Krenuo izvoz iz Srbije za Alžir - mogu li cijene jagnjadi rasti u regionu?

Zašto je Bliski istok važno tržište?

Tržište sjeverne Afrike postaje sve interesantnije ne samo za jagnjad iz Južne Evrope, već za čitav sektor starog kontinenta, ali i šire. Novi Zeland i Australija odavno imaju svoje izvozne rute za Afrički sjever, a i mnoge južne evropske države ciljaju na ogromnu potražnju brzorastućih afričkih ekonomija.

Sve u svemu, izvoz u Alžir, ali i druge afričke države ima nekoliko aspekata:

• doprinosi smanjenju tržišnih viškova
• stabilnom izvozu (stalna potražnja od strane afričkih država sa muslimanski većinskim stanovništvom)
• povećana potreba za sirovinom (živim grlima)

Naročito je važna ova poslednja, potreba za živim grlima, jer zemljama uvoznicama više se isplati takav uvoz. Tu je još i vjerski segment, te naravno "slobodnija" logistička organizacija.

Zašto se izvozi živa jagnjad?

Izvoz sirovina u poljoprivredi često se kritikuje i posmatra sa podozrenjem. Razlog je to niže tržišne vrijednosti, takođe izvoz sirovine uvijek nosi veći rizik u odnosu na prerađeni proizvod, a naposletku - dobrobit životinja uvijek budi sumnje i bojazni od strane udruženja za zaštitu životinja.

Ipak, treba istaći da je afričko tržište specifično, te da ga oblikuje nekoliko karakterističnih osobina, među kojima su najvažnije:

1. Većinski muslimansko stanovništvo - što automatski povećava potrebe za HALAL načinom klanja i rukovanja životinjama i mesom. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto mnoge afričke zemlje uvoze živu jagnjad.
2. Lakša distribucija - za tržišta koja nisu ekonomski najstabilnija, ali niti organizaciono najbolje sređena - rešenje je uvoz žive stoke. Na taj način se lakše disponiraju potencijalni viškovi, jagnjad se može dotoviti i prodati po većim cijenama u samoj državi.
3. Preprodaja drugim zemljama - Još jedan bitan segment je preprodaja koju Alžir i slične uvozne države mogu raditi mnogo lakše sa živim jagnjadima.
   
   
   

Može li izvoz u Alžir "pogurati" cijene jagnjadi?

Kada se posmatra tržište i ekonomija agrarnog sistema, svaki izvoz predstavlja priliku za novu ciklus u prozivodnji. Od proširenja kapaciteta pa do planiranja tova jagnjadi, uzgoja ovaca i eventualnog uvoza bolje genetike - sve se uzima u obzir. Sam potencijal izvoza često znači i veliki entuzijazam kod uzgajivača, jer izvoz često zna da rešava tržišne viškove, što vodi ka oporavku cijena.

Dakle, veći izvoz često smanjuje ponudu na tržištu, pa je i za očekivati blagi pad u ponudi žive jagnjadi na tržištu Srbije. Jača konkurencija za kupovinu može podstaći rast tražnje što opet može uticati na izmjene tržišnih cijena kod jagnjadi, ali i srodnih kategorija u ovčarstvu.

Prema prethodnim analizama tržišta, prosječna cijena žive jagnjadi u Srbiji tokom aprila kretala se oko 4,59 €/kg, što je bilo među nižim regionalnim prosjecima, pročitaj više na 1. i 2.

Ipak, uticaj na tržište zavisi od obima izvoza, a imajući u vidu da su to za sada relativno male količine (oko 4.200 grla), vjerovatno neće doći do izraženog disbalansa obima ponude pa samim tim niti tržišnih cijena.

Mogu li zemlje regiona imati koristi od izvoza iz Srbije?

Tržište Srbije najveće je tržište jagnjadi među zemljama Zapadnog Balkana i jedno od većih kada se gleda geografski prostor balkanskog poluostrva. Ponuda jagnjadi u Srbiji često indirektno utiče i na ponude u ostalim zemljama, a svaki tržišni događaj često zna da odjekne regijom. Prve države koje se graniče sa Srbijom prve i osjete "pritisak".

Tu svakako spadaju prije svih Bosna i Hercegovina, zatim Crna Gora, ali i Sjeverna Makedonija. Radi se o državama koje nemaju dovoljno razvijene, sopstvene tržišne mehanizme regulacije, a i sam obim ponude ne daje težinu tržištu. Mnoga uvozno orjentisana, turistička tržišta, poput Crne Gore i Albanije mogu biti blago pogođena, a na koji način rano je govoriti.

Iako cijene jagnjadi i jagnjetine mogu postepeno rasti, postavlja se pitanje imaju li države regiona koristi od toga? Svakako da da, i to prije svega izvoznici, a djelimično i ekonomija same države koja izvozi.

A šta je sa farmerima?

Imaju li farmeri koristi od izvoza? Na prvi pogled, svaki novi izvozni kanal djeluje kao dobra vijest za uzgajivače ovaca i proizvođače jagnjadi. Veća tražnja često znači:

• veću sigurnost plasmana
• manje tržišne viškove
• mogućnost boljih cijena

Ipak, koristi od izvoza ne raspoređuju se uvijek jednako među farmerima. Najveću korist obično imaju:

• organizovani proizvođači
• farme sa kontinuitetom proizvodnje
• uzgajivači koji mogu ponuditi veći broj ujednačenih grla
• farmeri sa dobrom veterinarskom i administrativnom dokumentacijom

Sa druge strane, mali proizvođači često ostaju van ozbiljnijih izvoznih tokova, naročito ukoliko ne postoji organizovan otkup ili udruživanje farmera. Zbog toga bi eventualni rast izvoza dugoročno mogao dodatno podstaći udruživanje i specijalizaciju proizvodnje, ali na značajno većem nivou.

U teoriji, čak i relativno mali farmer mogao bi postati dio izvoznog lanca ukoliko bi postojao organizovan sistem sabiranja, standardizacije i zajedničkog nastupa na tržištu. Međutim, upravo je taj segment jedan od najmanje razvijenih u većem dijelu Balkana.

Prednosti balkanskih država

Balkan ima mnogo toga za specijalizovanu proizvodnju jagnjetine za tržišta sjeverne Afrike. To su prije svega:

• duga tradicija ovčarstva i praktično znanje farmera na terenu
• neiskorišćene pašnjačke površine
• tržišno konkurentne cijene
• visok kvalitet jagnjećeg mesa
• relativnu blizinu sa Afrikom

Naročito se izdvajaju manje farme (do 100 grla) koje bi mogle uz visoku specijalizaciju u genetici i uzgoju da imaju i do 250 grla jagnjadi po turnusu (prosjek). Manji proizvođači da bi opstali i imali kontinuiran izvor trebalo bi da osnuju veće asocijacije (kod nas udruženja) koja bi radila između ostalog i na "terenskoj administraciji", dok bi država morala ozbiljnije da uredi tržište.

Ipak, ostaju otvoreni problemi balkanskog ovčarskog sektora, a to su:

• nedostatak radne snage
• sporo usvajanje novih tehnologija
• klimatske promjene

Zanimljivo je i istaći da se male države (Crna Gora, Sjeverna Makedonija, BiH, takođe i Albanija) lako mogu prilagoditi i vrlo brzo iskoračiti ka ozbiljnijem izvozu jagnjadi.

Problem logistike i standarda

I dok klimatske promjene i nedostatak radne snage uočavaju svi, nedostatak standarda i logistike često se ne vidi. On je tzv. "tihi ubica" svakog tržišta, te svake namjere da jedan stočarski sektor iskorači. Dok je problem logistike u drugim sferama dobro pokriven (namještaj, građevinski materijali ili turizam, na primjer), čini se da je situacija u oblasti stočarstva na nezavidnom nivou.

Veterinarski standardi i sertifikati često su kamen spoticanja svake balkanske države za ozbiljniji izvoz. Srbija je to trenutno uspjela da riješi, a vrlo dobra organizacija rezultirala je upravo - izvozom.

Ipak, ostaje da se vidi da li Srbija ima kontinuitet proizvodnje koji bi opravdao, zaista zahtjevnu logističku namjeru države da podrži izvoz. Ostaje i da se vidi da li će Srbija biti vodilja i drugim balkanskim zemljama ili izuzetak koji niko neće slijediti.

Ovčarska grana u stočarstvu ima jedan od najboljih potencijala, ali ujedno i najvećih prepreka koje mora da riješi. Kadrovska i logistička politika ostaje na državi da je riješi, a na farmerima uvezivanje, kontinuitet i borba za bolji i ravnopravan položaj.