilog ide udaljenim ruralnim područjima koja imaju potencijal da postanu epicentar industrije mesa, visokokvalitetne sirovine.

Uzmimo za primjer Irsku koja je gigant u proizvodnji govedine. Irska danas predstavlja jednu od najpoznatijih evropskih država kada je riječ o proizvodnji goveđeg mesa. Međutim, ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da se veliki dio njihove proizvodnje zasniva upravo na pašnjacima.

Drugim riječima, Irci nisu pokušali da kopiraju američke ili južnoameričke megafarme, već su svoju konkurentnost gradili kroz:

• maksimalno iskorišćavanje travnjaka
• dobru organizaciju farmera
• snažan sistem kontrole
• ozbiljan marketing nacionalnog proizvoda

Upravo se tu krije možda i najveća šansa ovog područja.

Region Zapadnog Balkana raspolaže ogromnim površinama pod pašnjacima, livadama i planinskim terenima koji su danas nedovoljno iskorišćeni. U mnogim djelovima Crne Gore, Srbije, BiH i S. Makedonije postoje poljoprivredne površine koje nisu pogodne za uzgoj žitarica, ali su zato izuzetno pogodne za ekstenzivnije vidove stočarstva.

Da sve ne bude idealno, često se pogrešno misli da su za ekstenzivan uzgoj potrebani samo pašnjaci. Ali bez organizovanog otkupa, ozbiljnih klanica, veterinarske kontrole, standardizacije proizvodnje i udruživanja farmera vrlo je teško pristupiti velikom EU tržištu.

I zbog toga se danas na Balkanu javlja paradoks - ogromni resursi, ali mala i opadajuća proizvodnja.

Zaključak

Najvjerovatnija zabrana uvoza iz Brazila od strane EU otvara nova vrata za balkanske farmere. Evropska Unija sve više insistira na kontroli proizvodnje i sve više "gleda" zelenu agendu.

Upravo na tim osnovama Balkan može da konkuriše Brazilu, ali i ostalim tržištima u proizvodnji mesa. Dakle, ne u smislu količine, ali svakako u smislu kvaliteta.

Ipak, danas glavne kočnice ostaju standardizacija sa EU tržištem, velika birokratija, slabo iskorišćeni proizvodni kapaciteti i izostanak udruživanja proizvođača. U tim uslovima potencijalno prazan prostor na EU tržištu za mesom ostaće još jedna propuštena prilika za Zapadni Balkan.