Tečna ishrana svinja - na šta obratiti pažnju?
Tečna ishrana svinja sve je više popularnija kako u malim, tako i u velikim sistemima uzgoja. Šta podrazumijeva i koje su najčešće greške u praksi - saznajte u nastavku.
Tečna ishrana svinja sve je više popularna među uzgajivačima. Niska cijena koštanja, dobri rezultati u tovu i dobar apetit kod životinja samo su neke od pogodnosti koje sa sobom nosi tečna ishrana.
Ipak, loše pripremljena ili nepravilno korišćena, tečna ishrana može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, pada performansi i povećati pojavu digestivnih problema.
Upravo zbog toga treba obratiti pažnju na nekoliko detalja koje donosimo u nastavku.
Šta podrazumijeva tečna ishrana svinja?
Tečna ishrana svinja postaje sve popularniji vid ishrane u svinjarstvu - kako u tovu, tako i kod priplodnih kategorija. Njena pogodnost za manje, ali i industrijski orjentisane farme omogućili su napredak u uzgoju, ali i stvorili određene "probleme".
Tečna ishrana, inače, podrazumijeva miješanje koncentrovanog obroka u neko tečno hranivo ili samu vodu. Umješavanje se radi neposredno prije hranjenja, a može podrazumijevati i stajanje danima kako bi došlo do prirodne fermentacije (karakteristično za manje sisteme uzgoja).
Na nekim farmama pored vode koriste se i nusprodukti prehrambene industrije poput:
- surutke
- pivskog tropa
- ostataka iz prehrambene industrije
- tečnih proizvoda od prerade žitarica
Osnovni cilj tečnog hranjenja svinja svakako je:
- bolja konzumacija hraniva (svinje radije jedu kašaste obroke)
- veća iskoristivost nutrijenata (u većini slučajeva)
- niži troškovi proizvodnje (koriste se alternativna hraniva poput surutke, drugih nusproizvoda iz prehrambenih industrija i sl.)
1. Kvalitet vode/tečnog dijela podjednako važan kao i osnovno hranivo
Kvalitet osnovnog koncentrovanog hraniva je presudan. Međutim, ne treba zapostaviti ni kvalitet tečnog dijela obroka (vode, surutke i sl.). To zbog toga što tečni dio čini količinski najveći dio obroka, pa njegova neispravnost utiče na sastav cjelokupne ishrane.
Zbog toga treba obratiti pažnju na:
- mikrobiološku ispravnost
- sadržaj nitrata i soli
- pH vrijednost
- temperaturu
Voda, surutka ili druga tečnost koja se dodaje čvrstom obroku mogu poništiti sve prednosti čvrstog obroka, ukoliko ne zadovoljavaju osnovne mikrobiološke i nutritivne kriterijume.
2. Pažljivo sa fermentacijom
Fermentacija, ukoliko je pravilna, može biti poželjna i u tečnoj ishrani svinja. Ipak, sam proces fermentisanja lako može da ode u pogrešnom smjeru, te da ugrozi produktivnost i zdravlje svinja na farmi.
Loša fermentacije često je uzrok:
- nepoželjnih mikroorganizama u obroku
- kvarenja i
- smanjenog unosa hrane
Treba posebnu pažnju obratiti na surutku. Kako se radi o hranivu sa aktivnom mikrobiološkom florom (ukoliko nije pasterizovana), može doći lako do fermentacije. Ovdje se pretežno radi o poželjnoj, mliječno-kiselinskoj fermentaciji, pa su i problemi rjeđi. Ipak treba izbjegavati dugo stajanje u surutki, jer obrok može postati prekiseo, a takođe raste i rizik od kvarenja obroka.
Predugo stajanje u vodi, a naročito u tečnim otpacima iz industrije često dovodi do neželjene fermentacije, te treba izbjegavati fermentisanje u takvim tečnim hranivima.
U toplim uslovima obrok se preporučuje potrošiti istog dana. Kao što je i spomenuto, smjese sa surutkom mogu biti stabilnije ukoliko dominira mliječno-kiselinska fermentacija, ali i njih treba redovno kontrolisati zbog mogućeg prekomjernog zakiseljavanja. Vrijeme čuvanja zavisi od temperature, higijene sistema i kvaliteta korišćenih sirovina.
3. Higijena sistema ključna
Kada se radi o tečnoj ishrani svinja tada jedan od najvećih problema može biti higijena. I to ne samo higijena hrane, već čitavog hranidbenog sistema.
Cjevovodi koji dovode tečnu hranu (u velikim, industrijskim sistemima) često su "usko grlo", tzv. kritična kontrolna tačka koja može predstavljati ozbiljan rizik za širenje digestivnih i ostalih problema na farmama.
Ostaci hrane predstavljaju idealno mjesto za razvoj:
- bakterija
- kvasaca
- plijesni
Ne treba zaboraviti i na manje sisteme. Kod ekstenzivnih farmi akcenat se stavlja na korita, a takođe i na kante kojima se doprema tečna hrana u korita, te eventualno posude u kojima hrana fermentiše.
4. Odgovarajući odnos tečnog i čvrstog hraniva
Za pravilnu ishranu tečnim hranivima primarno je da se zna i pravilan odnos čvrstog u odnosu na tečni dio obroka. Bitno je napomenuti da previše razrijeđeno hranivo smanjuje unos čvrste materije obroka (direktno smanjujući unos hrane), dok previše zgusnuta smjesa otežava konzumaciju.
Odnos tečnog i čvrstog dijela obroka zasniva se prije svega na vrsti hraniva, ali i na osnovu doba godine, kategorije svinje i ostalih parametara. Različiti sistemi uzgoja takođe zahtijevaju određeno nijansiranje kako bi se izbjegao suprotan efekat od onog željenog.
5. Obratiti pažnju na prasad
Kod najosjetljivije kategorije, prasadi, tečna ishrana se može primjenjivati, ali sa posebnim oprezom. Trebalo bi prije svega sačekati odbiće, te postepeno mlijeko, zamjene za mlijeko i suva hraniva zamjenjivati tečnim obrokom.
Kako se radi o kategoriji koja ima veoma osjetljiv digestivni sistem, nagli prelazak sa suve na tečnu hranu može izazvati nekoliko problema. To su najčešće:
- dijareja (proliv)
- slabiji unos hrane
- usporen rast
Neophodno je uz svaku promjenu obroka pažljivo motriti na stanje prasadi. Ukoliko se pojavi dijareja, to može biti prvi znak da je prelaz urađen naglo, pa je potrebno prilagoditi ga uslovima na farmi.
Prednosti tečne ishrane
Gore smo već spomenuli neke od generalnih prednosti tečne ishrane kod svinja. Pored njih, postoje i brojne druge prednosti ovakvog načina uzgoja.
Pravilno organizovana tečna ishrana u praksi često donosi:
- bolje iskorišćavanje hraniva
- izostanak prašnjavosti obroka
- manje rasipanje hrane
- bolju konzumaciju kod životinja
- niže troškove proizvodnje
Najčešće greške kod tečne ishrane svinja
- Korišćenje pokvarene ili nekvalitetne sirovine. Jedna je od najčešćih grešaka koja se sreće u praksi. U želji da smanje troškove proizvodnje, farmeri ponekad zanemare kvalitet sirovina koje koriste u pripremi tečnog obroka. U tim situacijama dobija se neujednačen kvalitet mesa, slabiji prirast kod životinje, a nekada se javljaju i ozbiljniji zdravstveni problemi.
- Neredovno pranje sistema. Ostaci hrane u sistemima za hranjenje mogu biti mikrobiološka bomba. Ovo je naročito važno u ljetnjem periodu, kada se temperature prirodno povećavaju.
- Nagle promjene recepture. Svinje su veoma osjetljive kada se radi o iznenadnim promjenama. Ove promjene mogu se odnositi na recepturu obroka, ali i na sam odnos tečnog i čvrstog dijela obroka. Najčešći simptom bude upravo dijareja.
- Neprilagođavanje obroka različitim kategorijama. Nije svakoj svinji potreban isti obrok. Prasad, tovljenici, suprasne krmače i dojilje imaju različite potrebe za energijom, proteinima, aminokiselinama, vitaminima i mineralima. Korišćenje iste recepture za sve kategorije često dovodi do slabijeg iskorišćavanja hraniva, sporijeg prirasta, lošijih reproduktivnih rezultata ili nepotrebno visokih troškova ishrane. Zbog toga recepturu uvijek treba prilagoditi proizvodnoj kategoriji i starosti životinja.
Zaključak
Tečna ishrana svinja može predstavljati veoma efikasan način hranjenja, naročito na farmama koje imaju pristup kvalitetnim nusproizvodima prehrambene industrije.
Međutim, uspjeh samog sistema ne zavisi samo od izbora hraniva, već i od pravilne pripreme obroka, održavanja higijene sistema i prilagođavanja recepture potrebama različitih kategorija svinja. Kada se ovi uslovi ispune, tečna ishrana može doprinijeti boljem iskorišćavanju hraniva, nižim troškovima proizvodnje i stabilnijim proizvodnim rezultatima.