Počinje sezona ispaše - 3 načina za sprečavanje naduna

Proljeće je u toku, a sa njim dolaze i prvi dani na ispaši. Domaće životinje nakon duže pauze i prilično jednolične ishrane i same jedva čekaju sočnu i raznoliku hranu, kakvu i pruža otvoreni sistem. Međutim, ispaša koliko dobra toliko može biti i štetna ukoliko se ne sprovodi na pravilan način, a jedan od najznačajnijih štetnih efekata kod nepravilne ishrane na pašnjacima jeste nadun.

Šta je nadun?

Najčešća posljedica po zdravlje životinja, a koja je vezana za organizaciju kod ispaše stoke javlja se u vidu naduna. Ovaj pojam dosta je poznat među stočarima, a odnosi se na stvaranje pjene koja je rezultat brzog varenja lako svarljivih ugljenih hidrata kojih ima u obilju u mladoj travi. Ova pjena ne dozvoljava prirodan proces eliminacije viška vazduha (podrigivanjem kod životinje), te dovodi do zarobljavanja i nakupljanja vazduha u prevelikim količinama. Obim buraga proporcionalno raste do određene mjere, pa je nadun jedan od najuočljivijih zdravrstvenih problema.

Ukoliko se ovaj zarobljeni vazduh ne eliminiše na vrijeme prijeti da ugrozi zdravlje životinje, a u krajnjem slučaju nastupa uginuće. Za urgentna stanja zove se veterinar koji će pokušati da spriječi fatalne posljedice, dok sa druge strane preventiva ostaje izuzetno važna strategija.

Kako spriječiti pojavu naduna?

1. Postepeno izvođenje stoke na ispašu

Jedan od najboljih načina da ne dođe do pojave naduna jeste postepeno izvođenje stoke na pašnjak. U prvih 5 dana izvedite životinje na ispašu samo 2 sata. Kada prođe prvih 5 dana povećajte vrijeme boravka stoke na 3 sata, i tako redom. Može i sličan metod, ali je jako bitan momenat prilagođavanja. Za mjesec dana životinje će moći da budu optimalnih 8-10 sati na ispaši (na lošijim pašnjacima potrebno je i više od 10 sati).

2. Prihrana suvim hranivima

Prihrana suvljim hranivima tipa sijena ili sjenaže sastavni je dio gore spomenute strategije. Dio kalorijskog deficita koji ostavlja gornja strategija, nadopunjuje se strategijom prihrane ovim hranivima.

Ona se sprovodi na način što se životinjama prije izlaska na pašnjak nudi sijeno/sjenaža. Količina ovog hraniva varira, a okvirno ide oko 30% energetskih potreba životinje za taj dan. Nakon toga životinje se puštaju vani, a na kraju dana daje im se slična ili ista količina sijena kao i prije puštanja na ispašu.

Ovaj način ne samo da umiruje glad kroz kalorijsko nadopunjavanje ispaše - samim tim i žudnju za svježom travom, već i podstiče žvakanje koje omogućava prijeko potrebno lučenje pljuvačke.

3. Dodatak biljnih ulja

Biljna ulja poput ulja ricinusa (oprez-laksativ!), lana ili običnog suncokretovog ulja mogu pomoći u sprečavanju naduna kod životinje. Ova ulju imaju pozitivno dejsto koje se javlja kao rezultat razbijanja odnosno djelimičnog razbijanja nakupljene pjene u buragu. Radi se o procesu gdje ulje razbija površinski napon, razbijajući stabilnu strukturu pjene, te omogućavajući oslobađanje vazduha iz buraga.

Biljno ulje možete aplikovati pomoću sprej-prskalice direktno na sijeno/sjenažu ili ga jednostavno pomiješati sa vodom, koncentratom ili drugim hranivom.

Za kraj treba napomenuti da nadun kod autohtonih rasa nije toliko čest slučaj, a prirodni pašnjaci (niskoproduktivni, ekstenzivni i oni koji se ne đubre) rijetko predstavljaju problem. Sa druge strane, zasijani travnjaci, lucerka, ali i druge leguminoze, vlažna trava (naročito bogata djetelinama), može biti postati potencijalno ozbiljan problem za stoku.