Priprema za ispašu

Važnost pravilne ispaše

Polako dolazi vrijeme ispaše domaćih preživara poput krava, ovaca i koza, pa je potrebno podsjetiti se nekih od osnovnih postulata kada je u pitanju ovako važna praksa.

U pojedinim djelovima naše države ispaša je već počela, u nekima se stočari još uvijek pripremaju, dok je na krajnjem sjeveru još uvijek rano za nju.

Ipak, gotovo da je uvijek dobro vrijeme da se priča o ispaši i pašnjacima imajući u vidu da je ovaj vid obezbjedivanja hrane za domaće životinje daleko najzastupljeniji kod nas. Bilo da se radi o govedarstvu, ovčarstvu ili pak kozarstvu, osnovni postulati važe i za goveda i za ovce i za koze podjednako, sa ponekim modifikacijama.

Evo i liste glavnih zadataka koje treba uvrstiti u pripreme za proljećnu ispašu:

Postepeni prelazak

Postepeni prelazak sa zimske ishrane bogate suvim kabastim hranivima na svježu travu prva je tačka na koju se treba obraćati pažnja. Razlog tome leži u potpuno drugačijem hemijskom i anatomskom sastavu trava u odnosu na suva hraniva, pa čak i u odnosu na silažu.

Dijareja, nadun, razni poremećaji varenja, disbioza mikroflore buraga, grčevi mišića, a posljedično i smanjena proizvodnja najčešći su problemi naglog prelaska sa zimske na proljećnu ispašu. Iskorišćavanje pašnjaka mora biti postepeno, pažljivo isplanirano i prilagođeno samim životinjama.

Prelazak sa zimske na ljetnju ishranu organizuje se kroz četiri postupka:

• pregled stanja pašnjaka – jako bitan, sa naglaskom na visinu trava od minimalno 15 cm, pašnjak takođe treba biti sa što manjim prisustvom korova;

• miješanje hraniva - izjutra prije ispaše davanje količine sijena u iznosu od 1/3 ukupnih energetskih potreba, minimalno 0,35 kg za male preživare te 2-3 kg za krave;

• postepeno produžavanje vremena na ispaši - dobra praksa može biti da se svaka tri dana vrijeme na pašnjacima produžava za jedan sat;

• praćenje zdravstvenog stanja - veoma bitna stavka koja omogućava pravovremeno djelovanje i sprečavanje potencijalnih komplikacija.

Obezbjeđivanje vode i povećanje obične soli

Voda ostaje značajan činilac u ovom prelaznom periodu ishrane. Dovoljna količina vode naročito je značajna jer umanjuje stres te smanjuje neminovnu disbiozu koja se dešava u digestivnom traktu životinja na ispaši. Bitno je spriječiti dehidraciju tako što će životinjama voda biti dostupna minimalno dva puta na dan.

So je još jedan dodatak na koji treba obratiti pažnju. Zimska ishrana sadrži manje količine soli, kako zbog vrste hraniva tako i zbog smanjenih potreba životinja. Međutim u periodu koji slijedi potrebno je povećati stočnu, morsku ili drugu so (NaCl so), kako bi se popunile zalihe za jodom, te obezbijedile količine dva važna jona - natrijuma i hlora. Ova posljednja dva smanjiće rizik od hipomagnezijemije, koja može nastati zbog viška kalijuma iz svježe trave, regulisati osmoregulatorne procese u organizmu i naravno bolje prilagoditi životinje novim uslovima.

Parazitska oboljenja

Dolazak proljeća značajno povećava mogućnost pojave parazita kod domaćih životinja, a naročito ovaca. Endogeni i egzogeni paraziti mogu biti veliki problem za stočarsku industriju, potkopati zdravlje životinja i ugroziti kvalitet i kvantitet proizvodnje. U vezi sa tim treba uvesti neke dobre prakse koje umanjuju mogućnost za pojavu ovih štetočina, a to su:

- antiparazitska zaštita životinja - preventivni program mora biti dobro isplaniran;

- izbjegavanje močvarnih i područja koja su dugo bila poplavljena;

- ostale metode poput rotacione ispaše.

Organizacija pašnjaka i režima ispaše

Najbolja strategija što se tiče ispaše ubjedljivo je rotacija stoke na pašnjacima podijeljenim na više djelova - rotaciona ispaša. Takav vid ispaše na duže staze daje nesagledive prednosti jer pored zadovoljavanja hranljivih potreba životinja, on cilja na dugoročno zdravlje pašnjačkih trava i gornjeg dijela zemljišta, sprečava erozije, nestajanje biljnih vrsta i ostalo. Takav sistem osigurava i veću kontrolu u ishrani stoke, a sveukupno povećava efikasnost u proizvodnji.

Tokom proljeća je karakteristično naglo smjenjivanje temperaturnog, vazdušnog i padavinskog režima. Sve ovo predstavlja rizik za mlade i tek rođene životinje, bolesne i životinje koje su na vrhuncu proizvodnosti. Naročito opasno djeluje kombinacija padavina u sadejstvu sa jakim vjetrom i još uvijek niskim temperaturama, pa treba spriječiti ili makar umanjiti njihov djelovanje. Neka od zaštita bilo prirodna (šuma) ili napravljena (nadstrešnica) mogu biti od pomoći.