Kvalitet sijena - kako ga sačuvati?

Sijeno kao kabasto hranivo ključno je za dobro varenje, održavanje zdravlja i produktivnosti kod grla. Mogućnost konzumiranja velikih količina i generalno velika zastupljenost ovog hraniva i njegova multipraktiktičnost, nameće obavezu kod proizvođača da sijeno bude kvalitetno, bez štetnih materija i pravilno skladišteno.

Kabasta hraniva igraju ključnu ulogu u ishrani krava, ovaca, koza i konja. Ona mogu biti različitog porijekla, različitog sastava, a samim tim imaju i  različitu namjenu. Pa ipak jedno se izdvaja kao posebno - sijeno.

Sijeno u ekstenzivnom i poluintenzivnom sistemu stočarske proizvodnje igra centralnu ulogu, iako posljednjih decenija neka druga hraniva teže da preuzmu primat. Kako god, sijeno da bi ispoljio sve svoje pozitivne aspekte na proizvodni ciklus kod životinje - mora biti kvalitetno.

Kako sačuvati kvalitet sijena?

Kvalitet sijena može biti dobar samo ako se ispoštuju preduslovi, uslovi, a kasnije i njegovo pravilno korišćenje. Kvalitet počinje već sredinom jeseni kada se po pravilu livade prihranjuju - stajnjakom. Održavanje livade poput izbjegavanja pretjerane ispaše, te dovoljna regeneracija zemljišta glavne su brige tokom većeg dijela zime. Kasnije na red dolazi i odluka kada početi sa kosidbom.

Nakon kosidbe i sušenja, sijeno se pravilno skladišti i to najbolje u zatvorenom prostoru u dobro izolovanom objektu. Prevelika količina vlage negativno utiče na kvalitet, jer sijeno vrlo lako "kupi" višak vlage iz vazduha, pa pojava buđi i mikotoksina postaje problem.

U zavisnosti od toga da li je sijeno u rinfuzi ili je balirano, zavisi i dalje čuvanje. Sačuvati ga u baliranom stanju može biti lakše, jer takvo sijeno ne zauzima mnogo prostora, lakše se manipuliše njime ukoliko dođe do potencijalnih problema, a takođe je i moguće ranije utvrditi neke od anomalija. Sve u svemu, sijenu se mora posvetiti odgovarajuća pažnja.

Pregled sijena - miris glavni simptom

Kada se promatra i analizira stanje sa sijenom u štali, hangaru ili nekom zatvorenom objektu, uvijek se počinje od mirisa. Neugodan, kiseo, miris koji podsjeća na vlagu i buđ i - generalno - bilo koji miris koji odudara od svježeg mirisa trave, dovoljan je razlog da se posumnja na početak kvarenja ovog kabastog hraniva.

Analiza izgleda

Analiza izgleda odnosi se na posmatranje sijena i utvrđivanje stepena odudaranja skladištenog u odnosu na svježe dopremljeno/spremljeno sijeno. Boja kvalitetnog sijena je od svijetlo do tamno zelenkaste, rastresite, ali vlaknaste i povezane strukture. Boje kao sto su sivkaste, kafenkaste i boje koje idu ka crnoj smatraju se opasnim i potencijalno toksičnim za životinje. Takvo sijeno vjerovatno je u poodmakloj fazi degradacije od strane široke lepeze mikroorganizama među kojima se izdvajaju i neke gljivice koje proizvode mikotoksine.

Redovna kontrola (barem na 10 dana) sprečava širenje problema i osigurava kvalitet sijena. Ukoliko se uoče neki od prethodno navedenih problema, treba reagovati brzo i odlučno. Svo sijeno sumnjivog mirisa i izgleda treba izdvojiti od zdrave mase i zapaliti ga. Ukoliko nije previše kontaminirano može se i kompostirati ili pomiješati sa stajnjakom da fermentiše.

Takvo sijeno nije pogodno za duboku stelju, imajući u vidu širok potencijal gljivica da dospiju čak i respiratornim putem u tijelo životinja. Ovo je posebno opasno za mlade životinje koje su podložne respiratornim infekcijama!

Temperatura

Idealna temperatura na kojoj sijeno treba skladištiti između je 5 i 20°C. Na navedenim temperaturama najveći je stepen očuvanja hranljivih materija, a takođe izbjegava se mogućnost samozapaljenja sijena. Uglavnom, temperature do 40°C sigurne su, dok 50 i više stepeni predstavljaju ozbiljan rizik od samozapaljenja.

Ventilacija

Ventilacija takođe mora biti dobro izvedena, kako bi odvodila višak vlage i toplote. Ovdje treba voditi računa i o ventilaciji između sijena, tako da treba ostavljati prostor između bala ili slojeva sijena, kako bi vazduh mogao da cirkuliše. Na ovaj način izbjegavaju se vazdusni "džepovi".

Zaštita od štetočina i insekata

Zaštita od štetočina i insekata podrazumijeva se, jer kontaminirano sijeno predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje životinja a kasnije i za bezbijednost hrane koja se proizvodi. Podizanje bala ili sijena na određenu visinu, postavljanje mreža na otvorima, te popunjavanje svih rupa dobar je način da se smanji učestalost pojave najezde mačaka i miševa u sijenu. Zamke se ne mogu isključiti ukoliko naveden mjere ne budu dale rezultate.

Da bi se izbjegle gore navedene anomalije sijena te sačuvao zdravstveni integritet životinje neophodno je preduzeti srazmjerno odgovarajuće postupke. Pregled sijena jednom u deset dana najbolji je način da se na vrijeme spriječi eskalacija problema vezanih za ovo kabasto hranivo.