Koje su najbolje rase ovaca za crnogorske uslove?
Izbor između više od 500 rasa koje danas egzistiraju u svijetu u crnogorskim uslovima može se svesti na svega tri ili četiri. Slabo razvijena infrastuktura, slabo iskorišćavanje pašnjaka, malo tržište i prilično teški tereni ograničavaju ekonomsko opravdanje držanja velikog broja današnjih rasa.

Ovčarstvo u Crnoj Gori ima dugu tradiciju sa posebnostima koje se odnose na ekstremne temperaturne razlike, nutritivno kolebljive terene i naravno - ekstenzivan do poluintenzivan sistem proizvodnje. Kada bismo posložili sve navedeno u jedan red dobili bismo uslove koji su pogodni za izuzetno sužen broj rasa (za rentabilan uzgoj). Koja rasa bi u takvim uslovima bila optimalna, obezbijedila maksimalnu proizvodnju te dala najbolji finansijski povrat - ostaje glavno pitanje.
Danas su mješanci dvije autohtone rase najzastupljenija grupacija ovaca na crnogorskim terenima, a koje su to i da li su baš one prave - saznajte u nastavku teksta.
Najbolje rase ovaca za crnogorski teren?
Kako Crna Gora posjeduje već nabrojane karakteristike terena i mikroklime, a uz to predstavlja i malo tržište za ovaj sektor, tako bi i nabrajanje rasa moglo da se zaustavi na nekih 10-ak svjetski manje poznatih, ali dobro prilagodljivih. Ipak, pažnju ćemo usmjeriti na one glavne rase, gledajući ne samo prilagodljivost već i mogućnost uvoza, matični potencijal i naravno - očuvanje tradicionalnosti proizvodnje.
Pa da krenemo:
1. Pivska pramenka
Pivska pramenka je jedna od rijetkih crnogorskih autohtonih rasa dobre produktivne sposobnosti. Ujedno je najveća i najmlječnija autohtona rasa kod nas, a otpornost i prilagodljivost ekstremno visokim temperaturama stavljaju je u sam vrh soja pramenki. Najpoznatija je pramenka kod nas, i ima dugu tradiciju uzgoja u brdsko-planinskim predjelima.
Pivska pramenka ima odličan kapacitet za varenje kabastih hraniva lošeg kvaliteta, stabilne i dobro povezane noge i jake papke. To je čini gotovo idealnom rasom za pašnjački, ekstenzivni sistem uzgoja koji ju je upravo i oblikovao kroz istoriju.
Prednosti Pivske pramenke:
- dobra građa i proporcije tijela
- laka jagnjenja
- izdržljiva za ispašu
- osrednji prinosi mlijeka
- premije na autohtono grlo
- provjeren kvalitet mesa
Pivska pramenka ima odlične proporcije tijela koje joj omogućavaju lagano kretanje kako kroz kraške tako i visinsko-planinske predjele. Ima jake kosti, pravilno postavljene i tanke noge, izuzetno čvrste papke i dobar vilični aparat za duge perode ispaše. Sve ovo joj omogućuje da maksimalno koristi škrte crnogorske pašnjake, da sama traži hranu na pašnjacima, a i metabolički je prilično otporna na mnoge biljke/korove.
Sem toga, meso ove pramenke ima dugu tradiciju u ishrani lokalnog stanovništa, a nudi i odličan potencijal za plasiranje u okviru turizma. Provjeren kvalitet mesa lokalnih rasa često je sigurniji put ka marketingu u odnosu na uvozne i "nove" rase, gdje nekada i bolji kvalitet mesa može biti percipiran kao novi i nepoznat i s toga neprihvatljiv za potrošača.
Potencijalni problemi:
- relativno mala populacija
- slabiji prirasti
Mala populacija čistokrvnih pramenki može biti glavni problem za buduće ovčare koji se opredijele za ovu rasu. Danas u Crnoj Gori preko 80% "Pivske pramenke" ima krvi Sjeničke rase, tako da se broj onih čistokrvnih procjenjuje na svega par hiljada komada. Najveći broj zadržao se u okolini Pive, odakle i vodi porijeklo ovaj soj pramenke.
Slabiji prirasti kod Pivske pramenke jedna je od očiglednijih karakteristika, baš kao kod mnogih autohtonih ovaca. Ipak, treba imati na umu sistem uzgoja koji se primjenjuje, jer ekstenzivan sistem često maskira potencijal same životinje.
2. Sjenička pramenka
Sjenička pramenka potiče iz regiona Sjenice, u Srbiji. Ima posebno važno mjesto među pramenkama, jer je danas osim u matičnom predjelu, zastupljena po gotovo čitavoj Srbiji, djelovima Bosne i Hercegovine i izuzetno zastupljena u sjeveroistočnim i sve više zapadnim djelovima Crne Gore.
Razloga za to ima više, mada je glavni - najbolji prirasti kod jagnjadi među pramenkama, dobar kvalitet vune (danas ne tako značajan) i odličan kvalitet mesa. Za sve navedeno može se reći da je posledica njenog planskog meleženja sa, najviše njemačkom Virtemberg rasom, uz naravno poboljšane uslove držanja.
Prednosti Sjeničke rase:
- odlični prirasti i kvalitet mesa
- relativno visoka plodnost
- dobra prilagodljivost našim terenima
Sjenička rasa ima odlične predispozicije za crnogorski teren. Iako manje otporna u odnosu na Pivsku pramenku, ova rasa ima značajno veće priraste. Može se očekivati da idu i do 240 grama na dan (+30%). Takođe, broj jagnjadi može ići do 1,5 po ovci što je dosta dobro. Jagnjad su vitalna, brzo napreduju i generalno su otporna, iako slabije prema plućnim bolestima. Ovce su dugovječne, a ovnovi ove rase su posebno na cijeni. Rasa je to koja ima veoma jak potencijal za takmičenja (najviše ovnovi), a upravo ona doprinose i njihovoj cijeni na tržištu (kao priplodni materijal).
Soj sjeničke pramenke je dosta izdržljiv, značajno bolji od Virtemberg rase. Jagnjenja su uglavnom laka, i nije potrebna velika pomoć. Podnose različite terene, ali treba ih čuvati od vremeneskih nepogoda poput velikih kiša, a naročito pramenke koje su više oplemenjivane sa Virtembergom.
3. Romanovska rasa
Ruska rasa, Romanovska je jedna od sve više zastupljenijih rasa u samoj Evropi. Najpoznatija je po visokoj plodnosti koja joj je i donijela dosta veliku popularnost. Poznato je da romanovske ovce mogu da se jagnje i do 2 puta u jednoj godini, a da neke rekorderke u jednom jagnjenju mogu dati petoro jagnjadi. Ipak, ovo su rekordi, a "zlatna sredina" za romanovsku je oko 2,5 jagnjeta po jednom jagnjenju.
Prednosti Romanovske rase:
- policikličnost
- otpornost prema niskim teperaturama
- vrlo dobra prilagodljivost
- zadovoljavajući kvalitet mesa
Glavna prednost Romanovskih ovaca odnosi se na izuzetno visoku plodnost koja je rezultat genetike koja je išla u tom pravcu. Sa jedne strane dobra građa tijela, ali i dobar apetit i mogućnost konzumiranja velikih količina hrane omogućuje dobru konceptualnost u priplodu.
Za crnogorske terene Romanovska rasa se našla među prvih 3 upravo zbog svoje plodnosti, ali i lake građe tijela. Ovo omogućava vrlo efikasno iskorišćavanje velikih pašnjačkih površina. Takođe, zbog svoje visoke plodnosti može se proporcionalno uzgajati manje ovaca, a dobiti isti broj jagnjadi u odnosu na ostale rase.
Takođe, odlično podnosi oštre zime, što je još jedan atribut koji je preporučuje za držanje u sjevernim predjelima Crne Gore. Ipak, ovdje treba paziti, jer ovce uzgajane u dobrim uslovima često postepeno gube ove karakteristike (prilikom nabavke - Romanovske ovce iz Češke mogu se značajno razlikovati od onih uzgajanih u Jaroslavskoj, autohtonoj oblasti ove ovce koja se nalazi u Rusiji).
Kvalitet mesa je zadovoljavajući, mada ne i odličan, pa je rasa namijenjena primarno za povećanje plodnosti. Romanovska je rasa posebno interesantna za ukrštanje sa lokalnim manje produktivnim rasama. Neće ugroziti kvalitet mesa, ali će značajno povećati plodnost.
Nedostaci:
- Skupa rasa
- Osrednji kvalitet mesa
- Zahtijeva obilnu ishranu
Jedan od najčešćih nedostataka Romanovske rase u našim uslovima je nedovoljna energetska i proteinska "gustina" obroka. Na ovaj način Romanovska ovca podbaca u priplodu, jagnjad slabije napreduje, a kvalitet mesa se pogoršava. Još jedna zamka u koju se često upada jeste kupovina neprovjerene rase, značajno jeftinije, koja ustvari nije čistokrvna već melez Romanovske rase sa autohtonim rasama.
4. Virtemberg - rasa za ozbiljniju proizvodnju mesa
Virtemberg je rasa ovaca u tipu merina, i to Njemačkog. Takođe, kao što je i spomento rasa je to koja je učestvovala u oplemenjivanju Sjeničke pramenke, ovce koja je danas ekonomski najznačajnija pramenka na ovim prostorima.
Prednosti Virtemberg rase:
- odličan kvalitet mesa
- izuzetno povoljan odnos mesa i kostiju
- vrlo brzi prirasti kod jagnjadi u tovu
- pogodan kako za poluintenzivan tako i intenzivan sistem proizvodnje
- infrastruktura dobro razrađena
Virtemberg je rasa koja je široko zastupljena u našem neposrednom okruženju (naročito u Srbiji). Dobro se prilagodila klimatskim uslovima u toj zemlji, što već daje pozitivan znak da se može uzgajati i na području Crne Gore. Takođe, to daje dobar osnov za lakšu nabavku grla, jednostavniji uvoz i mogućnost razmjene/kupovine genetičkog materijala.
Virtemberg rasa daje meso izuzetnog kvaliteta, odličnog trupa i odnosa meso - loj, a uz to ima i odličan kvalitet vune. Nije naročito plodna rasa, pa ipak plodnost je bolja od autohtonih pramenki.
Nedostaci:
- plućne bolesti
- zahtijeva skuplji smještaj
- pogodna za manje geografske oblasti u Crnoj Gori
Virtemberg nije idealna rasa za crnogorske predjele, zbog čega je i stavljena na poslednjem, četvrtom mjestu naše liste. Ipak, morala se naći, jer je u odnosu na druge intenzivne rase daleko otpornija (teksel, rambuje, frizijska rasa).
Osim toga, Virtemberg je odličan za ukrštanje (što je već dokazano sa Sjeničkom pramenkom), a lakša nabavka priplodnih grla i već provjerena adaptibilnost na terenima i tržištu Srbije daje određenu sigurnost budućim uzgajivačima ove rase.
Crnogorski su predjelu specifični kako na geografskom tako i na nutritivnom nivou. Pretežno slabija vegetacija, velike nadmorske visine i strm teren zahtijevaju rase otporne na bolesti papaka, životinje sa jakom i čvrstim konstitucijom, prilagođene kako visokim tako i niskim temperaturama, oscilacijama i čestim i iznenadnim vremenskim nepogodama (ljetnje kiše).
Izbor rase treba biti prevashodno podređen terenu i lokalnim klimatskim uslovima. Na ravničarskom i umjerenom terenu okoline Nikšića i Danilovgrada može se probati sa Virtembergom i Romanovskom ovcom, dok se na oštrom sjeveru preporuka daje za držane autohtone Pivske pramenke, Sjeničke rase, a moguće i ukrštanje tih rasa sa plemenitim rasama.