Kako prepoznati prevaru pri kupovini “domaće” hrane na pijaci?
Nekada simbol domaćeg - sada simbol "kvantaša": Zašto pijace gube svoj stari sjaj i kako prepoznati prave domaće proizvode.

Pijaca je nekada bila okosnica i oslonac malim proizvođačima i farmerima. Bila je mjesto obezbjeđivanja zdravih, nutritivno bogatih i izuzetno ukusnih namirnica. Danas, pijace manje-više liče na mini-markete čija je osnovna funkcija - funkcija "protočnog bojlera". Pretakanje viška robe iz komercijalnih izvora u manje sisteme, čini se da je glavna briga mnogih trgovaca na ovim mjestima, koji ne mare mnogo za dobru robu i dobar kvalitet.
Na kupcu ostaje da prepozna loš kvalitet robe koju kupuje i pravog domaćeg seljaka od preprodavca.
Evo nekoliko jednostavnih tačaka na koje treba da obratite pažnju:
-
Vještački lijepo da bi bilo domaće
Paradajz kao sa reklame. Krastavci – svi isti. Jagode – iste veličine, bez ijedne fleke, traga, niti bilo čega.
- Domaće voće i povrće ne može da izgleda kao sa reklame. Prvo, berba koja je kod manjih proizvođača uglavnom ručna ne može da bude idealna. Slijede i logistički problemi koji se javljaju kod manjih farmera, a najbitnije od svih jeste problem sa insektima. Domaći proizvodi su često meta njihovog napada, jer se manje prskaju ili uopšte ne prskaju.
Zaključak: Ako izgleda kao iz supermarketa – vjerovatno i jeste iz supermarketa.
-
Količina ne laže
Veliki broj gajbi paprika, a početak je maja. Ili na primjer trešanja za "izvoz", a priča se da je sa okućnice.
- Manji proizvođači ne mogu imati velike količine paprika, paradajza, trešanja i slično, a naročito ne ako je tek početak sezone tog voća/povrća. Voće i povrće, posebno u ekstenzivnim uslovima, ne može da sazrijeva u identičnom vremenu. Ono raste i sazrijeva u različitim fazama, baš kao što životinje rastu različitim tempom. Uniformnost je česta odlika intenzivnog sistema uzgoja.
Zaključak: Imati nekad po malo od nekoliko vrsta robe najbolji je zaključak za ovu tačku.
-
Svi imaju isto? Nema šanse
Prvo na šta naiđete jesu "klonirane" tezge? Nepregledni redovi jednog te istog voća i povrća, salata i zimnice.
- Kada svi imaju sve to jeste najbolje, a kada sve imaju svi to je najgore. Imati sve i prodavati sve, gotovo je neizvodljivo za pravog malog proizvođača. Slično se može prevesti i za prodaju egzotičnog voća i povrća. Većinom su to preprodavci čija je sva roba uvozna, mada ne mora da bude i tu treba biti pažljiv.
Zaključak: Treba napomenuti da ne moraju svi proizvodi biti komercijalnog porijekla, neki trgovci dopunjuju svoje zalihe komercijalnim proizvodima kako bi se ekonomski održali, a možda čak i većinski imaju prave domaće proizvode. Medutim, treba jasno istaći takve proizvode i obezbijediti mušteriji pravo da bira.
-
Postavite pitanje koje nije očekivano
Umjesto koliko košta i je li svježe pitajte prodavca:
- Gdje vam je smještena proizvodnja?
- Koja je sorta paradajza/lubenice koju sadite?
- Imate li problema s bolestima?
- Koristite li kompost ili isključivo stajnjak?
Ova vam pitanja mogu reći i više nego što mislite. Odgovori moraju biti bez okolišanja, tačni i precizni. Kratki, šturi i neodređeni odgovori čest su znak prevare.
-
Ambalaža sve otkriva
Voće i povrće u sjajnim, identičnim gajbicama sa naljepnicama, očigledan su znak da u pitanju nije domaći proizvođač, a moguće niti proizvodi.
Ukoliko vidite da je voće i povrće besprekorno poslagano, možda čak i fino umotano, znajte da je velika mogućnost da je u pitanju uvoz.
Zaključak: Ako ambalaža izgleda previše profesionalno – vjerovatno je i roba “profesionalna”.
-
Za kraj ili početak - i miris i ukus
Stojite i pričate sa prodavcem, a već osjećate svjež miris jagoda, nektarina i bresaka - kod dobrog ste prodavca.
Domaći proizvodi imaju miris koji teško može da prati uvoznu robu. Ukoliko čak možete da probate (a pravi prodavci neće imati ništa protiv) tada možete saznati i ukus, a to je i najlakši način da se uvjerite u kvalitet domaćih proizvoda.
Zaključak: O ukusu ne treba trošiti riječi, priča je to sama za sebe, a pošto se o ukusima ne raspravlja - neka na tome i ostane.
Naravno, pijace ostaju mjesto gdje je ponovo moguće uspostaviti zdrav odnos trgovac - proizvođač, pogotovo u današnjem vremenu kada se domaći proizvodi cijene mnogo više nego ranije. Dobrih primjera ima, svakako, ali su u manjini, a to znači da ih generalizacijom često poklopimo sa većinom. Oni ostaju nada da će se vratiti nekadašnji sjaj ovih mjesta.
Šta mislite o ovom članku?





