Antibiotici u stočarstvu: Mitovi, greške i opasnosti

Šta su antibiotici?

Antibiotici su često korišćeni antimikrobni ljekovi koji pomažu u suzbijanju velikog spektra bakterija. Neke od tih bakterija su zaista opasne, dok se druge mogu liječiti i drugim sredstvima, a na neke antibiotici praktično ne ispoljavaju djelovanje. Među nekim farmerima se javlja uvjerenje da su antibiotici lijek za sve, mada je u današnjem dobu njihova efikasnost poljuljana najnovijim istraživanjima.

S tim u vezi, u nastavku slijedi spisak čestih mitova, greška, ali i opasnosti koje vrebaju iz nepravilne upotrebe antibiotika.

Najčešći mitovi vezani za antibiotike

1. Liječe sve bakterijske i gotovo sve virusne i gljivične infekcije

Najveći mit o antibioticima jeste onaj koji se tiče njihovog stvarnog učinka. U praksi su antibiotici prepisivani za širok spektar bolesti, korišćeni za liječenje upalnih procesa, običnih prehlada kod životinja pa čak i za preventivno djelovanje. Preventivno djelovanje je pripisivano pripremi organizma za patogene koji će usporiti rast i razvoj, umanjiti kvalitet mesa i mlijeka, te onemogućiti rentabilnu proizvodnju. Ovo je najočiglednije iz primjera uzgoja brojlerskih pilića, a čija se praksa do današnjih dana u pojedinim segmentima zadržala u visokom procentu.

Ipak, antibiotici su antimikrobni ljekovi koji djeluju samo na bakterije, te ih isključivo treba koristiti u tu svrhu. Svaki drugi način korišćenja - za liječenje virusnih infekcija, upalnih bolesti koje su vezane sa hroničnim stanjima, ili za bilo koja druga oboljenja domaćih životinja - pogrešna su. Iako se može steći utisak da oni zaista u praksi liječe životinju od svake bolesti, riječ je o suzbijanju sekundatne infekcije koja može biti bakterijska. Naime, kada imunitet životinje oslabi usled primarne infekcije koja nije bakterijskog porijekla, tada je životinja podložna da oboli i od bakterijske infekcije koja se "prikači" na oboljeli organizam. Antibiotik suzbija sekundarnu infekciju (bakterijsku), dovodi do poboljšanja zdravlja životinje, ali ne i do potpunog izlječenja izazvanog prvom - primarnom infekcijom koja je ne-bakterijskog porijekla.

S toga je potrebno prvo utvrditi da li životinja zaista ima sekundarnu bakterijsku infekciju i eventualno je tretirati antibioticima, ali uz odobrenje veterinara. Važno je napomenuti da je u mnogim slučajevima najbolje rešenje usmjeriti se na liječenje osnovnog oboljenja – naročito ako se radi o virusnoj infekciji. Kada se organizam uspješno izbori s primarnom bolešću, često dolazi i do povlačenja blažih sekundarnih bakterijskih infekcija bez potrebe za antibioticima.

2. "Bolje je dati na vrijeme nego čekati"

Još jedna od pogrešnih odluka koja se sreće u praksi jeste da se ne treba čekati sa davanjem antibiotika. Neki farmeri misle da je bolje dati antibiotik na početku infekcije ili čak i prije njene pojave, nego čekati da se ona proširi i uzrokuje veće ekonomske štete. Ovo je samo djelimično tačno, i to pod određenim okolnosti, a treba i istaći da mnoge životinje koje su do tog momenta bile u dobrom zdravstvenom statusu i dobroj kondiciji - same od sebe ozdrave. Njihov organizam je dovoljno jak da se izbori sa većinom patogenih bakterija iz okoline.

Pa ipak, da napomenemo nekoliko slučajeva gdje je bolje "dati odmah antibiotik nego čekati da se bolest razvije".

• postoji jaka klinička sumnja - kada se na osnovu prethodnih iskustava može sa sigurnošću utvrditi da je određena životinja zaista prolazila kroz istu ili sličnu situaciju, ili kada se radi o simptomima poput visoke temperature, otežanog disanja i slabog apetita (na primjer pasteureloza kod teladi);
• bilo je kontakta sa oboljelim životinjama - ako je poznato da je neka od životinja bila u kontaktu sa zaraženom životinjom, tada je rizično ali nekada i opravdano da se daje samo toj ili nekolicini životinja koje su bile u kontaktu - nikako masovno!
• hronične bolesti - ukoliko se radi o hroničnim ili bolestima koje se ponavljaju iz godine u godinu, tada veterinar može donijeti odluku da kao profilaktičku mjeru koristi antibiotike.

3. Djelovanje antibiotika ostaje nepromijenjeno

Ovo je glavno kada je u pitanju rezistencija bakterija na djelovanje antibiotika. Gotovo nikada se ne razmišlja da zapravo sa svakim korišćenjem dolazi smanjenje efikasnosti nekog antibiotika. Tako imamo situaciju da iz godine u godinu dejstvo antibiotika polako, ali sigurno gubi na značaju. Antimikrobni efekat antibiotika je sve manji, jer se javljaju mutacije bakterija koje ne samo da su otpornije na postojeće, već nekada i na nove antibiotike. Sojevi otporni na antibiotike danas predstavljaju prijetnju ne samo za stočarski, nego i za humani svijet. To je slučaj na primjer sa penicilinom čija se upotreba u masovnom stočarstvu značajno redukovala, upravo kao rezultat pojačane rezistencije bakterija na ovu vrstu antibiotika.

Djelovanje antibiotika je, dakle izuzetno podložno rezistenciji bakterija, a bakterije ne miruju. U stanju su da se multiplikuju (razmnože) efikasno, prežive uslove okoline i prilagode se novoj situaciji. Njihova mogućnost da unište stočarski sektor čini se većim nego ikada u istoriji, a sporo pronalaženje novih efikasnijih alternativna ne može da prati brzinu rezistencije.

Greške u primjeni antibiotika

Kada se utvrdi opravdanost primjene antibiotika, postavlja se pitanje same primjene. U nastavku slijede najčešće greške koje se dešavaju kada je u pitanju sama primjena ovih antimikrobnih ljekova:

1. Korišćenje bez utvrđene dijagnoze

Dok se ne potvrdi dijagnoza da je u pitanju bakterijska infekcija, a ne infekcija izazvana virusom, gljivicom ili neka drugog porijekla, nije opravdano davati antibiotike. Dijagnozu najčešće utvrđuje veterinar na osnovu kliničke slike i eventualno nalaza ukoliko je u nedoumici.

2. Prekidanje terapije čim se stanje popravi

Česta greška kod primjene antimikrobnih ljekova jeste i ona koja se odnosi na naprasno prekidanje terapije. Ovo prekidanje "na oko" nije dobro iz više razloga, a kao glavni izdvajaju se produženje terapije i ponovni povratak infekcije u još jačem obliku.

3. Pogrešna doza

Kada se primjenjuje antibiotik druga najvažnija stvar poslije njegove vrste odnosi se na količinu odnosno dozu. Premala doza neće biti dovoljna da potpuno uništi bakterije, pri čemu se te iste bakterije mogu vratiti u većeg obliku i još otpornije. Sa druge strane prevelika doza antibiotika neće ubrzati oporavak, ali zato može oštetiti jetru životinje, probavni sistem ili bubrege. Takođe, visoke koncentracije povećavaju mogućnost pojave antibiotika u mlijeku i mesu tretiranih životinja.

4. Nedozvoljeni ljekovi

Farmaceutski ljekovi među kojima spadaju i antibiotici dijele se na određene klase, prema spektru djelovanja, po mehanizmu djelovanja, prema namjeni, a svaka od njih namijenjena je različitim vrstama i kategorijama životinja. Često se u praksi ne posvećuje mnogo pažnje ciljanom antibiotiku, izboru pravog lijeka za pravu životinju. A to je od izuzetne važnosti, jer nepravilan izbor i nepoznavanje preparata, a istovremena primjena mogu dovesti do teških posledica.

5. Ignorisanje karence

Kada se proizvodi hrana namijenjena tržištu čiji su krajnji kupci ljudi, tada se mora voditi računa o karenci koja važi za mnoge farmaceutske ljekove. Za antibiotike ovo je posebno važno, jer svi antibiotici koji se koriste kod domaćih životinja imaju karencu - period u kojem se proizvodi životinja ne smiju koristiti za ishranu ljudi. Karenca najčešće traje od nekoliko dana do mjesec, ali može biti i veća.

Kako odgovorno koristiti antibiotike

Za kraj treba pozvati na odgovorno korišćenje antibiotika, njihovu savjesnu upotrebu, ciljanu strategiju i konsultaciju sa veterinarima.

• Dobar pregled i posmatranje životinja je ključ uspjeha.
• Pravilno doziranje je od izuzetne važnosti.
• Vođenje evidencije o tretmanima mora biti redovno.
• Ulaganje u prevenciju, higijenu i imunitet su vrlo važne stvari.
• Korišćenje probiotika i prirodnih dodataka kada je to moguće svakako je prednost.