EU-Mercosur: veliki sporazum ili velika neizvijesnost?

Poslije 25 godina pregovaranja, Evropska unija i zemlje južnoameričkog Mercosur-bloka — Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj — potpisali su početkom 2026. godine jedan od najvećih trgovinskih sporazuma u istoriji EU. Sporazum obuhvata slobodnu trgovinu i partnerstvo koje, ako bude ratifikovano, otvara tržište sa više od 700 miliona potrošača i ukida carine na veliki dio trgovine između EU i Mercosura.

Šta zapravo znači ovaj sporazum?

U srži se radi o tome da EU i Mercosur otvaraju svoja tržišta:

• EU će ubuduće moći da izvozi više svojih proizvoda u Južnu Ameriku, uključujući industrijske proizvode, poljoprivredna dobra i usluge.
• Mercosur zemlje dobiće bolji pristup ogromnom evropskom tržištu, posebno sa poljoprivrednim proizvodima kao što su govedina, soja, šećer i drugi agrarni proizvodi.

Ovaj sporazum se sastoji od Partnerstva (EMPA) i Privremenog trgovinskog ugovora (iTA), pri čemu iTA može početi da se primjenjuje prije nego što EMPA bude potpuno ratifikovan.

Aktuelna situacija — sporazum potpisan, ali još ne važi

Iako su EU i Mercosur formalno potpisali sporazum sredinom januara 2026., on još nije stupio na snagu. Sporazum mora proći kroz:

• Odobrenje Evropskog parlamenta
• Ratifikaciju od strane EU članica
• Ratifikacije u parlamentima zemalja Mercosura 

Burno ispred EU institucija - parlamentarci poslali ugovor Sudu

Parlament EU glasao je da se sporazum pošalje Evropskom sudu pravde (ECJ) jer postoje pravne sumnje da li ugovor u sadašnjem obliku u potpunosti odgovara EU Ustavu i standardima zaštite okoline i potrošača. To znači da će finalna ratifikacija biti odložena za nekoliko mjeseci ili čak godinama, dok sud ne odluči.

Glasanje je bilo dosta neizvjesno, jer je razlika u preglasavanju bila svega 10 poslaničnih glasova. Generalno, ljevica i desnica glasale su za slanje Ugovora Sudu pravde, dok je većina konzervativaca glasala protiv toga.

Iako bi tehnički sporazum mogao da se privremeno primjenjuje do odluke suda, komplikacije koje bi to proizvelo vjerovatno odbija Evropsku komisiju da krene u tom pravcu.

Zašto je sporazum važan za poljoprivredu?

Mogućnosti i koristi:

• Otvaranje južnoameričkog tržišta može značiti veću tražnju za evropskim poljoprivrednim proizvodima — posebno za onim visokokvalitetnim, kao što su vino, maslinovo ulje, sirevi i proizvodi sa zaštitom geografskog porijekla.
• EU očekuje rast izvoza svojih proizvoda Latinske Amerike, te potencijalno više radnih mjesta povezanih sa poljoprivredom i prehrambenom industrijom.
• Sporazum uključuje mehanizme praćenja tržišta i mogućnost privremenog uvođenja carina ako uvoz naglo naškodi evropskim proizvođačima.

Glavni rizici:

• Evropski farmeri strahuju od pritiska nižih cijena i većeg uvoza govedine, soje i šećera, jer Mercosur zemlje ove sirovine/namirnice proizvode u enormno velikim količinama.
• U nekoliko zemalja EU, posebno u Francuskoj i Poljskoj, poljoprivrednici su organizovali proteste protiv sporazuma, izjavljajući da bi on mogao ugroziti domaću proizvodnju i izazvati pad cijena i profitabilnosti u ruralnim sredinama.
• Kritičari tvrde i da standardi zaštite okoline i dobrobiti životinja u Mercosur zemljama nisu jednaki evropskim, pa bi jeftiniji uvoz mogao narušiti i uslove tržišne konkurencije.

Šta slijedi?

Za poljoprivrednike širom Evropske unije — pa i šire — ovaj dogovor predstavlja veliko globalno pitanje: kako balansirati otvorena tržišta i zaštitu domaću proizvodnju? Sporazum bi mogao dovesti do većih izvoznih mogućnosti i nižih cijena za potrošače, ali isto tako i do intenzivnije konkurencije za farmerе koji već rade u uslovima visokih troškova proizvodnje.

Trenutno, sporazum je u pravnoj fazi čekanja i konačna odluka Evropskog suda pravde i Evropskog parlamenta će značajno odrediti kada i da li će se on uopšte primijeniti u praksi.