Kiselo sijeno - tihi problem u ishrani stoke
Glavni problem kod kiselog sijena jeste vlaga koja zaostaje nakon košenja trave. Sijeno se na livadi dovoljno ne osuši, zatim se takvo sijeno stavlja u stogove ili bale, a na kraju vlaga i stajanje pogoduju razvoju patogenih bakterija.

Sijeno je jedno od osnovnih hraniva kada je u pitanju ishrana preživara. Kod goveda, ovaca i koza u ekstenzivnom sistemu ono zaista predstavlja najvažniju osnovu u zimskom periodu i periodima kada je ishrana na pašnjacima oskudna. Kao izvor dvije vrste vlakana sijeno igra važnu ulogu u održavanju zdravog mikrobioma buraga i crijeva preživara, takođe smanjuje metaboličke probleme, a direktno utiče i na kvalitet krajnjih proizvoda.
Kako bi sijeno imalo pozitivne, a nikako negativne efekte njegov kvalitet mora biti na visokom nivou. Međutim, u praksi se često pojavljuju problemi sa sijenom, a jedan od najčešćih je - kiselo sijeno.
Šta je kiselo sijeno?
Kiselo sijeno podrazumijeva sijeno kod koga je počeo proces nekontrolisane fermentacije koja na kraju uzrokuje povećan sadržaj kiselina različitog porijekla. Za razliku od silaže (takođe fermentisano hranivo) kod kojeg je proces kontrolisan, kod kiselog sijena dolazi do razvoja neželjenih bakterija, gljivica i protozoa koje svojim djelovanjem često mogu stvoriti i problematične materije za zdravlje stoke.
Glavni problem kod kiselog sijena jeste vlaga koja zaostaje nakon košenja trave. Sijeno se na livadi dovoljno ne osuši, zatim se takvo sijeno stavlja u stogove ili bale, a na kraju vlaga i stajanje pogoduju razvoju patogenih bakterija. Još jedan problem koji se može javiti jeste samozapaljenje sijena, dosta čest slučaj kada je sijeno kiselo.
- neadekvatni vremenski uslovi tokom kosidbe i sušenja
- brzinsko baliranje
- neadekvatno skladištenje
Provjerite sami sadržaj vlage u svom sijenu - više u ovom tekstu.
Kako prepoznati kiselo sijeno?
Prepoznavanje kiselog sijena svodi se na kontrolisanju nekoliko tačaka, senzornih, vizuelnih i drugih.
- Miris: kiseo miris koji ponekad vuče i na vlagu čest je i siguran znak povećane kiselosti sijena. Ponekad miris može biti i užegao što je mogući znak degradacije lipida (masti) koji najčešće dolaze od leguminoza poput lucerke ili djetelina. Takođe, trulež koji stvaraju bakterije buterne kiseline često izazivaju ovakav miris.
- Boja: boja kiselog sijena tamnozelene do kafe kafenkaste je boje. Kafenkasta boja dolazi od takozvanog procesa karamelizacije. Već je spomenuto da unutar sijena dolazi do visokih temeperatura (nekada i preko 60°C), a šećeri iz biljne mase karamelizuju dajući braonkastu boju sijena. Sa druge strane, oksidacijom hlorofila nestaje fina zelenkasta boja umjesto koje nastaje tamno zelena - karakteristična boja kiselog sijena.
- Struktura: opet kao posledica rada neželjenih bakterija u sijenu javlja se oštećena struktura vlakana koja dovodi do blago ljepljivog i sijena koje se teško odvaja. Bakterije formiraju film, a gljivice plijesan koja dodatno remeti strukturu i stvara od sijena homogenu masu.
Pojava bijelih, zelenih, kafenih, pa čak i crnih plijesni je dodatna potvrda rada gljivica, ali i potencijalne toksičnost sijena kao hraniva. Naročito su opasne zelene i crne plijesni, a takvo sijeno ne treba nigdje koristiti, već ga spaliti.
Posledice po životinje
Problemi sa kiselim sijenom javljaju se u vidu smanjenog apetita, pada produktivnosti, narušavanja zdravlja životinja, i mnogih drugih, dugoročnih problema poput onih sa plodnošću - poznato je da mikotoksini izazivaju, između ostalog, i pobačaje. Pa da krenemo redom:
Smanjena produktivnost
Prvi problem sa kiselim sijenom jeste njegov miris i ukus. Životinje ga nerado jedu, počinju da biraju, a često odbacuju ili rasipaju velike količine takvog sijena. Povećana kiselost uz miris truleži i pljesni odvraća životinju da ga konzumira, a sa druge strane nemogućnost obezbjeđivanja drugog hraniva ne ostavlja drugi izbor, pa na duže staze životinja počinje da ga konzumira i tada je problem teže uočljiv.
Životinje koje se hrane kiselim sijenom imaju oslabljen prirast i proizvodnju mlijeka, a kao rezultat prethodno pomenutog smanjenog apetita. Osim toga, različite neželjene bakterije i gljivice pa i njihovi produkti u sijenu mogu negativno uticati na probavne enzime, organe i sisteme remeteći varenje i smanjujući efikasnost iskorišćavanja ne samo sijena, već i cjelokupnog obroka.
Probavni problemi poput nadimanja i dijareje nisu rijetki u slučajevima konzumiranja kiselog sijena, a kao posledica životinje često gube na tjelesnoj masi, uz postepeno narušavanje zdravlja.
Problemi sa plodnošću
Negativan uticaj kiselog sijena možda je i najlakše uočiti kod problema sa plodnošću. Bremenite životinje gube na kondiciji, narušavaju opšte zdravstveno stanje, ali i štete mladunčetu preko embrionalne ishrane. Naime, mikotoksini, patogene bakterije i gljivice, kao i potencijalni toksični produkti ne štete samo bremenitoj životinji već i indirektno, a nekada i direktno štete plodu, koji je izrazito osjetljiv na štetne agense.
Još jedan od problema jeste kod životinja koje tek treba da se puštaju u priplod ili vjestački osjemenjuju. Kod ovih životinja najčešće se javljaju sledeći znakovi:
- smanjen libido i estrus
- poremećaji ciklusa – npr. produžen estrus, anestrus
- slab kvalitet jajnih ćelija
što zajedno vodi u slabu koncepciju osjemenjavanja i visok stepen steriliteta.
Mikotoksini su posebno štetni, a zearalenon se izdvaja među njima. On ima estrogenu aktivnost koja remeti hormonalni balans i direktno utiče na plodnost.
Savjeti za spriječavanje pojave kiselog sijena
1. Kosite travu u optimalnoj fazi zrelosti.
Košenje trave u optimalnoj fazi je veoma važno, jer prerana kosidba uzrokuje preveliku vlažnost. Takođe, trave u optimalnoj fazi najlakše se suše, imaju najveću hranljivu vrijednost i nutritivno su najbolje za stoku.
2. Planirajte kosidbu u skladu sa vremenskim uslovima.
Broj dva savjet je planiranje kosidbe. Košenje treba planirati na osnovu vremenske prognoze, a uvijek gledati da nema padavima dok traje proces sušenja (obično dva do tri dana).
3. Baliranje isključivo u optimalnoj fazi suvoće.
Ako se radi baliranje sijena tada bi trebalo sačekati da sijeno bude u optimalnoj fazi suvoće, do maksimalno 15% vlažnosti. Često se žuri sa baliranje, misleći na naknadno sušenje. Međutim, proces "transpiracije" sijena koje je u balama je otežano, pa bi trebalo dosta vremena da bale stoje vani da bi se naknadno osušile.
4. Okrećite otkose, pogotovo ukoliko je rod na livadama veliki.
Najbolji način da se sijeno ravnomjerno osuši jeste njegovo okretanje i blago rastresivanje. U ovu svrhu možete koristiti specijalne mašine za sijeno koji se prikače za traktor i brzo i efikasno odrade posao ili ručno okretanje (za ekstenzivne sisteme).
5. Sijeno lagerujte isključivo na suvom i provjetrenom mjestu/štali ili hangaru sa dobrom ventilacijom.
6. Ukoliko je sijeno već kiselo nemojte ga davati bremenitim životinjama, niti mladim životinja u porastu.
U nekim slučajevima ono se može koristiti u manjim količinama zajedno sa kvalitetnijim hranivima isključivo kod zdravih životinja. Prije davanja treba se uvjeriti da sijeno nije kontaminirano gljivicama, sa posebnim osvrtom na mikotoksine.
Kiselo sijeno je problem koji se javlja kako kod malih, srednjih tako i velikih proizvođača. Kako nema lijeka za kiselo sijeno, najbolja je prevencija. Dobra organizacija košenja uz pravilno sušenje ključ je za izbjegavanje potencijalno jako velikog problema u ishrani domaćih životinja.