Otpočinjanje pripreme za prvu kosidbu livada

ažurirano: maj 2026.

Kosidba - najvažnija operacija?

Kosidba spada među najznačajnije radove u stočarstvu, a ujedno je i jedna od najtežih operacija na farmama. Ona podrazumijeva dosta velike organizacione pripreme, poslove oko kasnijeg skladištenja, ali i pravilnog iskoriščavanja pokođene livade ili pašnjaka. Kosidba, takođe, donosi i logističke probleme, a poskupljenje cijene goriva u drugom kvartalu ove godine, donekle vrši pritisak na farmere.

Ipak, kosidba se mora završiti - i to zna svaki farmer, a kada je idealno vrijeme i na šta obratiti posebnu pažnju - čitajte u nastavku.

Prvi otkos - najvažniji?

Prvi otkos nije samo najvažniji po kvalitetu i obimu, već takođe može imati uticaj na kvalitet budućih prinosa. Jer, nepravilna kosidba u maju/junu znači i potencijalne probleme u kasnijem iskorišćavanju travnjaka.

Prvi otkos trebalo bi početi prije cvjetanja biljaka, specifično - u vremenu klasanja trava te u fazi početnog cvjetanja mahunarki. U periodu klasanja trava i početnog cvjetanja mahunarki, biljke imaju najveći sadržaj sirovih proteina, ali i najmanji sadržaj sirovih vlakana što značajno poboljšava probavljivost kod životinja.

Osim proteina, veći je i sadržaj mineralnih materija, vitamina i esencijalne linolne kiseline.

Sa druge strane prerana kosidba često vodi ka značajno slabijim prinosima sijena, pa ekonomska računica često ne opravdava dobijeni kvalitet. Takođe, upitan je i kvalitet samog sijena, jer na primjer, u fazi pupanja mahunarke su mekane što otežava isparavanje vode, vodi zadržavanju vlage unutar sijena, što kasnije može završiti pojavom plijesni unutar sijena.

Grafikon 1. Na osnovu agronomskih principa upravljanja travnjacima (Frame, 1992; Hopkins, 2000) i extension literature, prikazan je relativni pad nutritivne vrijednosti travnjaka sa sazrijevanjem biljaka.

Regeneracija zemljišta - bitna za buduće otkose

Regeneracija zemljišta i biljaka ključna je za kvalitet narednih otkose. Prvi otkos je posebno važan, jer može imati najveći uticaj na oporavak i dalji razvoj biljaka u odnosu na ostale otkose tokom vegetacije.

Zbog toga je kod leguminoza, poput lucerke, crvene i bijele djeteline važno sačekati da najmanje 25% biljaka procvjeta prije prvog košenja. Kod narednih otkosa košenje se može obaviti i nešto ranije, jer su biljke tada otpornije i brže se regenerišu.

Pravo vrijeme za kosidbu

Nakon sagledavanja stanja sa pašnjakom i određivanja datuma u skladu sa fazom rasta kod biljaka, treba odrediti pravo vrijeme za kosidbu. U zavisnosti od tehničkih uslova i mogućnosti farmeri sami mogu kositi travu, ili se oslanjati na tržište i tražiti usluge košenja. Svakako da je najbolja opcija korišćenje svojih mašina, gdje je mnogo lakše podešavanje visine kosidbe trava, više pažnje posvećene očuvanju strukture zemljište i naravno - izbjegavanje sabijanja pokošene travne mase.

Košenje kako prvog tako i ostalih otkosa treba obavljati isključivo po suvom i, poželjno, blago vjetrovitom vremenu. Kosidbu treba planirati u jutarnjem dijelu dana, pa ipak ne previše rano. Vlaga na livadama može uzrokovati smanjenje kvaliteta sušenja i krajnjeg kvaliteta sijena.

"Idealni" opseg vremena za kosidbu može biti 9-12h, dok se košenje po potrebi može nastaviti i do 15h. Trebalo bi izbjegavati kasniju kosidbu, jer usporava provenjavanje, a kasnije otežava spremanje kvalitetnog sijena.

Takođe, još jedna bitna stavka odnosi se i na dugoročnu prognozu. Kako travi treba više dana da se prosuši to upućuje da barem 2-3 sledeća dana budu sunčana i topla. Ovo omogućava potpuno sušenje, a izbjegavaju se mnogobrojni problemi vezani sa naknadnim vlaženjem pokošene mase.

Kada se radi o većem rodu trave i većim otkosima, tada je potrebno vršiti okretanje sijena. Ovo se radi kako bi se ujednačilo sušenje travne mase, te spriječilo zaostajanje vlage u donjim slojevima sijena. U ovom dijelu se mora voditi računa da se masa previše ne rastresa kako najkvalitetniji dio (list) ne bi završio van sijena.

Cilj sušenja - 15% vlage

Cilj svakog sušenja jeste smanjenje sadržaja vlage u materijalu, pa tako i u sijenu. Prirodna vlaga u travama kreće se od 65 pa do 90%. Najkvalitetnije materije upravo se nalaze u "soku" biljaka, odnosno u njenoj vlazi, te je cilj da se smanjenjem vlage smanji udio čiste vode, ali ne i korisnih jedinjenja u njoj.

Najbolji način da se sačuvaju hranljive materije, a istovremeno smanji sadržaj vode u biljnoj masi odnosi se na:

• postepeno i ravnomjerno sušenje
• izbjegavanje gaženja pokošene mase
• izbjegavanje presušivanja

Optimalna vlaga u sijenu trebalo bi da bude 15%, izbjegavati gornju granicu od 17%, ali i donju od 13%.

Procenat vlage zavisi i od načina na koji će se sijeno skladištiti, pa tako za veće bale dozvoljava se nešto manji procenat vlage od 12% (otpimalno 13-14%), za manje bale i nešto viši sadržaj vlage (do 17%).

Za tačno mjerenje vlažnosti preporučljivo je koristiti higrometar - specijalni uređaj za mjerenje vlage u sijenu. Sa druge strane može se pribjeći i nekima od dobro poznatih metoda vizuelne, taktilne i druge prirode (saznajte kako izmjeriti vlagu sijena kod kuće u tekstu Kako na jednostavan način odrediti vlažnost sijena)

Vizuelni pregled - najbrži način

Vizuelni pregled je najbrži način da se utvrdi djelimično tačno stanje sa suvoćom kod sijena. Ovaj način podrazumijeva pažljivo posmatranje boje sijena iz različitih "dubina".

Svijetlo-zelenkasta do žućkasta boja često je dobar znak koji ukazuje na optimalnu suvoću (15-18%), a tamnije smeđe boje i zlatno žute ukazuju na prekomjerno sušenje (ispod 12%). Sa druge strane, tamnozelena boja ukazuje na još uvijek vlažno sijeno (često preko 21%).

Vizuelna procjena ne obuhvata samo boju, već i debljinu stabljika pojedinih vrsta biljaka. Tako pregled stabljike lucerke ili crvene djeteline može biti dobar indikator suvoće sijena, jer se sporije suše.

Taktilna metoda - pouzdanija dopuna vizuelnim metodama

Još jedan pogodan način za provjeru suvoće sijena je prelamanje i uvrtanje stabljike od trava. Postupak se izvodi tako što se uzme manja količina sijena sa livade i prelomi se u ruci. Ako stabljike lako pucaju (poput štapića), a listovi se rasipaju i lako otpadaju - to je siguran znak da je sijeno presušeno (ispod 12%). Isto tako, ukoliko se stabljike savijaju (a lišće ne otpada nikako), tada je sijeno vlažno.

Da bi sijeno bilo dobro osušeno treba da “škripi” pod prstima, lišće da ostane u sklopu stabljika i malo teže da se odvaja od njih.

Pravilna regeneracija zemljišta nakon kosidbe

Nakon završetka košenja i skladištenja/prodaje/korišćenja pokošenog sijena, trebalo bi se okrenuti regeneraciji zemljišta. Pristup treba biti pažljiv, dobro isplaniran i dosledan. Svaka greška nakon košenja, a može ih biti puno, uzrokuje slabiji rast, nizak kvalitet travne mase, komplikovaniju kosidbu narednih otkosa i druge probleme.

Šta se podrazimijeva pod pravilnom regenracijom?

Period regeneracije obuhvata period od završetka kosidbe prvog otkosa pa do narednog (drugog) otkosa jedne livade, pašnjaka ili katuna. U ovom periodu dolazi do intenzivnog obnavljanja vegetativnog dijela biljaka na livadama.

Biljke se obnavljaju, prikupljaju hranljive materije za ubrzan rast i razvoj i zahtijevaju “odmor”. Period odmora ključan je, jer bez njega nema dobre rodnosti i hranljivosti sijena, održivost ekosistema slabi, a ekonomske posledice mogu biti ozbiljne kako godine prolaze.

Regeneracija mora biti uslađena sa potrebama biljaka, a podrazumijeva:

1. izbjegavanje napasanja stoke
2. đubrenje osokom ili KAN-om
3. zalivanje - prema mogućnostima i po potrebi

• Izbjegavanje napasanja stoke je glavna mjera koja treba da omogući "oštećenim" biljkama da se regenerišu. U fazi poslije kosidbe, biljke su u izuzetno osjetljivom trenutku, jer tada počinje obnova njihovih vegetativnih djelova. Gaženje od strane životinja i njihova ispaša posebno, nimalo ne doprinose regeneraciji, a kao rezultat često se u praksi javlja smanjenje korisnih biljnih vrsta na livadama ili pašnjacima. Osim stoke, trebalo bi izbjegavati i unošenje teških mašina na livadama i obavljanje drugih operacija koje nisu neophodne.
• Đubrenje livada osokom i/ili KAN-om dobar je način podsticanja brže regeneracije kod tek pokošenih livada. Na ovaj način se obezbjeđuju neophodne hranljive materije u vidu azota, fosfora i kalijuma. Naročito je kritičan azot koji doprinosi vegetativnom bujanju biljne mase, pa ipak niti sa njim ne bi trebalo pretjerivati.
• Osoku bi trebalo razblažiti sa vodom i tretirati livadu kada nije kišno vrijeme, a mineralna đubriva dodavati u količini 30-50 kg/ha sasvim je dovoljno.

Zalivanje je još jedna dobra strategija kada se radi o sušnim predjelima. Ipak, operacija je to koja iziskuje određene resurse i koja često nije toliko isplativa u našim sistema uzgoja. Međutim, ukoliko postoji mogućnost, zalivanje daje izuzetno dobre rezultate ne samo u masi, već i u kvalitetu buduće trave, podržava rast mladih i korisnih biljaka i sprečava eroziju.

Zaključak

Prvi otkos može biti jedini, ali i samo jedan u nizu u toku jedne sezone. Njegova važnost često je zanemarena, iako važi za najproduktivniji, ali i u hranljivom mjerenju - najvredniji otkos. Prilikom prve kosidbe mora se voditi računa o pravilnom vremenu, vremenu fenofaze kod biljaka te naravno da se obezbijedi i dobra regeneracija zemljišta.