Kako zaštititi farmu od medvjeda: savjeti za stočare
Napadi medvjeda najviše su povezani sa nedostatkom hrane za ove životinje. Manjak divljači često je u pozitivnoj korelaciji sa napadima od strane medvjeda, vukova, šakala i drugih mesojeda ili svaštojeda.

Napadi od strane medvjeda na stoku sve je učestalija pojava u crnogorskim selima. Ranjavanje životinja, izazivanje stresa i smanjene produktivnosti, a u krajnjem slučaju i potpuni gubitak životinje čest je epilog ove tematike. Pretpostavlja se da napadi medvjeda dolaze od povećane populacije medvjeda (zbog davno usvojene zabrane njihovog odstrijela), ali sa druge strane i manjka hrane u prirodi, klimatskih promjena te uništavanje njihovih staništa (putevi, zgrade, sječa drva).
Poslednji veći slučaj dogodio se prije dvije nedjelje kada je nastradalo petoro junadi od, kako se pretpostavlja, napada medvjeda.
Zašto dolazi do napada medvjeda?
Napadi medvjeda najviše su povezani sa nedostatkom hrane u divljini. Tako se manjak divljači kojom se hrani medvjed i drugi mesojedi i svaštojedi često često navode kao razlog njihovog "silaska" na niže predjele.
Drugi važan razlog jeste smanjenje populacije ljudi na selu. Ovo povlačenje i napuštanje sela nosi sa sobom zapuštanje livada, zakorovljavanje zemljišta, mirniji ambijent, a sve posljedično stvara idealno okruženje da se medvjed navikne na izolovane farme i farmere. Tamo gdje su nekada bile košene livade i pašnjaci, danas rastu kupine, glog i sitno drveće – idealno stanište za medvjeda. Na taj način, farma više nije granica divljine – već njen sastavni dio.
Klimatske promjene su treći ključan, ali često problem koji se ne uzima u obzir. Smanjenje hrane u divljini, temperaturni ekstremi, kraće i blaže zime - sve su to posljedice promjena koje dodatno otežavaju nošenje situacije sa napadima ove divljači.
Ipak, sa druge strane postoje i neke strategije koje umnogome mogu pomoći da se, ako ne u potpunosti spriječi, onda sigurno ekstremno smanji aktivnost medvjeda, ali i druge divljači. Evo nekih od njih.
Efikasne strategije zaštite od medvjeda
Ograde
Ograde i to električne su jedna od najboljih odbrambenih strategija kada se radi o sprečavanju napada od strane medvjeda. Ove životinje su osjetljive na strujne udare, a razlog je taj što medvjed "ispituje" ogradu najčešće njuškom. Pošto se radi o osjetljivom dijelu tijela, strujni udar imaće iznanenadan i jak efekat što će na medvjeda ostaviti dubok i često trajan uticaj.
Kod postavljanja ograde treba paziti da ista bude pravilno zategnuta, uvijek uključena i u više slojeva raspoređena. Najbolje je da ima ukupno 5 slojeva u visini, ukupno oko 1,3 metara. Takođe, snaga struje u ogradama mora biti veća nego kod obične "čobanice", često i do 10.000 volti (u prosjeku oko 7 000-8 000 je dovoljno).
Psi čuvari
Veći psi za čuvanje stoke poput šarplaninca ili tornjaka mogu biti izuzetno dobra dopuna standardnim metodama zaštite stoke od divljači. Takođe, glavna je i osnovna metoda kada se stoka napasa na pašnjacima i u blizini šuma.
Ovi psi treba da imaju zaštitnički stav prema životinjama, što se postiže pravilnim i ranim odgojem među stadom. Broj zaštitnih pasa zavisi od područja do područja, ali kao minimum za odbranu od medvjeda treba ciljati na dva psa.
Svjetlosni i zvučni efekti
Svjetlost i zvuk mogu biti korisni, ali samo kao širi dio strategije odbrane. Kako se radi o pametnim životinjama, ali i vrlo znatiželjnim, medvjedi lako mogu shvatiti da ako zvuk ili svjetlost ne predstavlju takozvanu dalju opasnost, medvjedu će efekti biti izazov umjesto odvraćanja.
Dobro je imati uređaje sa senzorom na pokret. Ovi uređaji koriste pokret kao okidač kako bi pokrenuli zvučni ili svjetlosni efekat. Tako se smatra da ako medvjed priđe, zvuk i/ili svjetlost ga odvraćaju. Zvuk i svjetlost moraju biti nasumični, neregularni i iznenadni. Takođe, treba mijenjati mjesta uređaja kako se medvjedi ne bi navikli na njih.
Ovu strategiju treba kombinovati sa ostalim tehnikama zaštite na primjer zvuk+svijetlo+električna ograda kako bi efikasnost odvraćanja medvjeda od napada bila visoka.
Iako se radi o inteligentnim i vrlo opasnim životinjama, odbijanje medvjeda i dalje može biti uspiješno ukoliko se primjenjuje komplementarno. Pojedinačno ovi načini odbijanja neće dati dugoročne efekte, ali zajedno mogu značajno doprinijeti zaštititi i domaćih životinja, ali i farmera.