Cicvara - tradicionalno jelo koje spaja generacije

Jelo koje je nekad bilo okosnica crnogorske, ali i mnogih balkanskih kuhinja. Jednostavno i hranljivo ostalo je i dalje na cijeni kako u etno restoranima, tako i kod pojedinaca.

Cicvara - tradicionalno jelo koje spaja generacije

Cicvara spada u ona jela koja se ne samo jedu, već doživljavaju. U njenoj jednostavnosti sabrane su sve pojedinosti djetinjstva, jutara na selu, okupljanja oko ognjišta i generalno - zajedništva. Cicvara budi ono što malo koje jelo ima - dugu tradiciju i uspomenu na dane kada je hrana značila mnogo.

Danas je važnost cicvare opstala gotovo samo u etno restoranima i ponegdje, na nekim selima. Njen povratak u svako domaćinstvo poželjno je iz sijaset razloga, a njena jednostavna priprema ne dozvoljava izgovore.

Porijeklo i značaj cicvare u balkanskoj kuhinji

Značaj cicvare ima ogromnu dimenziju kada se posmatra istorija balkanskih naroda. U siromašnim djelovima Balkana, poput velikog dijela Crne Gore, stare Hercegovine i Raške ali i ostalih, cicvara i jela poput cicvare (kačamak na primjer) bila su jela koja su othranila čitave generacije. Brzo su se spremala, bila izuzetno hranljiva i zasita što je ljudima omogućavalo da se bave teškom djelatnošću - poput stočarstva i zemljoradnje.

Sir, skorup (kajmak) i kukuruzno integralno brašno (negdje i pšenično) bili su prava kombinacija energetski jakog i proteinski bogatog obroka. Uz cicvaru se gotovo uvijek konzumiralo i kiselo mlijeko - probiotska namirnica koja je dodatno doprinosila hranljivoj vrijednosti obroka.

Šta je od sastojaka potrebno za cicvaru?

Za cicvaru su potrebna tri jednostavna sastojka:

  • voda
  • žuto kukuruzno brašno/kombinacija kukurznog i bijelog
  • stari skorup
  • punomasni kravlji sir (opcionalno)

Osim osnovnih sastojaka ponekad se u cicvaru dodaju i razni začini, međutim prava domaća cicvara ima najljepši ukus i miris kada je spremljena po "običnom" starinskom receptu.

Treba napomenuti da što su sastojci više "prirodniji" (skorup i sir od ovaca/krava sa ispaše, pravilno fermentisani, domaće kukuruzno brašno mljeveno na kamenom mlinu i sl.) to je i cicvara više tradicionalna i mnogo, mnogo ukusnija.

Priprema cicvare

Potrebni sastojci za 4 osobe:


  • Voda 600 ml
  • 
Integralno kukuruzno žuto brašno (bijelo brašno opcionalno, 50:50) 120 g

  • Ovčiji skorup iz mješine 400 g

  • Kravlji punomasni sir 100 g
 (opcionalno)

Priprema:


  1. Zagrijte vodu dok ne bude vruća (ne ključala).

  2. Dodajte 400 g starog skorupa
.
  3. Blago miješajte dok se skorup poptuno ne rastopi u vodi.
  4. 
Zatim polako dodavajte brašno, miješajući obavezno samo u jednu stranu (stari često kažu u smjeru kazaljke na satu).
  5. Vratite na vatru kuvajući je još 10-ak minuta, i vaša cicvara je spremna. Možete i prema osjećaju znati kada je gotova, a neophodno je da cicvara počne da "cvrči" i da je sjajnog izgleda.

Često se spominje da je cicvara gotova kada počne da cvrči odnosno kada "pusti mast". To je signal da se desila denaturacija mliječnih proteina uz želatinizaciju skroba iz brašna. Mast je sada na "slobodi", a cicvara "stabilizovana".

Najbolja je kada se jede sa šporeta, vruća, a najbolje ide uz domaće ovčije kiselo mlijeko. Dobro ide i uz domaću vareniku ili čak uz suvo meso. Za šta god da se oprdijelite, uživajte u ukusu ovog tradicionalnog jela.

Cicvara nije samo jelo, to je jelo koje budi nostalgiju, povezuje ljude i ima nevjerovatno dobar ukus. Vraća nas u vremena kada se sve dijelilo, kada je hrana bila "jednostavna", i kada se zajedno jela.

Možda baš zato i danas, kada se na stolu pojavi tanjir vruće cicvare, svi se makar na trenutak vraćamo onome što nas spaja - domu, zajedništvu i sjećanjima iz djetinjstva.