Da li je pepeo dobro đubrivo za baštu?
Pepeo je odlično hranivo za mnoge baštenske kulture. Bogat je izvor kalijuma i kalcijuma, ali treba ga umjereno koristiti. Na koji način ga koristiti u povrtarskoj proizvodnji?
Pepeo se koristi stotinama godina u baštama, za đubrenje biljaka i zaštitu voćaka. Gotovo da nema kuće na selu koja nije makar jednom koristila ovaj nusproizvod kao visoko vrijedan materijal u svojoj bašti.
I zaista, pepeo jeste vrijedno i praktično đubrivo koje može:
- povećati prinose
- smanjiti bolesti i
- omogućiti zdraviji uzgoj povrća u baštama
Međutim, problem nastaje kada se koristi u pogrešnim količinama, prečesto ili na zemljištima na kojima ne bi trebalo da se koristi. Zbog toga u nastavku teksta pročitajte kada pepeo zaista pomaže, ali i kada odmaže u povrtarskoj proizvodnji.
Šta pepeo sadrži u sebi?
Pepeo nastaje sagorijevanjem organske materije (najčešće drveta), što znači da ukoliko je drvo čisto i bez ostataka (ljepila, boja i sl.) to će i pepeo biti "prirodan".
Njegov sastavni i glavni dio su neorganske materije koje se prirodno javljaju u sirovini (drvetu), a to su:
- kalijum (K), velike količine
- kalcijum (Ca)
- magnezijum (Mg)
- fosfor (P)
Zbog ovakvog sastava pepeo se koristi za:
- popravljanje kiselosti zemljišta (ima visok udio kalijuma i kalcijuma)
- u baštenskoj proizvodnji (zbog lakše manipulacije u odnosu na druga đubriva)
- te kao odličan izvor kalijuma (vrlo dobar za plodonošenje biljaka)
Pogledajte neke od njegovih karakteristika u tabeli 1, dolje.
Drveni pepeo može djelimično pomoći u smanjenju pojave nekih bolesti i štetočina zbog svoje alkalnosti i mineralnog sastava, ali se ne smatra pouzdanim sredstvom za zaštitu biljaka.
Sa druge strane, biitno je istaći da pepeo sadrži veoma malu količinu azota, što znači da nije njegov dobar izvor.
Tabela 1. Karakteristike pepela od drveta (prilagođeno prema Toke Bang-Andreasen i sar.)*
| WC (%) | OM (%) | pH | Provodljivost (μS cm-1) |
| 0.60 | 6.50 | 12.9 | 20.4 |
WC - gravimetrijski sadržaj vode; OM - organska materija
Kada je pepeo koristan?
Kao što je i istaknuto pepeo sadrži visok udio kalijuma, ali i ostalih mineralnih elemenata zbog čega ima izrazito alkalno dejstvo. To je njegova glavna osobina koja se koristi u situacijama:
- gdje su zemljišta kisela
- zatim za zemljišta teške strukture, kao i
- na zemljištima sa deficitom kalijuma
Pepeo se u praksi dobro pokazao u uzgoju sledećih baštenskih kultura:
- krompir
- luk
- bijeli luk
- kupusnjače (kupus, karfiol i sl.)
- grašak
Koristi se i kod voćaka i to kao odlično dopunsko hranivo na teškim terenima.
Zbog svog alkalnog djelovanja na zemljište, pepeo se koristi da podigne pH reakciju zemljišta, samim tim poveća i iskoristivost hraniva od strane biljke. Koristi se i da djelimično, a nekada i potpuno uspiješno smanji zakiseljavanje zemljišta (proces koji se često veže za intenzivnu povrtarsku proizvodnju).
Ipak, i pored nabrojanih prednosti pepeo se mora koristiti umjereno i u skladu sa potrebama na terenu (u baštama).
Grafikon 1. Relativno povećanje prinosa ječma, uljane repice i graška (kiselo zemljište, prilagođeno prema M. A. Arshad i sar. 2012)**
Prevelika upotreba poništava rezultate
I dok je umjerena upotreba pepela pozitivna i korisna, pretjerano korišćenje umanjuje pozitivan efekat. Pored toga što je prirodan, pepeo ima one karakteristike koje pretjeranom upotrebom od dobrog stvaraju loš rezultat.
Najveći problem jeste njegova alkalna reakcija kojom mijenja pH vrijednost zemljišta, pa tako kod pretjerane upotrebe može doći do:
- naglog rasta pH vrijednosti zemljišta
- blokiranja usvajanja elemenata od strane korijena biljke (suprotno gornjem efektu)
- smanjenja pristupačnosti fosfora
- i na kraju do "sagorijevanja" biljaka u bašti
Navedeni problemi naročito su izraženi na parcelama koje su inače u optimalnoj pH zoni, dakle krečnim i plitkim zemljištima. Ovdje se mora biti posebno obazriv, jer u tim situacijama pepeo pravi više štete nego što koristiti.
Koje biljke ne vole pepeo?
Iako je pepeo generalno koristan, ne vole ga sve biljke. Prevashodno tu ubrajamo one biljne vrste koje već dobro uspijevaju na nešto kiselijim zemljištima. To su prije svih:
- borovnica
- rododendron
- hortezije
- krompir
- donekle i jagode
Najčešći problem kod korišćenja pepela kod ovih kultura jeste pojava hloroze i slabije usvajanje mangana i gvožđa. Sem toga, uočava se i slabiji rast biljaka, a naposletku i smanjen rod.
Koliko koristiti pepela?
Pepeo treba koristiti u umjerenim količinama. Izbjegavati treba i njegovo sipanje uz korijen ili na listove biljaka, a najbolje ga je koristiti odvojeno od ostalih đubriva (naročito KAN-a i uree).
Precizna količina varira u zavisnosti od tipa zemljišta i vrste biljke koja se uzgaja, ali se smatra da je u baštama dovoljno unijeti:
- 50 -150 g po m² (godišnje)
- količinu je najbolje rasporediti 2 ili 3 puta u toku godine
- što znači oko 16 - 50 g po m² tri puta u toku godine
Pepeo se plitko zaorava (unosi u zemljište), i naravno - ravnomjerno raspoređuje.
Da li dodavati pepeo u kompost?
Pepeo se može koristiti kao sastavni dio komposta, ali opet - samo u umjerenim količinama, jer može smanjiti njegovu mikrobiološku aktivnost.
Umjereno dodavanje pepela ima više pozitivnih dejstava na kompost:
- dodaje mineralne materije
- smanjuje kiselost
- ubrzava razgradnju nekih materijala
Savjet: dodajte ga u tankom sloju svaki put kada stavljate novi materijal u kompost.
Pročitajte i tekst Kompostna kanta ili boks za domaćinstvo za više informacija.
Zaključak
Pepeo je koristan nusproizvod u svakom domaćinstvu, sa izuzetnim povoljnim potencijalom u baštama. Bilo da ga koristite kao đubrivo ili zaštitno sredstvo, pepeo ima ono najbolje - prirodan je i ne može da šteti, naravno u umjerenim količinama.
