Kako smanjiti troškove ishrane u tovu ćuraka?

Tov brojlerskih ćurića zaista može biti zahtjevan i to ne samo u ishrani, već i u uslovima koje treba obezbijediti ovim životinjama. Ćurke su poznate po nešto većoj osjetljivosti prema ambijentalnim uslovima, ali takođe imaju i veće kvalitativne zahtjeve u ishrani u odnosu na kokoške.

Koje su to specifičnosti koje se javljaju u brojlerskom tovu ćuraka, te kako ih prevazići - čitajte u nastavku.

Da li troškovi ishrane ćuraka moraju biti visoki?

Tov brojlerskih ćurića često se u praksi predstavlja kao skup, prilično zahtijevan i "naporan" oblik tova. I zaista, ćurke imaju određene biološke specifičnosti koje se razlikuju u odnosu na ostalu živinu, a posebno u odnosu na preživare.

U tovnom tipu živinarske proizvodnje, troškovi ishrane često čine i do 70% ukupnih troškova na farmi (Grafikon 1.). Međutim, prvisoki procenti troškova ishrane često znače jedno - nedovoljno dobro izbalansirana dijeta. Bez kvalitetnih hraniva i konceptualno dobro odrađene ishrane, proizvodnja brojlera i jeste skupa, neisplativa, praćena čestim oboljenjima životinja i visokom smrtnošću u jatu.

Ipak, kako bi se to izbjeglo, te ishrana brojlera bila kvalitetna potrebno je upoznati se sa osnovnim postulatima. Pa da krenemo redom.

Šta su osnovni postulati u ishrani brojlera?

Kada bismo ukratko morali da definišemo osnovne postulate ishrane brojlera tada bismo sa sigurnošću prvo istakli:

Proteine

Protein čini glavni strukturni element mišićne mase (tj. mesa) i kao takav ima nezamjenljivu ulogu u ishrani brojlerskih ćurića. Proteini u ishrani razlikuju se prema kvalitetu, pa je njihov pravi odabir prva tačka na koju se obraća pažnja.

Potrebno je birati visokokvalitetne izvore, poput onih životinjskog porijekla. Ova hraniva imaju bolju svarljivost, ali su teško dostupna hraniva. Uz to, životinjski proteini nude sve esencijalne aminokiseline, što se odražava na veće i kvalitetnije priraste kod brojlerskih ćurića. Mesno i mesno-koštano brašno u ishrani brojlera donosi i razne, prirodne faktore rasta koji su sadržani u mesu, gvožđe i druge mikroelemenate lako dostupne organizmu.

Ipak, danas se ova hraniva teže isporučuju, postoje određene zakonske regulative, a i kvalitet može drastično da varira.

Ako se i koriste u praksi, hraniva životinjskog porijekla treba ukinuti pred kraj tova (10 - 20 dana), te preći na biljne izvore proteina. Biljni izvori imaju minimalan uticaj na ukus i miris mesa, smanjuju cijenu koštanja, a naposletku i nude dobar odnos cijena/kvalitet. Ipak, treba biti oprezan sa njima, jer ne sadrže sve esencijalne aminokiseline. Stoga se kao preporuka ističe upotreba sintetičkih aminokiselina u obroku, ili komplentnih smješa koncentrata koje ih sadrže.

Ukratko:

• proteini: 24 - 28 % suve materije obroka (starter)
• porijelo: životinjsko/biljno
• svarljivost smješe koncentrata: preko 85%
• ušteda: kasniji prelazak na biljne proteinske izvore
• dodaci: dodatne aminokiseline (lizin i metionin prve limitirajuće)

Energija

Ugljeni hidrati čine najveći dio energije obroka. Imaju važnu ulogu u podupiranju rasta i razvoja brojlera, obezbjeđuju vlakna (normalno varenje), neke minerale i neke vitamine, a takođe su važan faktor u regulisanju imuniteta.

Najčešće se za brojlere u poluintenzivnom tovu koristi smješa kukuruza i malo ječma, dok se u industriji koriste kompletne smješe koncentrata. Ukoliko koristite kukuruz obavezno ga prekrupite (ili još bolje peletirajte), ječam daje bolji kvalitet mesa, a enzim fitaza je gotovo nezaobilazan, jer povećava svarljivost antinutrijenta (fitinske kiseline) u žitaricama.

• energija: oko 65 - 75% obroka
• visokokvalitetni ugljeni hidrati iz kukuruza (3/4 energije iz obroka)
• enzim fitaza (poželjno)
• eventualno miješanje kukuruza sa pšeničnim mekinjama i ječmom (za bolji kvalitet mesa)

Masti

Poput proteina i ugljenih hidrata, i masti igraju važnu ulogu u organizmu živine. Te uloge nisu vezane samo za svojstvo prirasta i energije, već i za čitavu fiziologiju razvoja kod brojlera. Igraju možda i najvažniju ulogu u imunitetu, olakšavaju varenje i djelimično smanjuju antinutritivno djelovanje žitarica. Masti povećavaju i apsorpciju liposolubilnih vitamina (vitamina rastvorljivih u mastima), a daju i određen doprinos u obezbjeđivanju energije mladim brojlerima.

Najčešće se koriste biljna ulja, često sojina, a nekada i suncokretova.

Ukratko:

• masti u obliku ulja (jeftinija alternativa goveđi loj)
• laneno sjeme za nutritivni kvalitet mesa
• ne više od 10% masti u obroku

Grafikon 1.

Strategija za povećanje rentabilnosti ishrane kod brojlera

1. Korišćenje amilaze


Jedna od najčešćih grešaka kod tova brojlerskih ćurića jeste izbjegavanje korišćenja enzima. Enzimi predstavljaju prirodne supstance koje se mogu naći kako u organizmu životinje, tako i izolovane u preparatima. Takođe, dodaju se kao prah kompletnim smješama koncentrata za brojlere, i ne predstavljaju nikakvu "hemiju" kako bi je neki mogli nazvati.

Amilaza kao glikolitički enzim razlaže skrob na jednostavnije šećere, time štedeći energiju i povećavajući iskoristivost energetskih hraniva.

Prema savremenim istraživanjima objavljenim u časopisu Poultry Science, dodatak amilaze ne utiče samo na razgradnju skroba, već i na ukupnu svarljivost obroka. Poboljšava iskorišćenje suve materije, ali i indirektno utiče na bolju digestiju proteina i masti, zahvaljujući efikasnijem radu digestivnog sistema.

U pojedinim studijama zabilježeno je povećanje iskoristivosti energije obroka za oko 2–3%, što u intenzivnoj proizvodnji može imati značajan ekonomski efekat.

Amilaza je korisna i za proteinska hraniva biljnog porijekla. Soja, suncokret, lan i druga proteinsko-energetska hraniva takođe mogu biti bogata skrobom, pa korišćenje amilaze u ovakvim, na biljkama zasnovanim obrocima, svakako da je dodatni plus.

2. Zeolit - za adsorpciju toksina

Osim iskorišćenja hrane, druga najbitnija stavka kod brojlerskih ćurića svakako predstavljaju toksini. Oni smanjuju FCR, štete i zdravlju mladih jedinki povećavaju smrtnost u jatu.

Toksini su odgovorni i za izazivanje propusnosti crijeva - metabolički poremećaj koji uzrokuje dijareju, smanjenu apsorpciju hraniva, potencijalna uginuća na farmi. Kod brojlerskih tipova životinja, poput ćuraka, to je izražen problem, jer je čitav metabolizam preusmjeren za dobijanje na težini.

Međutim, i za ovo može postojati jednostavno rešenje. Upotreba zeolita - minerala koji ima adsorptivna svojstva (privlači "na sebe" negativno naelektrisane jone toksina) i izbacuje kroz izmet sve je više popularan dodatak u živinarstvu. Zeolit je naročito aktivan u digestivnom traktu, gdje u direktnom kontaktu sa toksinima ima najizraženija svojstva (Agata Wawrzyniak i sar., Journal of Applied Poultry Research, 2017.).

Smatra se da zeolit na sebe veže teške metale (olovo, kadmijum, živu, arsen), neke bakterije, a adsorbuje i višak tečnosti pa je pogodan i za probleme sa dijarejom kod ćurića. Dokumentovan je i njegov uticaj na gljivice, prevashodno aflatoksin, zearalenon i druge.

Uvođenje zeolita krozishranu može poboljšati prirast i efikasnost iskorišćenja hrane, pri čemu se u nekim studijama bilježi smanjenje konverzije hrane i do 5%.

Zeolit se uključuje postepeno, a maksimalna gornja granica varira. Preporučuje se ipak umjereno korišćenje, za brojlere ćurića studije pokazuju najbolje efekte sa 10-20 g/kg hrane.

Istraživanje Emna Hcini i sar. Lipids Health Dis. (2018.)* navodi da je osim pozitivnog efekta na rast i povećanje tjelesne mase, zeolit (klinoptilolit) imao uticaja na oksidativne stres i organoleptičke parametre mesa brojlera.

3. Ispaša i korišćenje prirodne hrane

Za starije ćuriće u tovu postoji još jedan alternativni metod smanjenja troškova ishrane. On se odnosi na ispašu, jer ćurke prilično dobro koriste zelenu masu - bolje od kokošaka, ali lošije od gusaka. Osim trave, ćurići u tovu koriste insekte, larve insekata i druga alternativna, proteinska hraniva.

Pa ipak, da bi koristili dobro pašnjačke uslove, ćurići bi trebalo da budu stari bar 1,5 - 2 mjeseca. U suprotnom stepen iskorišćavanja hraniva može se pogoršati, a samim tim i ugroziti ekonomska računica proizvodnje.

• Postepeno uvođenje: prvih nekoliko sati dnevno, zatim produžavanje boravka na travi.
• Prvi izlazak: najbolje tokom sunčanog i toplog dana, izbjegavati vlažno ili jako vjetrovito vrijeme.
• Zaštita: mala ograda ili traka, da ne odlaze predaleko; zaklon za kišu/pad temperature.

Iako tov u zatvorenom sistemu omogućava bolju kontrolu prirasta i lakše upravljanje proizvodnjom, pašnjaci mogu značajno smanjiti troškove ishrane i držanja. U optimalnim uslovima, uštede mogu dostići i do 20–30%, prije svega kroz manju potrošnju koncentrovanih hraniva.

Osim toga, meso ćurića uzgajanih na otvorenom često ima izraženiji ukus i drugačiju teksturu, što potrošači sve više prepoznaju i cijene na tržištu.

Ipak, ekonomska isplativost ovakvog sistema u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta pašnjaka i pravilnog balansiranja obroka.

U konačnici, uspješan tov brojlerskih ćurića ne zavisi od jednog faktora, već od balansa između ishrane, uslova držanja i upravljanja farmom. Upravo u tom balansu leži prostor za smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti, što je danas ključ opstanka u živinarskoj proizvodnji.