Kako pšenične mekinje u ishrani krmača utiču na prasad-sisavčad?
Dobro je poznata praksa da se krmačama u početnom dijelu laktacije daju mekinje, i to najčešće pšenične. Razloga ima dosta, kao glavni uvijek se navodi lakše "otpuštanje" mlijeka. Međutim, kako pšenične mekinje utiču na prasad koja još uvijek sisaju i da li pšenične mekinje u ishrani krmače mogu mijenjati ekspresiju gena kod potomaka - donosimo u ovom tekstu.

Šta su pšenične mekinje?
Pšenične mekinje su nusprodukt mlinarske industrije i hranivo koje je dobro poznato uzgajivačima domaćih životinja. Dosta su rasprostranjene u našim uslovima, kako zbog velikih količina pšenice koja se prerađuje tako i zbog nešto niže cijene u odnosu na druga hraniva. Osim toga, životinje dobro prihvataju ovo hranivo u ishrani, prilično lako se navikavaju na njega, a nutritivni profil mekinja je vrlo dobar.
Korišćenje pšeničnih mekinja u ishrani suprasnih i krmača u laktaciji nešto je što je manje-više poznato svakom farmeru koji uzgaja svinje. Pomiješane sa mlakom vodom, ove mekinje su gotovo pa idealna hrana za kategorije suprasnih i krmača u laktaciji, jer - sprečavaju zatvor (čestu pojavu nakon prašenja) i smanjuje potreba za drugim visokoenergetskim koncentratima (sprečava nagli priliv mlijeka u vime i ostale probleme kod krmača).
I dok je povoljan uticaj pšeničnih mekinja dobro dokumentovan i potvrđen u praksi, postavlja se pitanje - da li i kako ishrana krmača ovim hranivom utiče na njihovo potomstvo - prasad koja sisa.
Šta se dešava sa prasadima?
Kod prasadi koja još uvijek sisa dešavaju se indirektne promjene koje mogu uticati na buduću proizvodnju tovljenika ili grla za priplod. Mnogo je istraživanja koja sve više otkrivaju direktnu vezu između ishrane krmača u laktacija sa jedne i ekspresiju gena kod prasadi sa druge strane. Ovo je primarno rezultat povećanja nekih od hranljivih materija u mlijeku, koje kod potomstva direktno učestvuju u već pomenutoj ekspresiji gena vezanih za imunitet, buduće iskorišćavanje hrane i ostale aspekte fiziologije.
Od različitih aspekata najvažniji su:
1. Poboljšana funkcija crijevnog zida
Epitel crijeva igra ključnu ulogu u integritetu varenja, koji opet igra krucijalnu ulogu u pravilnom funkcionisanju digestivnog trakta. Svaki disbalanas koji se desi unutar crijeva životinje odražava se na iskorišćavanje hrane i efikasnost konverzije, dvije najbitnije stvari u tovu.
U istraživanju Julie Leblois-a i sar. (Animals 2020.)* navodi se povećanje IL10 (interleukin 10) и zonula occludens-1 (ZO-1) te smanjenje faktora tumora nekroze alfa (TNF-α) kod prasadi čije su majke hranjene pšeničnim mekinjama. Istraživanje potvrđuje poboljšanje integriteta crijevnog zida, ali i smanjenje upalnih markera koji posledično dovode do pozitivih rezultata u daljem tovu ili priplodu.
2. Manja dubina kripti
Još jedna od potencijalnih koristi uvođenja pšeničnih mekinja jeste smanjenje dubine kripti (mikroskopske strukture odgovorne između ostalog za obnavaljanje sluznice crijeva). Ovo dalje predisponira bolji odnos vila (resica tankog crijeva) i krpti, što se ispoljava potencijalno većim apsorpcionim površinama. Sve to vodi ka potpunijem iskorišćavanju hraniva.
Kod prasadi koja imaju loš odnos između vila i kripti neminovno dolazi do pogoršavanja digestivnog zdravlja, često vodi do zapaljenja sluzokože crijeva, a kao očigledan znak javlja se dijareja praćena smanjenjem tjelesne mase.
3. Izmjena u ekspresiji gena
Korist uvođenja pšeničnih mekinja kod krmača u laktaciji odnosi se i na ekspresiju gena (kada se informacija iz gena “pretvara” u funkciju) kod potomstva. Ovo je relativno nova oblast koja se izučava, a koja je pod "okriljem" nutrigenetike.
Naročito je zanimljivo djelovanje PPARγ (inflammatorni regulator) i IL-6 (citokin koji ima i anti-inflammatornu i pro-inflamatornu ulogu). Autori u gore navedenom istraživanju nadalje navode mogućnost da citokin IL-6 može pomoći u jačanju barijere tankog crijeva. Ovakva ekspresija zajedno sa citokinom može imati značajno djelovanje na smanjenje stresa kod odbijene prasadi. Na taj način moguće je ostvariti veće priraste, bolje zdravstveno stanje, ali i veće uštede u ishrani tokom tova.
Grafikon 1. Uticaj ishrane krmača (pšeničnim mekinjama) na prasad-sisavčad
Kako primijeniti pšenične mekinje u ishrani krmača?
Vrijeme primjene
Pšenične mekinje se kod suprasnih i krmača u laktaciji primjenjuju neposredno pred i neposredno poslije prašenja. U ovom periodu dolazi do metafizioloških promjena koje zahtijevaju blage redukcije u ishrani. Kod krmača se često javlja opstipacija (zatvor), ali i druge metaboličke promjene. One se djelimično rešavaju uključivanjem mekinja, i to u pravom trenutku.
Najbolje vrijeme za uključivanje mekinje je 5-7 dana prije i 7-10 dana poslije prašenja. Može se početi i ranije, mada nije potrebno a često je i kontradiktorno. Mekinje smanjuju apetit, ali i dovode do fizičkog "opterećenja" želuca i crijeva, što može biti neugodno za suprasne krmače.
Način primjene
Pšenične mekinje najbolje je dodavati pomiješanje sa mlakom vodom. Taj način je najprihvatljiviji za svinju, rasipanje hranje svedeno je na minimum, a dodatno se unosi voda što je važno zbog velike količine vlakana u mekinjama.
Mekinje je važno uvoditi postepeno, da bi se krmača navikla na veći sadržaj vlakana. Preporuka je da se količina povećava svakodnevno za 0,2–0,3 kg, dok se ne dostigne ciljna količina od oko 1,5 kg dnevno do prašenja. Na taj način izbjegavaju se probavni poremećaji i obezbjeđuje dobar prelaz na laktaciju.
Količine
Pšenične mekinje su hranljiv nusprodukt, a kada se doda mlaka voda dobija se izuzetno ukusno hranivo. Pa ipak, ne treba pretjerivati -preporuka je da se suprasnim nazimicama ili krmačama daje do 1,5 kg pšeničnih mekinja. Ova količina se dobro umiješa u 4-5 litara vode i na taj način hrane svinje.
Optimalna količina u zavisnosti je od tjelesne mase krmače, njenog zdravstvenog statusa i od kategorije kojoj pripada. Kod nazimica treba biti pažljiviji i ograničiti mekinje na 1,2 kg, dok se kod starijih krmačama može dati i do 1,7 kg pšeničnih mekinja.
Mekinje, a naročito pšenične, hranivo je izuzetne nutritivne vrijednosti. Osim toga, lako ga je uvesti u ishranu svinja, cjenovno je konkurentno drugim hranivima, a pozitivne strane ogledaju se ne samo kod krmače, već i kod njenog potomstva. Na ovaj način pšenične mekinje nisu samo hrana za krmaču, već i investicija u zdravlje i buduće performanse prasadi.
*Julie Leblois,Yuping Zhang, José Wavreille, Julie Uerlings, Martine Schroyen, Ester Arévalo Sureda,Hélène Soyeurt, Frédéric Dehareng, Clément Grelet, Isabelle P. Oswald, Bing Li, Jérôme Bindelle, Hongfu Zhang and Nadia Everaert. (2020.). Effects of Wheat Bran Applied to Maternal Diet on the Intestinal Architecture and Immune Gene Expression in Suckling Piglets