Burska koza - stvorena za meso

Burska - mesnata rasa koza

Burska koza spada u jednu od najpopularnijih rasa koza za proizvodnju mesa. Ima odličan kvalitet trupa, bez previše zamašćenosti, a tovne sposobnosti su joj značajno izražene. Pa idemo redom, i prvo od toga - kako i gdje je nastala?

Istorija Burske rase

Burska rasa vodi porijeklo od autohtonih južnoafričkih koza. S početka 20. vijeka, dakle prije nešto više od 100 godina, intenzivnom selekcijom domaćih afričkih koza stvorena je Burska rasa. Pominje se da je kroz istoriju bilo uvoza nekih evropskih, indijskih i angorskih koza, mada je potvrđeno da je glavna genetska osnova Burske rase proizašla upravo iz domaćih autohtonih populacija koza.

Južnoafričko udruženje uzgajivača Burskih koza (SA Boer Goat Breeders’ Association) osnovano je 1959. i od tada postoji službeni standard za rasu (među kojima i tipična - idealna boja: bijelo tijelo + crvenkasta/narandžasta glava).

U skromnim uslovima Južne Afrike Burska koza se pokazala dobrom alternativom domaćim populacijama koza i tako stekla svoju reputaciju. Imala je veće tovne sposobnosti, a gotovo istu otpornost na klimatske uslove. Uz to, u Africi je s početka 20. vijeka pa i dan danas velika potražnja za mesom, a ova koza upravo nudi to - kvantitet i kvalitet mesa.

Od kraja 20. vijeka Burska koza se počela izvoziti u brojne zemlje svijeta (Australija, Novi Zeland, SAD, zemlje Afrike i Azije) gdje se najčešće koristila da poboljša mesnate osobine domaćih populacija koza. Takođe, izvozila se i u neke evropske zemlje, odakle se proširila i na područje Balkanskog poluostrva.

Karakteristike rase

Tjelesne dimenzije

Burska rasa koza je osrednjeg formata tijela. Ima izražene dubine koje se najlakše uočavaju u predjelu grudnog koša. Koze su srednjeg rasta, kratkog i jako dobro razvijenog vrata (mesnat vrat), te izuzetno razvijenih, ali malih i snažnih nogu.

Stomak je dobro razvijen, punog i okruglog oblika što je karakteristika koja ukazuje na tovni karakter rase.

Glava je mala i puna, dosta kratka, sa blago ispupčenim profilom koji se javlja kako kod mužjaka tako i kod ženki. Nozdrve su prilično male sa dobro razvijenom vilicom.

Uši su velike i položene, a oči sitne i sjajnog izgleda. I mužjaci i ženke imaju rogove, s tim što su kod mužjaka, prirodno, mnogo izraženije razvijeni.

Veličina i težina

Burska rasa je, kao što je i istaknuto, osrednjeg rasta, ali snažne konstitucije. Osrednji rast nekada može zavarati, jer je rasa to velike tjelesne mase. Tako ona kod odraslih, zrelih mužjaka premašuje 120 kg (110-135 kg), dok su ženke nešto lakše 90 - 100 kg. Postoje primjerci gdje mužjaci mogu dostići i 160 kg, a ženke 120, međutim standardna tjelesna masa ove rase je značajno niža.

Sa ovim rasponom mase, koze Burske rase spadaju u jedne od najtežih koza u svijetu i po tom principu daju i najveće količine mesa po grlu.

Slika 1.

Temperament

Burske koze važe za jedne od najpogodnijih što se tiče samog uzgoja. Imaju miran temperament koji je djelimično u sprezi sa metabolizmom kod tovnih rasa (usporen, miran i bez prevelike reakcije na stresne situacije).

Ovaj karakter selektivno je razvijan tokom dugogodišnje selekcije južnoafričkih i stranih genetičara koji su uspjeli da stvore rasu sa kojom je prilično lako manipulisati. Njen temperament može se porediti sa temperamentom Sanske koze.

Boja rase

Rasa je prepoznatljiva po crvenoj do narandžastoj boji glave i vrata te bijeloj boji tijela. Osim ove, u praksi se javljaju i druge boje više karakteristične za matično mjesto razvoja - Južnu Afriku, dok se u razvijenim zemljama gotovo u potpunosti prešlo na standardnu crveno bijelu boju dlake.

Glava je podužno bijele boje, i obuhvata dio od nozdrva pa do čela. Može biti i drugih bijelih "biljega" po glavi (poput one na slici 1.) Uši i ostali dio glave (obrazi), kao i vrat su crvene do narandžaste boje. Ostatak tijela prekriva kratka bijela dlaka.

Proizvodnost

Rast i dnevni prirast (ADG)

Tovne sposobnosti kod rasa poput Burske su maksimalno izražene. U kozarstvu Burska važi za jednu od najbrže rastućih koza.

Prosječni prirasti na ekstenzivnim farmama u Africi su negdje oko 160-170 g/dan. Ipak, kada se ista jarad stave u komercijalni tov, tada premašuju 200 g (grafikon 1). Što je veća intenzivnost tova (više koncentrovanih hraniva, bolje strategije odbijanja jaradi, manje kretanje i više kvalitetne hrane) tada prirasti prirodno idu blizu 230 grama, što je izvanredno u kozarstvu. 

 Grafikon1.

Kvalitet mesa

Glavna osobina Burskih koza je izražena mesnatost trupa, sa manjom zamašćenosti istoga. Ne treba zaboraviti ipak da meso nije previše "krto" te da kod trupa od Burske koze ima određeni dio masti koji je poželjan. Takođe, randman mesa kod mladih jaradi je preko 60% (u klasičnom tovu do 57%), a odnos mesa i kostiju značajno povoljniji u odnosu na druge rase. Ovo ukazuje na praktično vrhunski kvalitet Burskih jarića, gdje se za dva do tri mjeseca može dobiti i do 19 kg kvalitetnog jarećeg mesa.

Proizvodnja mlijeka

Burska rasa pripada tovnom tipu koza, i kao takva najbolje rezultate daje u proizvodnji mesa. Mnogi, međutim ističu njene pozitivne karakteristike u proizvodnji mlijeka, za koje bi se reklo da su više sporadični, nego ustaljeni slučajevi. Pa ipak treba priznati određenu, dosta dobru sliku kada se gleda proizvodnost mlijeka kod Burske rase.

Naime, u laktaciji koja traje 120 dana koze ove rase mogu dati od 150 pa do čak 300 kg mlijeka. Proizvodnja mlijeka na dnevnom nivou u prosjeku je 1,5 kg, i dovoljna da podupre brze priraste kod jaradi. Postoje i grla koja daju i 2, pa i 2,5 kg ali to je pojedinačni rezultat ili moguće da je u pitanju miješanje krvi sa mliječnim kozama (meleženje).

Treba znati da u ekstenzivnom držanju Burska koza ne može dati toliko mlijeka. Ovo potkrepljuje i studija Idamokoroa i sar. (2017.)* koja izvještava o prosječnoj proizvodnji mlijeka od svega 0,73 kg na dan.

Mlijeko može biti dosta masno (do 5%), što je genetska predispozicija mnogih tovnih rasa. Takvo mlijeko obezbjeđuje "jači" rast malih jaradi. Međutim, poznato je da na masnoću mlijeka uticaj ima genotip, pa neke Burske koze mogu imati i 6% mm (mliječne masti), dok druge mogu imati svega 2,9-3,0%. Ovdje, naravno, veliki uticaj ima i ishrana koza.

Plodnost i reprodukcija

Pubertet se kod Burskih jarčeva javlja već sa 5 do 6 mjeseci. Jarčevi se već mogu koristiti u tom periodu, mada u praksi uzgajivači često čekaju makar 9 mjeseci kako bi se mogli maksimalno koristiti.

Kod ženki je nešto drugačija situacija, jer polnu zrelost koze dostižu sa 10-12 mjeseci uzrasta. U dobrim uslovima odgoja u Zapadnoj Evropi Burska koza može dati blizance u 60% slučajeva. To znači da genetska plodnost kod Burske rase možda ide i do 200%. U prosjeku, ova koza na svijet ipak donosi 1,1-1,3 jareta.

Jarad su živahna, prilično otporna i brzo napreduju. Materinske osobine su kod Burske koze odlično izražene, sa mirnim temperamentom kako prema svojim tako i prema drugim jaradima.

Sinhronizacija estrusa i vještačka oplodnja mogu se bez problema uvesti kod ove rase što ukazuje na njenu svestranu ulogu u različitim sistemima (od ekstenzivnog pa do intenzivnog). Sinhronizacijom estrusa mogu se dobiti tri jarenja za dvije godine (slično kao i kod nekih rasa ovaca). To znači da bi u idealnim uslovima Burska koza mogla da da gotovo 2 jareta u jednoj godini, odnosno 3 jareta u elitnim stadima.

Stopa koncepcije kod ove rase je visoka i kreće se u granicama od oko 90%.

Otpornost i adaptibilnost

Burska rasa koza pokazala se izuzetno otpornom na sušne do polusušne predjele. Takođe, ima izvanrednu mogućnost da koristi nisko rastinje (grmlje), ali ne na visokim terenima. Najidealnija staništa za ovu rasu su ona koja počivaju na stepama i blago brdovitim predjelima.

Sem toga, dobro postavljeno vime praktično onemogućava bilo kakvu povredu, omogućavajući sa druge strane lakšu manipulaciju kozama na različitim, pa i zahtijevnim terenima.

Za Burske koze je poznato da su prilično otporne na parazite. Uzmimo kao primjer istraživanje iz Indonezije koje je poredilo autohtonu indonežansku Kačang kozu sa Burskom i ukrštenom Burskom kozom. Istraživači S. Elieser i dr.** utvrdili su da su Burske koze otpornije na parazit Haemonchus contortus od autohtone Kačang rase koza.

Burska koza, u zaključku, donosi odličan kvalitet mesa, brze priraste i dobru plodnost. Sa svojim mirnim temperamentom i odličnom otpornošću, Burska koza je gotovo za svakoga ko hoće da popravi kvalitet kozjeg mesa, da započne sa novom tovnom rasom ili jednostavno da drži koze za svoje potrebe.

• *Emrobowansan Monday Idamokoro, Voster Muchenje, P.J. Masika, Sustainibility 2017, Yield and Milk Composition at Different Stages of Lactation from a Small Herd of Nguni, Boer, and Non-Descript Goats Raised in an Extensive Production System
• **S. Elieser, Hartati Hartati, M.F. Nasrulloh, R. Hutasoit, A. Herliatika i E. Handiwirawan, Journal of Animal and Feed Sciences, 34, 1, 2025, 29–41, Resistance of Boer and Kacang goats and their crosses to Haemonchus contortus infection (