EU - Merkosur počeo sa primjenom - šta to znači za Zapadni Balkan?

U petak 27. februara predsjednica evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen objavila je da sporazum između Evropske Unije i zemalja Latinske Amerike (EU-Mercosur deal) stupa na snagu. Radi se od privremenoj primjeni, dok evropski parlament ne da saglasnost, a kada će je dati - zavisi od najvišeg evropskog suda kome je ovaj ugovor i proslijeđen, a o čemu smo pisali u tekstu - EU-Mercosur: veliki sporazum ili velika neizvijesnost?

Ugovor dolazi u vrijeme sve veće napetosti među zemljama članicama, jer je sporazum izazvao podjele unutar EU. Dok se zemlje poput Francuske i Poljske snažno protive sporazumu zbog straha za domaću poljoprivredu, Njemačka i Španija spadaju među njegove glavne zagovornike.

Šta privremena primjena EU-Merkosur znači u praksi?

Privremena primjena ugovora između Evropske unije i zemalja Merkosura ne znači da je puna ratifikacija sprovedena, ali znači da je dio ugovornih obaveza dvije strane počeo da se primjenjuje.

Iako je u pitanju samo privremena primjena koja se može vrlo lako promijeniti ukoliko dođe do negativne saglasnosti Suda, ona ima izuzetno važan uticaj na tržište. Trgovinski akteri — izvoznici, prerađivači i veliki distributeri — svoje poslovne odluke ne donose tek nakon formalne ratifikacije, već na osnovu očekivanih promjena. Samim tim iako privremen, stupanje ugovora EU-Merkosur zaista će imati raznolike implikacije na tržišta EU članica.

Bitno je naglasiti da efekti primjene sporazuma ne nastupaju odmah u ovom trenutku, već su potrebni mjeseci, a nekada i godine da bi se u praksi uočile promjene.

Međutim, tržišta poljoprivrednih proizvoda posebno su osjetljiva na promjene očekivanja, pa već sama najava stabilnijeg i jeftinijeg uvoza može uticati na investicione odluke farmera, planiranje proizvodnje i kretanje otkupnih cijena.

Šta dobija EU, a šta zemlje Merkosura?

Pitanje ugovora između EU i zemalja Merkosura potrebno je sagledati iz više uglova. Evropska Unija ima visoko tehnološki razvijenu industriju. Jake farmaceutske kompanije, industrija automobila, prehrambeni giganti te vrlo dobro organizovani proizvođači proizvoda sa oznakama geografskog porijekla samo su neki od učesnika kojima će ovaj ugovor otvoriti brojne mogućnosti.

Tržište Latinske Amerike sve se više razvija, populacija dostiže vrhunac u poslednjim decenijama, a životni standard stanovništva eksponencijalno raste.

Osim toga, olakšan uvoz u zemlje Merkosura za navedene EU proizvođače znači i veću konkurentnost. Poznato je da su SAD i Kina uložile enormne napore da bi pridobili tržište od više stotina miliona potrošača.

Ipak, za farmera ostaje ključna stavka - šta će latinoamerički giganti da uvoze u EU. I zaista, svakome je jasan potencijal Brazila, Argentine, a sve više i Urugvaja u proizvodnji govedine, soje, šećera, etanola, kukuruza i drugih proizvoda. Brazil je neprikosnoveni uzgajivač proteinske mahunarke - soje, otvoren je prema SAD-u, ima ogromne površine visokokvalitetnog zemljišta, a o uvezanosti proizvodnje etanola, razvijene drvne industrije i krajnjeg proizvoda - govedine - suvišno je i govoriti.

Brazil je prošle godine pretekao SAD po proizvodnji govedine, a sama proizvodnja ima stabilan rast u ovoj latinoameričkoj državi. Osim proizvodnog dijela, veliki problem su i značajno labilnija ograničenja u upotrebi pojedinih veterinarskih ljekova, zatim značajno manje nametnuti obrasci dobrobiti životinja, i brojni drugi propisi, gdje Latinska Amerika ima ogromnu prednostu u odnosu na EU gdje su pravila značajno strožija.

Ovo gotovo da automatski izaziva zaista opravdan strah EU farmera koji ne vjeruju da mogu cjenovno konkurusati takvoj govedini. I ratari mogu biti u problemu kako zbog soje, tako i zbog kukuruza, ali i ostalih žitarica.

Gdje je tu Zapadni Balkan?

Zapadni Balkan u iščekivanju ulaska u evropsku zajednicu suočava se sa brojnim izazovima. Sada je na red došla i primjena (za sad privremena) najvećeg sporazuma EU u istoriji trgovine.

Iako zapadno-balkanske države nisu potpisnice ovog ugovora, neminovno je da će on uticati i na naše tržište (poljoprivrednih proizvoda).

Razlog je jednostavan, svaka balkanska država ima najveći spoljnotrgovinski bilans sa EU zemljama. Pa, kako bi EU-Merkosur ugovor mogao uticati na regionalno balkansko tržište:

Prvi mehanizam -  jeftini inputi u EU

Ukoliko Evropska unija "dobije" (što se negdje i očekuje) značajne količine jeftine soje, stočne hrane i prerađevina iz Brazila, neminovno dolazi do smanjenja cijena u EU stočarstvu.

Kvotirani (bescarinski) uvoz govedine može značajno oboriti cijenu svježeg mesa, mesnih prerađevina i ostalih delikatesa. To bi automatski značilo bolju pregovaračku moć EU mesnih industrija čije bi prerađevine potencijalno došle i do naših granica.

Može se nazreti i uticaj biljnih alternativa koje bi mogle postati značajno jeftinije i potencijalno ugroziti tradicionalne izvore proteina (mlijeko, meso, jaja) na Balkanu.

Drugi mehanizam - pritisak unutar EU

Ukoliko dođe do masovnijeg uvoza svježe govedine iz Brazila (što se takođe očekuje), tada lako može doći i do pada cijena mesa unutar Unije. Očekivani korak država članica može biti pojačavanje subvencija u stočarskom sektoru ili:

• traženje novih izvoznih tržišta,
• agresivnija komercijalna politika,
• a najvjerovatnije kombinacija navedenih poteza.

Pritisak od uvoza govedine i ostalog mesa iz zemalja Merkosura obaranjem cijene stvorio bi i pritisak na balkanske farmere.

Veća proizvodnja i niže cijene usmjerile bi dio mesa iz Unije prema tržištima koja nemaju snažne zaštitne mehanizme, a Zapadni Balkan upravo spada u takvu kategoriju.

Treći mehanizam - prehrambeni bum

I dok je stanje sa sirovom robom (poput mesa, mlijeka i sl.) u dobroj mjeri ograničeno, situacija sa izvozom prerađevina je potpuno drugačija.

Veći rok trajanja, mogućnost efikasnog transporta, stvaranje zaliha i odlično uvezana prehrambena industrija EU zemalja omogućava Uniji da cjenovno konkuriše i na ostala tržišta.

Tako bi potencijalnim dobijanjem jeftinije sirovine Evropska Unija mogla značajno da revidira cijenu svojih prerađevina. Jeftinija stočna hrana (soja, kukuruz) i meso (naročito II i III kategorije) iz zemalja Merkosura može dosta smanjiti cijenu koštanja u proizvodnji.

Višak prerađevina i pad cijene u EU vjerovatno bi potakno prerađivače iz članica da dio svojih viškova plasiraju na manje stabilna ekonomska tržišta.

Tržišta Zapadnog Balkana, koja već bilježe visoku uvoznu zavisnost u segmentu mesnih prerađevina, mogla bi osjetiti dodatni pritisak kroz niže cijene EU robe.

Može li se Zapadni Balkan uklopiti u ovakav sistem?

U jednoj riječi - teško. Bez EU integracija ili razvijanja sopstvenog tržišnog mehanizma, zemlje Zapadnog Balkana praktično nemaju šansu. Jer, proizvodnja u latinskoj Americi ima "neograničeno" zemljište, dobar pristup SAD-u i tehnologijama, velike investicije u agro sektor (koje često dolaze iz spoljašnjosti) i manje zahtijevne regulative (čak i od nas). To ih sve stavlja u inferioran poljoprivredni položaj ne samo za Balkan već i za ostatak Evrope.

Ipak, pridruživanje integracijama može potrajati, a privremena primjena ugovora već je počela. Koliko će tačno "naštetiti" poljoprivrednom evropskom i balkanskom tržištu odnosno agro sektoru - ostaje da se vidi.

Treba imati na umu da u ovakvim ugovorima često dobro prolaze velike i jake agrokorporacije, države sa izuzetno definisanim pravilima i sistemom te farmeri koji se na vrijeme prilagode. Ipak, za većinu ne zna se tačan uticaj.

Zaključak

Ukidanje carina kroz kvotirani uvoz na brojne proizvode iz Brazila, Argentine, Urugvaja, Paragvaja sa jedne strane i Evropske unije sa druge strane stvaraju pritisak koji će u zavisnosti od brojnih tržišni faktora biti dobar ili loš za zemlje balkanskog područja. Otvoreni sistem sam po sebi nije loš, ali ako regulacija tržišta nije baš najbolja kao kod nas - tada je svako otvaranje tržišta - otvaranje pandorine kutije.