Kukuruz - ključna ratarska kultura Balkana

Kukuruz kao glavno hranivo

Za kukuruz se više nego za bilo koju drugu kulturu može reći da je popularna, kako u prehrambenoj industriji tako i u poljoprivrednoj. Ova kultura se već vjekovima uzgaja na širem području Balkana, najpopularnija je žitarica u ravničarskim krajevima, a širok dijapazon hibrida i mogućnosti njegove prerade omogućile su mu širokopojasnu penetraciju u svakodnevnom životu.

Kukuruz je jedna od najisplativijih kultura, ima visoke prinose i kultura je koja se lako uklapa u intenzivne sisteme uzgoja.

Prema namjeni kukuruz se dijeli na onaj za:

• ljudsku ishranu (šećerac, kokičar)
• ishranu životinja (silirani, zrno)
• industrijsku upotrebu (u proizvodnji etanola)

Optimalni uslovi za sjetvu

Kukuruz se u balkanskim uslovima sije na proljeće, i to sredinom aprila do početka maja mjeseca. U zavisnosti je to od samog hibrida, tehnološke pripreme zemljišta, uslova u kojima se planira gajiti ova kultura i, naravno, od tehničkih mogućnosti farmera.

Pravilo je da za najbolji rod kukuruza vrijeme njegove sjetve planira kada temperatura zemljišta bude oko 10°C. Optimalna temperatura vazduha sa druge strane treba da bude nešto veća (za oko 2-3°C).

Sjetvu kukuruza najbolje je odraditi ranije tokom dana, vrijeme mora biti sunčano, a najbolje sa blagim povjetarcem. Razlog jutarnjeg ili prijepodnevnog sijanje leži ne samo u lakšoj obradi zemljišta, već i u izbjegavanju isušivanja sjemena, lakšim radnim uslovima (i za mašinu i za čovjeka), a ako se radi precizna sjeva bolja je vidljivost i kontrola.

Kada i kako prihranjivati?

Prihrana kukuruza je najvažnija i mjera koja vidno donosi najveće rezultate u uzgoju ne samo kukuruza, već i ostalih žitarica. Đubrenje treba obaviti na vrijeme, obavezno obratiti pažnju na vremenske prilike i svakako na predsjetvenu obradu uz koje ide osnovno đubrenje (najčešće organskim đubrivom).

Što se tiče prihrane kukuruza ona može biti obavljena nekoliko puta u toku sezone, a naročito je obavezna kada u osnovnoj obradi nije uneseno dovoljno hraniva, te ukoliko analize zemljišta pokažu potrebu za istima.

Đubrenje tokom priprema zemljišta za sjetvu

Đubrenje prije sjetve, a tokom osnovne obrade zemljišta treba da bude nešto obilnije, te da se koristi stajsko ili neko drugo organsko đubrivo. Organska materija u ovom periodu omogućava dobru pripremu za proljećnu sezonu, povećava sadržaj organske materije u tlu i pokreće mikrobiološku aktivnost zemljišta.

Stajnjak se zaorava na dubini od 30 cm - tzv. duboko zaoravanje, a količina koja se unosi po hektaru ide od 20 do 30 tona. Ukoliko se koristi kompostiran stajnjak tada količina može biti i nešto manja (oko 15 tona).

Prvo prihranjivanje

Nakon sjetve kukuruza, a pošto počne klijanje sjemena, potrebe za hranljivim materijama rapidno rastu. U ovom trenutku neophodno je obezbijediti materije koje potpomažu rast vegetativnog dijela biljke kukuruza. Ukoliko se vrši ova prihrana tada je potrebno odabrati pravi odnos NPK komponenti vještačkog đubriva. Najčešće se ide sa odnosom 14:10:12, mada se može i korigovati sve u zavisnosti od analize zemljišta (ukoliko se radila).

Đubrenje nakon sjetve treba biti pažljivo isplanirano, a najbolje vrijeme je ranije tokom dana (najbolje izjutra), optimalno prije blage kiše, ili ga čak inkorporirati plitko u zemljište.

Drugo prihranjivanje

U drugoj prihrani idealno bi bilo koristiti KAN. Ukoliko se iz analize pokaže nedostatak fosfora i kalijuma može se dati kompleksno NPK đubrivo niskog sadržaja fosfora (npr. 20:10:10).

Otporan na visoke, ali ne i na niske temperature

Kukuruz je termofilna kultura koja najbolje uspijeva u toplijim kontinentalnim predjelima. Trpi tropske temperature od 30°C, ali temperature preko 35°C mogu oštetiti polenova zrna što rezultira smanjenom oplodnjom biljaka i posljedičnim gubitkom prinosa.

Na niskim temperaturama kukuruz ne rađa dobro, a poznato je da temperature niže od 0C često dovode do potpunog propadanja biljaka. Na niskim temperaturama treba akcenat staviti na dovoljne količine kalijuma i fosfora koje mogu učiniti biljku otpornijom i izdržljivijom.

Najoptimalnija temperatura zemljišta za bujan razvoj korijena je 24°C, a nadzemne mase iznad 20°C.

Kukuruz je biljka koja zahtijeva dosta svjetlosti. Ukoliko je proljeće oblačno lako može doći do slabijeg razvoja stabljike ove biljke. Ovo je naročit problem za sjetvu kukuruza u gustom sklopu (kod silaže), dok se kod ostalog kukuruza to rješava sjetvom novijih hibrida sa uspravnom i čvrstom stabljikom.

Dilvji sirak - glavni korov u monokulturi

Kukuruz se može gajiti u monokulturi, ali takođe poželjno je primjenjivati plodosmjenu odnosno plodored. Ovakav način štiti zdravlje zemljišta, omogućavajući veće i stabilnije prinose, bolje zdravlje biljaka kukuruza, raznolikiji biodiverzitet i ekonomski održiviju proizvodnju. Pa ipak, neki farmeri odlučuju se za primjenu monokulture, iz više razloga. Monokulturom se dobija ujednačenija proizvodnja, karakteristična za intenzivan sistem ratarenja. U ovom sistemu jedan od glavnih problema predstavlja divlji sirak - korov koji pravi probleme mnogim uzgajivačima kukuruza.

Najčešće bolesti kukuruza

Siva pjegavost - Siva pjegavost je jedno od najčešćih oboljenja kukuruzne biljke. Radi se o bolesti vegetativnog dijela - lista, koja ne uzrokuje velike štete, osim kod nekih osjetljivih hibrida i ukrštenih sorti. Uzročnik ovog obloljenja je Exserohilum turcicum, gljivica koja najbolje uspijeva na umjerenim temperaturama (18-27°C).

Tipični simptomi ove bolesti obuhvataju lezije u obliku čamaca dužine od 3 pa do 15 cm. Ivice ovakvih oblika oivičene su suvo-zelenom bojom, a bi na kraju postaju žućkasto-smeđe.

Kao preporuka najbolje je koristiti otporne hibride, a u nekim slučajevima pomaže i tretiranje fungicidima. Takođe, plodored i obrada zemljišta mogu u nekim slučajevima da budu korisne.

Fuzarioze - Fuzarioze su opasna gljivična oboljenja kukuruza koja napadaju sve djelove ove biljke.

Razvoju ovih patogenih gljivica pogoduje vlažnost i toplo vrijeme, pa se tokom kišnih sezona proljeća i ljeta može očekivati njihov povećan broj.

Fuzarioze su “podmukla” oboljenja koja u početnim fazama ne moraju pokazivati simptome. Ipak, evo nekih od važnijih:

- trulež klipa

- loše nalivanje zrna

- bijela ili ljubičasta prevlaka

Jedna od prvih stvari u sprečavanju pojave fuzarijumskih oboljenja kukuruza odnosi se na sprečavanje insekata da oštete usjev. Na tržištu postoji slaba ponuda efikasnih preparata (u prvom redu fungicida) koja bi bila od veće koristi. Sa druge strane, preporučuje se sijanje otpornijih hibrida.

Kukuruzna rđa

Ova bolest najčešće se javlja nakon svilanja kukuruza te koja može u značajnijoj mjeri redukovati prinos. Simptomi kod ove bolesti su karakteristične rđaste pustule po listovima koje blokiraju biljku kukuruza u procesu fotosinteze. Ove pustule su prilično sitne, ali se brzo šire kako sa donje tako i gornje strane lista.

Najbolji način na koji se rđa kukuruza kontroliše i smanjuje na najmanju moguću mjeru jeste odabir pravih hibrida koji su otporni prema ovoj bolesti. Od ostalih praksi treba spomenuti folijarnu primjenu fungicida te pravovremenu kontrolu i uklanjanje zaraženih biljaka.

Virus mozaika kukuruza

Ovo virsno oboljenje izaziva prugaste ili mozaične šare na listovima, i na kraju njihovu zakržljalost. Na biljkama koje su zaražene uočavaju se sitni krugovi koji mogu biti svijetlo-zelene ili tamno-zelene boje. Na višim temperaturama simptomi kod biljaka najčešće nestaju, a mladi listovi postaju žuti.

Ovaj virus može uzrokovati truljenje korijena, a takođe i neplodnost kod kukuruza.

Preventiva je i kod ove bolesti ključna pa sijanje kukuruza koji je otporan na virus mozaika dobar je način zaštite svog usjeva. Uz to, suzbijanje korova predstavlja još jedan od načina da se smanji i minimalizuje prenos ovog virusnog oboljenja na ostale biljke.