Kako čitati analizu zemljišta i na osnovu nje đubriti?

Svaki posao koji se obavlja na zemljištu (oranje, frezanje, zasađivanje) donosi nove promjene koje se tiču kvaliteta zemljišta. Zbog toga je od važnosti da se zemljište redovno analizira. Preciznog đubrenja bez analize ne može biti, a voćarska i povrtarska proizvodnja zna da vude dosta skupa da bi se rizikovalo.

Kada se radi analiza zemljišta?

Analiza zemljišta radi se svakih 2-4 godine u zavisnosti od intenzivnosti kulture, zemljišta na kojem se gaje biljke i drugih činilaca. Ona se sprovodi tako što se uzme više reprezentativanih uzoraka iz zemljišta i to uz pomoć obične lopate. Možete koristiti i specijalne uske lopate kako biste lakše uzeli uzorak, mada nije neophodno.

Uzorak se uzima najčešće sa sredine parcele, a nekada - kada je parcela velika - i više uzoraka sa različitih djelova. Tada je pametno uzeti po jedan uzorak sa krajeva i uzorke sa sredine parcele. Uzorak odnosno uzorci zemljišta ubace se u plastičnu kesu od 0,5 - 1 kg, koliki je standardno uzorak koji se uzima, a prije ubacivanja uzorke je potrebno pomiješati. Uzorak se sa kesom stavi u kantu, dobro zatvori i napišu potrebni podaci. Kanta sa ispunjenim obrascem šalje se u laboratoriju predviđenu za analizu.

U koje doba uzeti uzorke?

Što se tičen najboljeg doba godine i doba dana za uzimanje reprezentativnog uzorka - ne postoji pisano pravilo prema kojem ste u obavezi da ga analizirate. Pa ipak, u praksi su se izdefinisali normativi koji nam govore kada je najbolje vrijeme za uzimanje uzorka koje će omogućiti najtačniju sliku samog zemljišta odnosno dati najtačnije i najobjektivnije podatke o njemu.

Uzorak sa parcele najbolje je uzimati s jeseni ili u rano proljeće, svakako prije početka sadnje/sjetve. Razlog leži u činjenici da je tada zemljište u fazi mirovanja, nije još uvijek izvršeno đubrenje niti većina agrotehničkih mjera, te ztakođe emljište nije još uvijek suviše vlažno. Ne treba uzimati uzorke poslije obilnih kiša, navodnjavanja ili neposredno nakon oranja.

Treba paziti da ako ste već đubrili parcelu, da prođe minimum 15 dana kako bi rezultati bili objektivni. Ovo važi za mineralna i brzo topiva đubriva, dok je to kod organskih đubriva i više (do 30 i više dana).

Šta se utvrđuje analizom zemljišta?

Danas je napredak u kvalitetu i preciznosti analiziranja zemljišta dostigao zavidan nivo, a osim toga savremena oprema zaista može detektovati gotovo sve od makroelemenata do radijacije koja je u zemljištu. Ipak, neke osnovne stvari koje svaki farmer treba imati u svojim rezultatima "pretrage" zemljišta odnose se na:

• sadržaj organske materije
• sadržaj makroelemenata
• sadržaj pojedinih mikroelemenata
• kiselost zemljišta
• kapacitet zadržavanja vode i hraniva

Ključni parametri i kako ih tumačiti?

1. Organska materija (humus)
   Organska materija je jedna od najvažnijih stavki unutar laboratorijskog nalaza zemljišta. Ona direktno pokazuje koliko ima organske materiju na parceli, a indirektno ukazuje na mikrobiološku aktivnost zemljišta. I jedna i druga informacija dragocjene su u biljnoj proizvodnji, jer su direktni činioci koji prave razliku između prosječnog i visokog prinosa.
   Humus na primjer poboljšava kapacitet zadržavanja vode u zemljištu, poboljšava dostupnost hraniva i utiče pozitivno na mikrobiom te posledično i na zdravlje biljaka.
   Ukoliko rezultati pokažu da je humus na ispod 2% znak je to da je zemljište siromašno organskom materijom, da je slabog kvaliteta i da se može i treba značajno unaprijediti. Da biste ga poboljšali koristite zgoreli stajnjak, kompost ili zaorite zelenu masu (tzv. zelnišno đubrivo - sijanje višegodišnjih leguminoza koje se kasnije zaoravaju).
2. Kiselost zemljišta (pH vrijednost)
   Kiselost zemljišta je važan pokazatelj, jer prevashodno utiče na dostupnost mineralnih materija potrebnih za rast i razvoj biljke. Poznato je da previše kisela zemljišta onemogućavaju apsorpciju brojnih minerala poput kalcijuma (Ca), magnezijuma (Mg), kalijuma (K) i fosfora (P) i povećavaju toksičnost teškim metalima. Takođe, sa druge strane, velika bazna reakcija usporava ili onemogućava apsorpciju minerala poput gvožđa (Fe), mangana (Mn), cinka (Zn).
   Idealna pH vrijednost zemljišta za većinu biljaka koje se uzgajaju na našem podneblju kreće se od 6 do 7. Ako je pH manji od 5,5 zemljište je kiselo te je potrebno kalcifikovanjr koje se najčešće vrši dodavanjem kreča ili dolomita.
   Sa druge strane ako je zemljište alkalno sa pH vrijednošću većom od 7,5 tada treba izbjegavati đubriva koja potpomažu alkalnost kao što su kreč (kalcijum-karbonat), pepeo, kalcijum-nitrat i druga bazna mineralna đubriva. U takvim slučajevima možete dodati zeolit, koji svojim svojstvima jonske izmjene može pomoći u stabilizaciji pH vrijednosti i poboljšanju strukture zemljišta, čime se pH može postupno približiti optimalnom rasponu od 6,0 do 7,0.
3. Fosfor (P202)
   Fosfor je hranivo koje je bitno za razvoj korijena te za cvjetanje biljke. Zbog toga se smatra "sporim" hranivom, čiji uticaj nije toliko vidljiv niti brz, ali je od suštinske važnosti.
   Ako vam analize pokazuju da je u zemljištu malo fosfora, tada imate više opcija na raspolaganju. Najčešće se preporučuje đubrenje brže topivim đubrivima, među kojima svakako spada superfosfat (P2O5) ili monoamonijum fosfat (MAP).
4. Kalijum (K2O)
   Kalijum je bitan za korijen biljke, a takođe otpornost na bolesti i sušu je bolja kod biljaka koje rastu na zemljištu bogatom kalijumom.
   Ako je analizom konstatovan nedostatak kalijuma, dodaju se njegova dva oblika -sulfat i - hlorid.
5. Mikroelemenati i teški metali
   Testiranje mikroelemenata i teških metala u zemljištu postaje sve popularnije – i s razlogom. Mikroelementi, poput cinka (Zn), bakra (Cu), bora (B), mangana (Mn) i gvožđa (Fe), iako prisutni u malim količinama, imaju ogroman uticaj na rast, razvoj i prinose biljaka. Oni funkcionišu kao svojevrsni "biološki pojačivači" (boosteri) i često su presudni za zdrav metabolizam biljke. Sa druge strane teški metali mogu biti posledica nekoliko važnih stvari: 

• mogu ukazivati na upotrebu vještačkih đubriva
• veliku upotrebu pesticida, insekticida i herbicida
• ili kontaminaciju zemljišta industrijskim otpadom i atmosferskim taloženjem
  
  

Kako odrediti količinu đubriva?

Na osnovu analize zemljišta laboratorija ili agronom mogu odrediti koliko iznosi potrebna količina đubriva.

Za manjak fosfora na primjer:

• Dodati 300 kg/ha superfosfata (16% P₂O₅)
• Ako imate 0,5 ha → 300 kg × 0,5 = 150 kg ukupno.

Takođe, farmer može i sam da procijeni koliko đubriva treba da stavi. Radi se o formuli prema kojoj se približno, a na osnovu preporuka analize, mogu izračunati potrebe zemljišta za vještačkim đubrivom.

Formula: Potrebna količina đubriva = Preporučena količina hraniva ÷ % hraniva u đubrivu × 100

Primjer:

Preporučeno: 80 kg/ha P₂O₅

Đubrivo: superfosfat 16% P₂O₅

80 ÷ 16 × 100 = 500 kg/ha superfosfata

Ako se koristi NPK đubrivo (npr. NPK 8:16:24), mora se gledati koliko se tim đubrivom unosi svakog elementa – pa se koristi za dopunsku ishranu.

Zaključak

Analiza zemljišta je zlatni standard u biljnoj proizvodnji. Omogućava precizno mjerenje hraniva u zemljištu, daje preporuku čega i koliko da se stavi, te samim tim doprinosi boljoj rodnosti.

Radi se najčešće na svake dvije do četiri godine kako bi se ne samo saznao kvantitet pojedinih hranljivih i nehranljivih elementata, već i provjerio sistem proizvodnje - da li je ekološki prihvatljiv, dugoročno održiv i za tržište isplativ. Dakle, radi se o analizi koja ukazuje ne samo na prinos, već ukazuje i na ekološke, ekonomske i druge aspekte cjelokupnog procesa.